N. LipovacINTERVJU - Slaven Bilić: „Dolaskom Rakitića i Gattusa u Hajduk HNL je dobio svoju Barçu i Real Madrid“
Vrijeme Čitanja: 12min | sri. 31.07.24. | 09:00
Bivši hrvatski izbornik napunio je 20 godina bavljenja trenerskim poslom, a s Al Fatehom je u utorak gostovao na Kajzerici pa smo iskoristili priliku za razgovor o nogometu: od Saudijske Arabije, preko Hrvatske do Španjolske
Slaven Bilić i njegov Al Fateh koji se do 6. kolovoza pripremaju u slovenskoj Rogaškoj bili su gosti Kajzerice u utorak popodne, odigrali prijateljsku utakmicu s kombiniranom momčadi Lokomotive, dva puta po 30 minuta, završilo je 1-1 (Baždarić/Al Najdi), po zagrebačkoj sparini i komarcima.
Srdačno su bivšeg hrvatskog izbornika i brončanog Vatrenog s Coupe du Mondea 1998. primili te prije utakmice porazgovarali Božidar Šikić i Silvijo Čabraja, došao je i Niko Kranjčar, koji ide u trenere, a na 10 minuta Bilića je trebao i sportski direktor Dinama Marko Marić. Došli smo i mi na red, uvijek je zanimljivo s Bilićem pretresti aktualne nogometne teme, a pogotovo što se ovog ljeta navršava 20 godina otkako se neprekidno bavi trenerskim poslom. Kao da je bilo jučer kad je preuzeo mladu hrvatsku reprezentaciju, a povremeno mu prerano otišli Cico Kranjčar posuđivao za najbitnije utakmice sina Niku...
Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Za početak smo pitali kakav je dojam nakon godinu dana u Saudijskoj Arabiji.
„Liga je zanimljiva, jako praćena i raste. Lani je bila baš dobra, kompetitivna, u svakoj momčadi će se naći od pet do osam dobrih igrača, osam može biti stranaca, dobri su i treneri, nije samo kompetitivna nego se igra i kvalitetan nogomet. Naravno da nije na razini Liga petice, ali bude spektakularnih utakmica. Mi smo dosta dobro plivali, završili smo sedmi, što je pozdravljeno, jer mi smo momčad u koju je uloženo najmanje novca, pa smo se puno oslonili i na igrače iz naše škole. Dvojica su nam promovirana u A reprezentaciju, tri u mladu, rijetkost je u Saudijskoj Arabiji da se mladi igrači guraju, tako da je s te strane sve dobro. Zapravo sam najnezadovoljniji u priči bio ja i moj stožer jer smo vidjeli da nam još malo ulaganja treba. Nećemo mi, da se razumijemo, nikad biti prvi, drugi ili treći, ali da budemo još malo konkurentniji falila su nam još dva igrača“, kazao nam je u jednom dahu Bilić, kao da je oživio duh Otta Barića, kojem su stalno u svakom klubu trebala „još dva igrača“.
Što se Al Fateha tiče, on ne spada u velike ni bogate klubove. Ljetos je momčad napustilo 12 igrača, skoro svi stranci, a novi još nisu došli. Novo prvenstvo počinje 23. kolovoza.
„Nismo mi jedini u takvoj situaciji, ima ih sedam, osam takvih, možda čak i 10, no ja ne razmišljam o drugima nego o sebi. Trenutna situacija je kilometrima daleko od onog gdje smo bili lani. Nemamo sastojke, supstancu, a kamoli kvalitetu, no vjerujem da će se to srediti. Kod Saudijaca sve ide sporo, a još je i vruće... Kao što sve u Splitu ide sporije nego u Oslu, tako dolje sve ide sporije nego u Dalmaciji, jasno, ali nadam se da će pred kraj prijelaznog roka to biti to. Neće biti idealno jer neće svi trenirati otpočetka, ali dobri igrači se brzo uklope.“
Prvak je bez poraza prošle sezone bio Al Hilal (31 pobjeda, tri remija), Al Nassr s Cristianom Ronaldom i Marcelom Brozovićem bio je drugi, a treći je bio Al Ahli kojeg je Al Fateh pobijedio 5-1 doma te odigrao 1-1 u gostima. Zalomi se, veli Slaven, takav rezultat, no Al Hilal, Al Nassr, Al Ahli, Al Ittihad su bolji. Od hrvatskih trenera Igor Jovićević je napustio Al Raed (12. mjesto), no nedavno je Stjepan Tomas preuzeo Al Okhdood, koji se lani spasio u zadnjem kolu (15. mjesto).
