INTERVJU – Marko Vešović: „Kek nam zabrani kupanje, a Ristovski i ja u moru. Kad je doplivao do nas...“

S Markom Vešovićem razgovarali smo u četvrtak, dan nakon utakmice u Kupu u kojoj je Lokomotiva izborila prolazak u osminu finala 2-0 pobjedom protiv Tomislav Donji Andrijevci, s tim da on za tu utakmicu nije konkurirao. Nije stvar ozljede, sa zdravljem je sve 'tip-top', već je trener Jelavić procjenio da ne mora 'trošiti' one iskusnije igrače za taj ogled, odnosno da će njima ipak malo bolje doći odmor za prvenstveni ogled protiv Rijeke. Vešović, Pajač i Marić tako su dobili 'poštedu', s tim da se od njih svakako očekuje da se ni sekunde ne štede protiv Rijeke...

U karijeri je prošao puno toga, igrao za Budućnost, Crvenu zvezdu, Torino, Legiju, Qarabag te sada Lokomotivu, a iako je najveći broj utakmica odigrao za momčad iz Azerbajdžana, najveći je trag ostavio na Kvarneru. Prezime Vešović tamo se izgovara na drugačiji način.

„S Rijekom sam povezan na jedan drugačiji način... Rijeka će biti moj klub za cijeli život, to je tako, ali ja sam danas igrač Lokomotive i naravno da ću u subotu dati sve od sebe da pobijedim. Meni supruga nekad zna reći da ni kad se igram s kćeri da joj ne znam pustiti da pobijedi. Što ću kad sam takav. Ali, to ne mijenja moje osjećaje prema Rijeci. Kad igram protiv Rijeke, meni to... Ne znam, nije mi to prirodno. Ali, to je profesionalni nogomet, tako je to u životu. Mislim da ljudi iz Rijeke znaju da im ne bih pustio ni centimetra na terenu i da me baš zbog toga i cijene.“

Otac Rade za Rijeku je igrao od '89. do '91., a zanimljivo je da se su mu se sinovi blizanci, Marko i Nikola, rodili točno na dan kada se ukrcao na brod s kojim je, plačući, otišao s Kvarnera. U posljednjem velikom intevjuu za hrvatske medije, Rade Vešović rekao je da mu je razdoblje u Rijeci bilo najljepše u karijeri, baš kao ni Marko ne propušta reći isto. Naravno, Varšava je predivna za život, Bakuu također, dok je Podgorica dom. Ali, Rijeka...

„Ne mogu ja proći normalno Korzom ni dan danas. To znači da smo nešto dobro napravili.“

U Rijeku je došao 2014., tada kao posuđeni igrač Torina. Debi? Protiv Standarda u Europskoj ligi.

„Vrijeme kao da je netko ubrzao, stvarno nevjerojatno zvuči 12 godina. Sjećam se, ušao sam i zabio, ali su mi poništili pogodak zbog nepostojećeg zaleđa. Nisam im to oprostio, ha, ha“, rekao nam je sjajno raspoloženi Crnogorac koji zna da je pred njegovom Lokomotivom jako teška utakmica.

„Mislim da nas sigurno očekuje jedna zanimljiva utakmica. Nemamo što uljepšavati, svi moraju znati u klubu da nam bodovi trebaju pod hitno. Dobro nam je došla pobjeda u Kupu, opet su mladi 'potegnuli', što mi je posebno drago, ali svakako imamo četiri vezana poraza u prvenstvu i na nama je da to zaustavimo kako znamo i umijemo. U redu, znam ja da je i dalje ta jedna početna faza prvenstva kada ima uspona i padova, to je razumljivo kad se uzme u obzir da smo mi jedna 'razvojna momčad', ali na kraju sezone samo dobiješ broj bodova, tamo ne piše puno je igrača došlo, otišlo, bilo je ozlijeda, pa nesretan splet okolnosti ili trebalo je vremena da se sve posloži. Nemojte me krivo shvatiti, nema mjesta panici, ali mi se moramo vratiti pobjedama, pozitivnim rezultatima. Isplivat ćemo. Rijeka? Ma nemamo razloga trošiti riječi, sjajna momčad, imaju i iskusnih i mladih igrača, odličan balans. Na klupi Matjaž Kek... Imaju oni svojih problema, nisu savršeni, a na nama je da to pokušamo iskoristiti, da analiziramo gdje su 'tanki' i da tu napadnemo. Nema popusta... Naravno, oni isto dolaze s ciljem da osvoje tri boda, ali mi im to ne smijemo dopustiti. Vratit ću se na početak – utakmica će biti sigurno zanimljiva, oni nisu nepobjedivi, a mi, kako god do toga došli, moramo prestati s porazima. I to je to.“

Na klupi Lokomotive je Nikica Jelavić, mlad trener koji je naznačio veliki potencijal.

