INTERVJU – Sacha Marasović: Mogu igrati na prvoligaškoj razini, ne bih imao ništa protiv da jednog dana budem igrač Hajduka
Vrijeme Čitanja: 6min | sub. 05.02.22. | 08:15
Razgovarali smo s veznjakom zaprešićkog Intera zanimljive biografije.
Inter Zaprešić se uoči nastavka svoje druge uzastopne drugoligaške kampanje nalazi na 11. mjestu tablice, tik uz ‘crvenu’ zonu. Međutim, treba naglasiti da se u Drugoj HNL odigrala izuzetno uzbudljiva i izjednačena polusezona, tako da je prvih 11 momčadi na tablici natiskano u svega deset bodova razlike.
Momci u žutim dresovima stoga se s pravom mogu nadati puno boljem plasmanu na samom kraju. Klupu je nakon prvih pet kola preuzeo Borimir Perković, nekadašnji igrač tadašnjeg Inkera iz razdoblja ranih devedesetih, kada je klub kršten nadimkom Div iz predgrađa nakon osvajanja jedinog trofeja u povijesti. Bilo je to Rabuzinovo sunce koje je otišlo u zaprešićke vitrine nakon pobjede nad Dinamom (odnosno HAŠK-om Građanskim) u finalu.
Perković će sada u drugoj ulozi pokušati Inter odvesti u nešto mirnije vode, barem podalje od zone ispadanja u treći rang. Na raspolaganju ima izuzetno mladu momčad. Prekaljeni Tomislav Mazalović i Nikola Rak trenunto su jedini igrači Intera koji nisu momci u ranim dvadesetima ili tinejdžeri.
Mlađu gardu, a po mjerilu odigranih minuta i cijelu momčad, predvodi 24-godišnji mladić zanimljivog imena. Odnosno, ima ih čak tri - Sacha Boris Roger Marasović.
Za početak smo ga zamolili da nam razriješi neke nedoumice jezične prirode, njegovo prvo ime izgovara se kao ‘Saša’, a potom nam je na vrlo dobrom hrvatskom, ali s osjetnim i simpatičnim francuskim naglaskom započeo iznositi svoju životnu priču:
“Rođen sam u Parizu 1998. godine, imao sam šest mjeseci kada je Hrvatska tamo osvojila broncu. Tata mi je Hrvat, a mama Francuskinja. Odrastao sam na jugu Francuske, jer smo se kad sam još bio beba preselili u Montpellier. Kad sam imao devet godina počeo sam s nogometom u lokalnom klubu. Kad sam imao 15 sam se ponovno preselio na sjever i počeo igrati za Lorient, za njihovu U17 ekipu. U drugoj sezoni postali smo kadetski prvaci Francuske. U jednom trenutku bio sam i na probi u Dinamu. Dobio sam oličnu ocjenu, ali sam ostao u Lorientu.”
Sašin otac Zdenko, inače Splićanin, inzistirao je da njegov sin ne zanemari školovanje, pa je Saša uz treninranje u mlađim kategorijama Lorienta završio i ekonomsku srednju školu.
“Nakon Lorienta bio sam bez kluba šest mjeseci, a onda sam potpisao za Olympique Marseille, gdje sam ostao malo manje od tri godine. U Marseillu sam potpisao svoj prvi profesionalni ugovor. Na jednu godinu, igrao sam za B momčad, a trenirao sam s prvotimcima” prepričava Saša svoj daljnji nogometni put. Tokom boravka u Marseillu upisao je i dva nastupa za hrvatsku U20 reprezentaciju pod vodstvom Roberta Jarnija.
U našim klubovima ne postoji puno igrača koji su prošli kroz neku od najcijenijih nogometnih akademija u Europi i svijetu, pa smo Sašu zamolili da nam iz prve ruke ispriča o ustroju i metodama rada francuskih prvoligaša, poznatih po neprekidnoj proizvodnji grača velikog potencijala.
“Nemaju svi klubovi jednako novca, tako da se situacije razlikuju, ali u Marseillu je bilo jako dobro. U pola godine dobio sam šest kila mišića. Radili smo u teretani i atletski sam se jako razvio. U Francuskoj ima puno fizički moćnih igrača, moraš biti snažan i igrati brzo. S Marseillom sam igrao finale U19 francuskog prvenstva”
Ističe da je i u Lorientu dosta naučio o nogometu s taktičke strane:
“Svaki dan smo bili u učionici. Učili o taktici, gledali video snimke i dobre primjere dodavanja, primanja, donošenja odluka. U Lorientu sam napredovao u taktičkom, a u Marseillu najviše u fizičkom smislu.”
Saša je u mlađim kategorijama igrao na raznim pozicija, od lažne devetke, preko krila, beka, i na kraju veznjaka. Kada smo ga pitali kojeg je prvotimca Marseilla posebno zapamtio po njegovoj igračkoj kvaliteti nije dugo dvojio:
“Najviše me se dojmio Morgan Sanson koji je sada u Aston Villi. Ima sjajan pregled igre, jako je dobar s loptom u nogama, okomit je. Od nogometaša generalno uzor mi je naravno Luka Modrić.”
Nakon isteka ugovora s Marseillom Saša više nije dobio priliku u francuskom prvoligašu i tada odlazi na prvi “inozemni” angažman u domovinu predaka – Hrvatsku.