„Šteta za Igora, koliko sam čuo to je njegova odluka, šteta u smislu jer je dobar posao napravio tamo. Bio mu je klub u lošoj situaciji na početku, no skrpali su se, nije ušao u probleme što je s tim klubom, Raedom, top uspjeh, svidjelo mi se kako igraju.“
Foto: Slavko Midžor/PixsellOdgovaraju li Hrvatima Arapi po mentalitetu, većina se dobro snalazi u tom dijelu svijeta zatim u Iranu, Iraku, Omanu...
„Znate kakvi smo mi ljudi... Moje je mišljenje koje temeljim na cijelom svom životu da tko se rodio u Jugoslaviji, on je sve vidio, upoznao sve ljude na svijetu, samo što se ti ljudi drugačije zovu. Ali on je sve vidio i sve zna, i mjesta i države. Ako si bio u Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni, Srbiji, Makedoniji, pa to su svi mentaliteti osim Afrike, svi stari kontinenti, Euroazija, to je sve bilo u Jugoslaviji, sto posto. Sjećam se, kad smo došli u Lokomotiv, Aljoša, ja, Miljenko Rak, Nikola, govori direktor je li dobra Moskva, mi kažemo top, a on kaže vidjet ćete kada dođemo u Vladikavkaz ili Samaru. A kad ono - Niš. Nama je to kao Niš. Dogodine u Istanbulu, kažu lako vam je tu, vidjet ćete Gaziantep, kad ono – Tuzla. Mi jedva dočekali da prošetamo, pari nam se neki bosanski grad u kojem smo već bili, kao neki deja vu efekt. Mi koji smo odrasli u Jugoslaviji bili smo u svim državama, zato nam se lakše prilagoditi.“
Ivan Rakitić, primjerice, nije imao takvo iskustvo pa se brzo vratio s Bliskog Istoka...
„Raketa se nije vratio, njegov dolazak je jedinstvena stvar koja se još u Hrvatskoj nije dogodila. Ovakav bum transfer. Po kvaliteti se može uspoređivati jedino s Prosinečkim koji se vratio u Dinamo i bio je mlađi. No, razlika broj jedan šoka ili iznenađenja jest što se Robi vratio, imao je u glavi da hoće još jednom obući taj dres ili su mu to govorili mama ili pokojni Đuro, prijatelji, susjed... A ovo nema veze s tim, Rakitić je bio prvi put u Splitu na onim utakmicama protiv Nizozemske i Gruzije i zato je ovo što je napravio – nestvarno!“, u svom će stilu Bilić, a zjenice mu se rašire. Voli Raketu, on mu je dao taj nadimak na jednoj konferenciji za medije nakon što je Ivan debitirao za Hrvatsku, novinari su prihvatili, ostalo je povijest, kao i nadimak Bilić Boysi, dobiven nakon što su prvi put pobijedili Englesku.
„Zadnje kolo smo igrali s njegovim Al Shababom, rekao mi je da mu se djeca ne žele vraćati u Španjolsku, da im je super, da imaju sve u Saudijskoj Arabiji, tako da je to iznenađenje da je otišao.“
Dobro, sada dolazimo do famoznog pitanja legendarnog splitskog novinara Tonija Bilića: „hoće li Hajduk biti prvak?“ Ponovno se pokrenula euforija...