„Ha, što da vam ja kažem o Nikici, a da vi to već ne znate? Prvo, sjajan čovjek. Bez fige u džepu, kako kaže, tako je. Meni, kao iskusnijem igraču, to puno znači. Nema foliranja i glume. On cijeni rad. Jer i on sam puno radi. Priča je vrlo jednostavna. On je rano počeo, pa je onda s juniorima napravio nevjerojatan uspjeh, da bi i prošle sezone odmah pokazao da je kapacitet za velike stvari. Mi kao klub smo puno mijenjali ovog ljeta, a on je taj od kojeg se očekuje da sve to vodi kao da je sve normalno. Nije baš isto kada ti otiđe 20 igrača pa onda dođe isto toliko novih ili kada imaš momčad na okupu. Nikad se ne zna što nogomet i život nose, možda mu dođe neka ponuda koju neće moći odbiti, ali svakako mi se sviđa njegov put. Moderan trener koji daje mladima šansu, a k tome mu rezultat ne pati. I još klub uspije prodati one najbolje... Nevjerojatno. I svaka mu čast.“

Sa starijim igračima ima odličan odnos, a nekako smo dojma da baš oni iskusniji – najviše i potegnu.

„Nekoliko je nas koji smo tu s nekim europskim iskustvom. Pajač, Marić i ja, prošle godine smo imali još Leovca i Antolića... Zna se hijerarhija i zna se da je Nikica trener, ali isto tako on zna kako s nama raditi i kako se s nama ponašati, iako je bio veliki igrač s velikom karijerom. Ako ovako nastavi kao posljednjih godina, ja ne vidim tko mu može stati na put. Očekujem i nadam se da će imati ozbiljnu inozemnu trenersku karijeru. Evo, nek bude kao igračka i neće biti loše, ha, ha.“

Jelavića je zatekao na kraju svoje igračke karijere, dok je na početku surađivao s Matjažom Kekom, današnjim strategom Rijeke. On je s našim sugovornikom imao poseban odnos...

„Da, sjajno smo surađivali. Kako ste vi rekli, veliki trener i velika trenerska 'njuška'. E, baš tako. On gdje dođe, tamo rezultat ne izostane. Zna se da je autoritet i da ponekad zna biti strog, ali ja ću o njemu uvijek samo pozitivno. U svakom odnosu i suradnji ima i boljih i lošihih dana, ali mi smo u Rijeci zajedno napravili velike stvari. On je poseban. U radu s igračima, u pristupu na treningu, utakmici... Mi smo stvarno dugo surađivali i s njim su stvari uvijek iste. Igrači ga prate i da bi se uspjeh dogodio, tako i mora biti.“

Vešoviću će utakmica protiv Rijeke biti 113. u HNL-u, a može se pohvaliti s 12 pogodaka i 18 asistencija. Foto: Lokomotiva Official

Čuli smo za jednu 'ljetnu anegdotu' u kojoj su u naslovnoj ulozi bili upravo naš sugovornik i njegov kum Stefan Ristovski.

„Rijeka je predivna po ljeti, more je čudesno. Mi smo imali pripreme, a trener nam je zabranio da se kupamo, odnosno rekao je nešto u stilu da nas ne želi vidjeti na plažama jer je jako vruće. I sad, mi opet po svom, pa tako Rile i ja došli na neku ideju da se odemo kupati na neki bazen. Rile još nije došao, a ja opušteno ronim, zafrkavam se... Kad odjednom, izronim ja na površinu, vidim na drugoj strani Kek. Ja se šokirao, od svih bazena, eto njega na isti gdje i mi. I ništa, ja zaronio nazad, otišao na kontra stranu da me ne vidi i odmah nazvao Rileta da mu kažem da ne dolazi ovdje gdje smo mi nego da ode odmah u more. Jer, ako nas vidi... Znate i sami.“

Što je bilo dalje?

