Izblijedjelo rivalstvo

Gostovanje Manchester Uniteda kod Arsenala predstavlja izblijedjelu slavu. Današnji okršaj na Emiratesu (17.30) je cijelo proteklo desetljeće bio sudar onih koji se nadaju, a ne onih koji osvajaju. A ne tako davno, ogled Crvenih vragova i Topnika bio je ponajbolji derbi na planetu nogomet.

Nogometni derbiji i rivalstva se u pravilu rađaju iz neumoljivog osjećaja plemenske pripadnosti i prava na hvalisanje, a što često vodi do netrpeljivosti između klubova koji pokušavaju dijeliti jedan grad ili regiju.

Doduše, taj detalj je razdvajao United i Arsenal od ostalih derbija. Stvar se toliko ukorijenila da je nadišla teritorij i naslađivanje, tada je bila riječ o tome da su i jedni i drugi željeli dokazati upravo oni vrhunac engleskog nogometa. A nerijetko je to bio i pravi rat.

Da ste im onomad maknuli loptu s terena, bili biste uvjereni da gledate kakav šakački obračun razjarenih navijača, a ne nogometnu utakmicu. Bilo je nešto i do toga da su bila takva vremena, malo drugačiji, tvrdokorniji igrači koji nisu uzmicali pred suparnikom i kojima je simuliranje ili valjanje po terenu bilo ispod časti. Poput ragbija, u kojemu teško ozlijeđeni igrač niti ne pomišlja da ga kakva nosila ili nedajbože vozilo, odnese s terena.

A stvar se zakuhala na prelasku milenija. United Alexa Fergusona je uspostavio dominaciju u 90-im godinama, samo da bi ih dočekala neželjena opozicija koja je s Arseneom Wengerom naumila poremetiti vladavinu terora Crvenih vragova.

REUTERS/Simon Bellis

Wenger se „najavio“ u sezoni 1997./1998. kada je Unitedu uskratio osvajanje lige i kojom bi, da su ju Vragovi osvojili, vezali do kraja 90-ih ukupno šest titula u nizu.

No jedna naslov nije bio dovoljan Topnicima. U 2000.-im godinama londonski je sastav vršio veliki pritisak na društvo iz Manchestera. U engleskoj prijestolnici zidala se momčad koja bi trajno uznemirila Fergusonov sastav.

Nakon osvajanja treće titule zaredom u sezoni 2000./2001., dominacija je naredne sezone stigla svome kraju. Vragovi su izašli iz mode, a nova hit momčad engleskog nogometa postao je Arsenal. Premda, samo na jednu sezonu jer je već iduće United uzvratio. Onda je uslijedila povijesna sezona, jedna od onih koja je i dan danas referenca za dominaciju u engleskom, ali i europskom nogometu. Invinciblesi su pokorili Otok i ovjenčali se titulom bez poraza, a baš je te sezone odigrana jedna od najbrutalnijih utakmica između ova dva nemesisa. Te 2003. u utakmici Community Shielda viđeno je pravo krvoproliće, kakvo je primjerenije oktagonu, a ne nogometnom travnjaku.

Patrick Vieria je završio na travnjaku već nakon 30 sekundi, nakon što ga je Phil Neville pokosio pred klupama i odmah zaradio karton. Ashley Cole je minutu kasnije osvetio Vieriu iskalivši se na Nickyju Buttu. Karton. Nakon toga se utakmica malo primirila pa se i odigralo nešto nogometa. Ali samo do trenutka kada je vrući Cole krenuo na Olea Gunnara Solskjaera, promašio loptu pa onda s leđa potegnuo jednim low kickom Norvežanina koji je ostao ležati na travnjaku. U današnjem vremenu bi nakon tog udarca otišao na rano tuširanje, ali ne i tada. Ostao je u igri.

Tučnjavi se zatim pridružio i Paul Scholes, koji je sada osvetio Solskjaera klizećim na centru igrališta.

Nastavilo se čistim, neobuzdanim kaosom, u utakmici u kojoj su se igrači željeli poubijati.

Situacija je eskalirala u 74. minuti kada je Francis Jeffers dobio crveni karton zbog udaranja u glavu Philea Nevillea, ali čak niti to nije bio kraj fajtu. Deset minuta kasnije, Eric Djemba-Djemba je nasrnuo kung-fu udarcem na Sola Cambpella, a ovaj mu je odmah uzvratio svojom interpretacijom kružnog udarca.

REUTERS/Stephen Hird

Na koncu je United slavio nakon izvođenja jedanaesteraca, no malotko se zamarao rezultatom. Jer, utakmica koja obično slovi kao prijateljska, odigrana je kao da i jednima i drugim život ovisi o tome. 

Teško da ćemo išta slično gledati danas na Emiratesu.

I dok se Arsenalu pod Artetom u nosnice vraća šampionski miris, United s Ten Hagom nije još na toj razini. Topnici su prošle sezone kiksevima u završnici praktički poklonili titulu u ruke Man. Cityju, dok je mančesterski sastav sa sigurne udaljenosti gledao tu utrku.

Sada se i jedni i drugi nadaju kako bi mogli napraviti dodatni iskorak u tekućoj sezoni. Za Arsenal to znači dignuti naslov prvaka, a za United, ozbiljno uključivanje u tu utrku. A zbog toga su i jedni i drugi odradili svojevrsni facelifting – u Arsenal su sletjeli Declan Rice, Kai Havertz, Jurrien Timber i David Raya, dok je u svlačionici Old Trafforda bilo prometnije. U klub su stigli Rasmus Hojlund, Mason Mount, Andre Onana, Sofyan Marabat, Sergio Reguilon i Johnny Evans.

Arteta je, dakle, bio poprilično zadovoljan postojećim kadrom koji je pojačao na kritičnim pozicijama, dok je Ten Hag ozbiljno zaoštrio konkurenciju u momčadi i u narednim kolima bi mogli gledati puno drugačiji United.

Kako god, eksperti i dalje najviše vjeruju Cityju, dok će ove sezone Arsenal i United teško oživjeti nekadašnje rivalstvo, ono u kojemu se igralo bez popusta i – za važne trofeje.