„A da... Kako neće biti euforija, kako neće biti ludilo? Zna i Fenerbahçe da mu ta euforija i pritisak i očekivanja budu uteg, ali to je jednostavno tako. A hoće li biti prvak... Kakav bih bio hajdukovac kad ne bih u to vjerovao!“
Action Images by ReutersKako će se snaći Rakitić? Mnogi igrači koji su došli u HNL su rekli da su podcijenili našu ligu, da im je jača nego što su mislili, teža.
„On to sigurno neće napraviti. Ivan je jedna kompletna osoba, dobro ga poznajem. Zna se ponašati, na kraju krajeva, bio je u Saudijskoj, došao iz Primere, koja mu je, unatoč iskustvu iz Švicarske i Njemačke zapravo matična liga, jer najdulje je tamo. Ivan ima taj profesionalni odnos, vidio je on dolje da ne možeš biti ni nespreman niti debeo, ne možeš to neozbiljno shvatiti. Bilo je takvih koji su mislili da mogu, pa su otpali, nisu prošli. Raketa je drugi mentalitet.“
Kad smo već kod mentaliteta i Hajduka, doima se izvrsnim što je strani trener sličnog mentalnog sklopa kao Splićani pa još lik poput Gennara Gattusa, koji izaziva respekt, a inzistira na radu.
„Ma radili su i naši treneri...“
Ali naš je mentalitet da više slušamo stranca nego svoga, pa je tako Gattusu lakše nego je bilo primjerice Ivanu Leki.
„Gattuso je isto jedan potez veliki. Nikad prije nije došao takav trener u Split. Bila su se takva imena povezivala s Hajdukom i Dinamom, posebno Dinamom, ali tipa Magath koji je već bio star i bio se ostavio treniranja, ali bi možda došao, a ovo je čovjek koji je lani vodio Valenciju i Marseille, još mlad, pun energije i želje, a istovremeno dovoljno iskusan. Vidjet ćemo, naravno, kako će se snaći, no činjenica je da je sve to u Hajduku što se ovog ljeta dogodilo trglo i Dinamo. Čitam da je Dinamo nikad aktivniji. Kao što su Messi i Ronaldo gurali jedan drugoga toliko godina, kao što se Real Madrid i Barcelona međusobno guraju, tako je sad i ovo dobro došlo i za Dinamo. Ne mogu u Maksimiru reći prodat ćemo pet igrača, ali nema veze jer su ovi lošiji. Rijeka se lani borila za naslov do samog kraja, duže od Hajduka, dugo je bila utrka u troje, čak se na početku proljeća kad je Dinamo izgubio od Lokomotive očekivalo da je to Hajdukova sezona. Sad ide sve ispočetka, s novim kartama i adutima, pa da vidimo...“
HB Torshavn - Hajduk
Cjelokupnu ponudu za uzvratnu utakmicu 2. pretkola Konferencijske lige koja se igra u četvrtak 1. kolovoza u 21 sat u Torshavnu pronađite ovdje:
(7.00) HB Torshavn (4.80) Hajduk (1.55)
ODIGRAJ ODMAH!
Ako Hajduk uđe u Konferencijsku ligu, koliko će Perišić, Rakitić i Livaja moći pružati na dva fronta?
„Fizički se to može, pitanje je mogu li psihološki. Igrači kažu da im je bolje igrati svaka tri-četiri dana nego šest dana trenirati, jest ako pobjeđuješ. Jer onda si na tom valu i hoćeš utakmicu već sutra, No, ako ne krene dobro, to može biti problem...“
Bilić je kao izbornik za Euro 2008. Nikolu Kalinića pretpostavio Mariju Mandžukiću... Što kaže na Kaleta kao sportskog direktora?
„Ativan je, vuče poteze, donosi odluke, ne skriva se, puca na visoko. Dolasci Rakitića i Gattusa su izgledali nerealni i smiješni u počecima, i mnogi su ih komentirali s podsmijehom i ruganjem, a on je najzaslužniji za njihov dolazak i treba mu na tome čestitati. Počeo je odlučno i odlično.“
S predsjednikom Hajduka Ivanom Bilićem nije u rodu, da i to razjasnimo.
