Italija - Švedska 1:0, iliti "nikada ne vjeruj Talijanima"

Kada izustite Italija i Švedska u istoj rečenici, većini na pamet padne vjerojatno ona kultna utakmica također s Eura, ali onog 2004. Točnije, ona scena kada u 85. minuti kada Ibrahimović udarcem, koji je više bio primjeren snimanju nekakvog remakea Karate Kida nego nogometnoj utakmici, poslao loptu preko šume igrača i kroz onu minucioznu pukotinu između grede i glave Bobe Vierija, koji se pokušao na crti pružiti koliko je god mogao. Ali uzalud, Ibrahimović je pogodio nemoguće i donio izjednačenje Švedskoj. Nakon toga svi znamo što se desilo; gospodski dogovor Skandinavaca, koji je u konačnici značio da su Talijani eliminirani u grupnom natjecanju.

>>To je Italija! Eder zabio u samoj završnici utakmice i izborila osminu finala (1-0)

Ovo što smo gledali večeras može se slobodno nazvati antipodom te lipanjske večeri, od koje će sutra proći točno dvanaest godina. Znali smo da u ovakvom sistemu natjecanja Talijanima, ali i Šveđanima, remi poprilično odgovara, ali da će odigrati ovako zatvorenu i bojažljivu utakmicu, to je bilo teško za očekivati. U osamdeset i sedam minuta notirali smo svega jednu prigodu, onu gredu Parola u 82. minuti. Ako baš volite sitničariti, onda možemo tu ubrojiti i dvije situacije iz prvog poluvremena kada je Isaksson morao zatvorenih očiju zagrliti loptu, ali to su više situacije za vježbenike u TV režiji koji imaju ambiciju jednog dana režirati prijenose utakmica. Da se ne zamaramo dinamikom.

Ali, kako glasi ona čuvena: „nikada ne vjeruj Talijanima“, tako je i ovog puta došlo glave Švedima što su se uljuljali u tempo susreta koji su postavili Conte i njegovi odabranici. Kao da nisu bili svjesni da je to Conte i da je to Italija, i da ne postoji nikakva mogućnost da im se dogodi situacija kakva je iz te kriptodepresije entuzijazma isplivala u 88. minuti. Eder, čovjek koji je najistureniji igrač Italije makar je posljednji put zabio u siječnju ove godine, preuzeo je loptu na nekih dvadeset i petar metara s lijeve strane, sjurio se kroz nekoliko Šveđana koji kao da su se i sami uspavali, te zbilja lijepo poentirao iza Isakssona. Italija je okrutna ljubavnica, a to je pokazala i ovog puta. Pobjeda je mogla biti komotno zapečaćena tog trena, jer su do kraja Talijani odradili posao – sačuvali rezultat koji, ruku na srce, nije ni pokušao biti ugrožen nešto konkretnije.

Šveđani su zapravo sami kažnjeni, jer očekivati da ćete proći nakon što u dvije utakmice imate nula udaraca u okvir gola mogu samo oni koji nikada nisu pogledali nogometnu utakmicu u životu, ma kako fleksibilan sustav bio. Švedska nije plijenila pažnjom ni ususret Eura, ali nekako su možda pokušali prodati priču da bi se mogli osloniti na Ibrahimovićevu individualnu kvalitetu, uz poneko ime koje tek letimično iskače iz mora prosječnosti, poput eventualno Guidettija ili Forsberga. A i to je navučeno.

Talijani su ostvarili svoje; rutinski su izvukli šest bodova protiv dva najteža protivnika u skupini, dok se Švedska mora pokušati vaditi u utakmici protiv Belgijanaca. Možda se dotad, prekasno, sjete da za pobjedu treba računati i na više od autogola.

(Foto: Action Images)