“Inter Zaprešić me pozvao na probu tokom koje sam trebao odigrati jednu prijateljsku utakmicu. Trener je bio Samir Toplak i već nakon jednog dana je rekao da me želi u momčadi. U prijateljskoj utakmici sam odigrao drugo poluvrijeme, bio sam dobar pa su predsjednik Laljak i Toplak rekli da me žele. Potpisao sam trogodišnji ugovor u siječnju 2020.”
Saša je službeno postao igrač Diva iz predgrađa, tada još prvoligaša. Njegov dolazak poklopio se s veoma turbulentnim razdobljem. Toplak je nakon šest godina napustio klupu i uoči nastavka sezone zamijenio ga je Željko Petrović. Saša je debitirao usavši u igru zadnjih 15 minuta protiv Dinama na Maksimiru, dobio je priliku s klupe i protiv Belupa, da bi sezonu potom prekinula pandemija.
U Zaprešiću je ponovno promijenjen trener, sada je stigao Tomo Ivković kod kojeg je Saša u početku ulazio s klupe, ali je ubrzo upao u prvu postavu i dobio gotovo punu minutažu u cijelom završnom kvartalu sezone. Ukupno je prikupio 11 utakmica u Prvoj HNL. Pitali smo da istakne neki trenutak koji mu je posebno ostao u sjećanju:
“Najviše se sjećam utakmice u Zaprešiću protiv Osijeka. Igrao sam malo više od sat vremena, nakon što sam izašao primili smo gol i izgubili smo 0:1, ali odigrao sam vrlo dobro. Nakon utakmice prišli su mi ljudi iz Osijeka i rekli da se jako interesiraju za mene. Htjeli su me dovesti uoči nove sezone.”
Inter je ispao iz Prve HNL, a Saša je s klubom koji je trebao uštedjeti dogovorio raskid ugovora, čekajući ponudu Bijelo-plavih. Ipak, u Osijeku je došlo do velikih promjena u sportskom sektoru kluba. Uzde prve momčadi preuzeo je Nenad Bjelica, a Saša navodi i prazna obećanja nekih agenata koji su mu uvijek govorili da su ponude iza ugla. Čekao je i čekao, ali poziv nije stigao.
Odradio je probu u slovenskom Kopru, ali nakon dugih sedam mjeseci bez ugovora, ponovno se vratio u dres Intera.
“Jedan francuski agent obećavao mi je dogovore s Monacom i više švicarskih klubova, ali nešto je zapelo, rekao sam mu ‘doviđenja’ i ovog ljeta čuo sam se s predsjednikom Laljkom, pa smo dogovorili da se vratim u Zaprešić.”
Kao što smo spomenuli, otada je postao najstandardniji prvotimac. Ukupno je u 15 kola odmarao manje od 30 minuta, a gledajući statistički učinak najbolju utakmicu sezone odigrao je krajem studenog u Bijelom Brdu, kada je zabio dva gola u 0:3 gostujućem slavlju Intera.
Saša međutim ističe drugi nastup kako svoj najbolji trenutak aktualne sezone:
“Protiv Bijelog Brda sam zabio dva gola, ali mislim da sam najbolju utakmicu odigrao protiv Varaždina. Izgubili smo, ali bio sam zadovoljan svojom igrom, jer mislim da je Varaždin momčad na prvoligaškoj razini. Bio sam dobar na lopti, lomio sam im linije dodavanjima, mijenjao sam ritam igre i prebacivao loptu na bok, pomogao sam svojoj momčadi da često osvaja prostor, mislim da mi je to zadaća, zato sam bio zadovoljan svojom igrom.”
Objašnjava nam i svoju trenutnu ulogu u postavkama trenera Perkovića:
“Sada igram osmicu, mogu pomagati napadaču prema naprijed, ali se i spustiti po loptu kao šestica. Trener mi daje dosta slobode u kretanju. Igram kao box to box veznjak, volim fazu napada i fazu obrane, nije mi problem ako cijelu utakmicu trebam provesti povučenije. Najbolje se osjećam kao osmica i šestica. Najviše volim igrati na posjed, želim da nam je lopta u nogama, nemam ništa protiv brze tranzicije, ali posjed mi je najdraži.”
Neizbježno je bilo pitanje o Sašinoj navijačkoj pripadnosti, a s obzirom na dalmatinsko prezime Marasović, odgovor nas nije nimalo iznenadio.
“Haha, navijam za Hajduk. Baka i djed su mi živjeli u Splitu. Posjećivao sam ih za ljetne praznike i odlazio sam na Poljud. Ne bih imao ništa protiv da jednog dana budem igrač Hajduka. Doduše volim sve hrvatske klubove, a iz vremena kada sam kao dijete odlazio na Poljud, najviše sam zapamtio Antu Vukušića.”
Za kraj, upitali smo o željama i ambicijama u nastavku karijere:
“Mogu igrati na prvoligaškoj razini. To je trenutno moj najveći kratkoročni cilj. Igrati Prvu HNL. Pozorno pratim ligu i gledam većinu utakmica, kada pogledam prvoligaške veznjake, mislim da mogu igrati na njihovoj razini.”
Saša i momčad Intera sada privode pripreme kraju i spremaju se za ogled s Croatijom iz Zmijavaca. Mi smo našem sugovorniku poželjeli sreću i nastavku sezone i da čim prije svom zanimljivom rezimeu doda još prvoligaških nastupa.