„Nismo. No poznajem mu roditelje. Naravno, kad si iz istog sela ili zaseoka Bilići kažemo da smo svi u nekom rodu. Ali bliži sigurno nismo.“
.png)
Vratimo se na Euro. Je li Slaven Bilić poput mnogih mislio da će Španjolska biti prvak nakon prve utakmice s nama?
„Nisam. Njima su sva kasnija nadmetanja bila teža, no u toj smo utakmici mi bili stalno u igri, ali oni su zabjali, a mi nismo. Nismo pali nakon 0-2, imali smo opet šanse... Nakon tri utakmice sam Španjolce detektirao kao opasne: posjed, ali ne onaj mlitavi, s obzirom na dva brzanca na krilima i Moratom koji radi ono što radi. Međutim, može im se stvoriti prilika, ne trpe toliko obranu. Kasnije su imali i sreće protiv Njemačke, nikad nećemo znati što bi bilo da je suđen onaj penal... No, na kraju kad se sve sagleda bili su daleko najbolji.“
Englezi? Favoriti su bili, ali otpočetka suočeni sa sumnjama, pogotovo u izbornika Southgatea...
„To se njima događalo i pod drugim izbornicima, nije Southgate iznimka. Pod Erikssonom su, po meni, 2006. u Njemačkoj bili najjači... Pa pod Capellom četiri godine kasnije... Činjenica je da individualno imaju zastrašujuću kvalitetu, pogotovo prema naprijed.“
Jesi li umorni od Premier lige? Jer u Kataru su krajem 2022. letjeli terenom...
„Jesu, jer najbolje bi bilo igračima igrati u siječnju, najbolje. A je li to moguće napraviti, vjerojatno nije, na kraju krajeva, gdje ćete u Europi igrati u prvom mjesecu.“
Pritisak?
„Danas su igrači pod užasnim psihičkim pritiskom, medija i novih medija, a kod njih je to najizraženije.“
Vratimo se tome na kraju, hajdemo sad malo o Hrvatskoj. Luka Modrić je produžio s Real Madridom, kako vidite njegovu budućnost... Hoće li izdržati igrati do Amerike 2026.?
„Ne znam. No znam, vidim da on uživa. On živi za nogomet, psihički ga nogomet nije umorio, a fizički naravno da to nije Luka otprije, ali on može igrati još godinu dana sigurno. Ne razmišlja on još o Americi, nego o sljedećoj polusezoni. Ključno je da dobije neku minutažu u Madridu koju vjerujem da će dobiti pogotovo nakon što je otišao Kroos. Ne nužno kao starter, ali sad je on taj, jedini iskusni u rosteru, kad je stani pani, kada dođe City, četvrtfinala Lige prvaka, kada ti treba iskustvo... A fizički je on dobar, nije se na Euru vidjelo da on ne može. Naravno da nije isti sada, ali ne znači da nije dovoljno dobar. A da ne govorim o stvarima izvan same igre, koliko on utječe na druge, na utakmicu, na pripremu utakmice, u svlačionici, na treningu, za stolom, nemjerljivo, to se analizom ili na Sofi ne može vidjeti... Šteta jedino što u nogometu nije moguće kao u košarci ili rukometu, da igrača odmoriš pa ga uvedeš u zadnjim minutama na teren.“
Action Images by ReutersBudući da ga poznajete, hoće li Luka pristati da možda i u reprezentaciji kreće s klupe, kao u klubu?
„Teško je to reći, ali imate primjere Zidanea, Beckhama, Kroosa, bili su se kao oprostili pa su se vraćali, a puno im je šira baza u njihovim zemljama. Tako je i Luka za nas jedinstven. Kod Luke je ključno što je motiviran, što je taj, ne treba njega moliti. Nema dva takva.“
Inače, 20 godina je Bilić u trenerskom poslu, kad odvrti film, je li se nadao ovakvoj karijeri?
„Plan je bio, cilj, trenirati u Engleskoj, ali svjestan sam da mi nedostaje trofej. No, bez obzira na to, kad pogledam koje sam klubove trenirao i u kakvim situacijama, zadovoljan sam karijerom. Nismo mi bili favoriti za trofeje, pa me to ne opterećuje toliko, realan sam. Naravno da bih volio trenirati najveće klubove, ali nešto što sam htio sam vidio, probao, bio protagonist, priznat, vraćao sam se u Englesku... Ovaj posao mi je dao da familija i ja vidimo svijeta, kulture. Neću lagati da bih išao u Kinu ili Saudijsku Arabiju da nije novca, ali to je i životno iskustvo, da ti djeca sve to vide, to je neprocjenjivo.“
Bilić je u mladoj reprezentaciji 2004. dobio u ruke Modrića dok je bio na posudbi u Inker Zaprešiću, no i kroz klubove se našlo mladića kojima se nije ustručavao pružiti šansu, poput Alekseja Mirančuka u Lokomotivu, danas Atalanta, no od stranaca je najviše ponosan na Declana Ricea.
„Dok smo bili u West Hamu, imao je 17-18 godina, bio je stoper, mi smo ga stavili na veznog, ne zato što smo ga tamo vidjeli, nego nam je falio vezni, a on je bio čvrst, ako i pogriješi nema veze, ima netko iza i eto, napravio je već vrhunsku karijeru kao zadnji vezni, svjetski transfer u Arsenal. Bilo je takvih i u Lokomotivu, Besiktasu i u WBA, nisu toliko daleko dogurali. Gušt je raditi s mladim igračima, oni ne mogu sami. Nogomet, utakmica, to je preslika života; kao što u životu trebaš roditelje, tako na utakmici trebaš neke senatore. Sve je lako kad je dobro, ali kad je kriza, trebaš imati nekog s iskustvom. Trebaš imati Hummelsa da bi Schlotterbeck bio taj, trebaš Niku Kovača da ti Modrić bude taj... I Valverde i Rodrygo su trebali Modrića i još trebaju, i to ne kriju. Isto tako naši mladi u reprezentaciji. Najbolji je taj neki spoj, jer mladost je puna energije, ne boji se ničega, ne boji se grešaka, ide hrabro...“
Kao Yamal i Nico Williams?
„Oni idu, ne razmišljaju da ako promaše... Ali nakon dva promašaja im Rodri i Carvajal bolje pripreme situaciju, pa sljedeći put neće promašiti.“
Germanijakov urednik i Slaven BilićVrhunskim sportašima Generacije Z nije lako, žive reality show, kao u Big Brotheru.
„Sve se brzo mijenja. Nisu naši roditelji nas razumjeli, a ovo je još puta sto, jer brzina promjene je nevjerojatna, a mlada generacija je tu doma. Je li to dobro, nije, ali oni se tu snalaze, s tim žive. Svatko te komentira u realnom vremenu, to je užas. Svi govore da ne čitaju, a to nije istina. Prije je i nama raspoloženje ovisilo kad smo igrali u Hajduku o ocjeni koju ćemo sutra dobiti u Slobodno Dalmaciji. Hoće li biti 6,5, 7 ili 5,5 ili 5. I to je to. I morao si ići u kafić, a tamo bi ti rijetko tko nešto rekao u lice, nego bi govorio kad izađeš. A danas si u digitalnom svijetu bombardiran, znaš što je onaj iz Novog Zelanda rekao o tebi već na poluvremenu, ma znaš odmah.“
Nekad je pokojni trenerski bard Mirko Novosel na pripremama pokupovao sve novine s kioska da igrači ne saznaju što se o njima piše i ne opterećuju se...
„A što ćeš sad pokupovat', što ćeš sad? Ugasiti svijet?“
Ugasili smo diktafon. Počinjala je utakmica.