„Ha, ništa, došao Rile, ja nekako izašao van i mi zajedno u more, otplivali baš daleko, gdje su bove. I mislimo si mi kao, dobro je, preživjeli smo, međutim, nakon kakvih 10-ak minuta, Kek se ustane i odmah u more. Ništa bazen, odmah more. I sad, mi ne znamo što ćemo, a on pliva prema nama kao da nas je osjetio, ravno u more i prema nama... I eto njega, mi se ne mičemo s mjesta. On izroni, kaže: „Što kažete dečki, dobro je more, zar ne? I mi sad ne znamo što bi, odgovaramo: „Da, da, super je“, a on samo otpliva dalje. I ništa, mi u panici, smišljamo što ćemo mu reći zašto smo išli na more, pomirili se da nas čeka i  kazna kad dođemo u klub... Ipak smo mi tada mladi igrači, što znaš što se može dogoditi... Ali, iskreno, mislim da nas čak i nije nešto kaznio, iako smo mi bili u velikoj panici zbog poštovanja prema njemu.“

Ne čudi nas da je kazna izostala kad se uzme u obzir kako ste igrali te sezone...

„Mislim i ja da nam je zato malo progledao kroz prste, ha, ha.“

Mnogi će Riječani reći da su Ristovski i Vešović najbolja desna strana u povijesti kluba, a fotografija ih pokazuje u akciji protiv Lokomotive, 30. listopada 2016. godine, čiji je prvotimac tada bio Petar Bočkaj. Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL

Pomoćnik Matjaža Keka je Mate Maleš. On je prošle sezone bio pomoćnik Nikice Jelavića, a prije toga i vaš kapetan u Rijeci...

„Ma, Mate... Tko ga zna, nema se što pričati o njemu. Izuzetan igrač i karakter, ali nevjerojanto kakav čovjek. Lider, istinski vođa. I gospodin. Posvećen 100 posto nogometu, s tim da on sve što radi, radi baš do kraja maksimalno. Nevjerojatno poštovanje imam prema njemu. Radio je s Nikicom, sada je otišao kod Matjaža i mislim da se postepeno razvija u velikog trenera. Kao igrač, ne moram trošiti riječi. Kad smo mi igrali zajedno, nitko nije protiv nas htio igrati, a posebno ne protiv njega. Kako se ono kaže: taj gdje prođe, trava više ne raste. Veliki čovjek, na njegov sam poziv, a i poziv mog velikog prijatelja Domagoja Antolića, i došao u Lokomotivu. Iz igračkih dana mogu reći da je bio odgovoran, pravi lider, netko s kime nije bilo šale. Uvijek će pomoći, dati ruku mladom igraču, ali isto tako, kad on podigne glas... Ni muha se ne čuje. Svi koji ga znaju razumiju o čemu pričam. Ne sumnjam u njega ni najmanje. I naravno da mu želim sve najbolje – ali nakon utakmice protiv nas!“

Rijeka i Lokomotiva imaju sličnost ove sezone da imaju nekoliko mlađih igrača u momčadi pokazuju veliku kvalitetu.

„Kod Lokomotive me oduševljava upravo taj jedan rad u klubu koji se razlikuje od drugih sredina, taj naglasak na mladog igrača. Najteži je prijelaz iz juniorskog u seniorski nogomet, a ovjde je to nekako prirodno, ljudi u klubu su maksimalno posvećeni, a kako se radi potvrđuju vam transferi Diopa, Krivaka, nedavno i Jukića... Općenito je Lokomotiva sjajna sredina. Kome predviđam veliku karijeru? To je uvijek nezahvalno, premda je jasno da 'mali' Subotić odskače, s tim da su tu Smiljanić, Đurković... Da sad nekog ne zaboravim. U redu, možda nije više 'klinac', ali i moj sunarodnjak Dušan Vuković je veliki potencijal, mislim da će veliku karijeru napraviti. Lokomotiva stvarno ima dobre igrače, s tim da je još važnija ta kemija, baš kao i hijerarhija. Na prvom mjestu su rad i disciplina, nakon toga dolazi što već treba. Mi smo, kako smo već rekli, razvojni klub, s tim da je velika kvaliteta Nikice da mu mladi igrači ne 'pregore'. Ne možeš staviti 11 mladih igrača i očekivati rezultat, prodaju, dobru igru... Ne ide to baš tako u nogometu. No, Nikica je pronašao balans, veliki europski klubovi dolaze na treninge i utakmice gledati naše mlade igrače i to sigurno nije slučajno tako.“

Iako tako ne izgleda, Vešoviću je danas 35 godina... U svijetu nogometa - veteran. Ali, i dalje je reprezentativac, što jasno objašnajva njegovu kvaltietu

„Ne osjećam se kao veteran duhom, ha, ha. Gleadajte, reprezentacija je nešto posebno, s velikim guštom se uvijek odazovem, premda će nam sada biti stvarno izazovno u 11 dana odigrati četiri utakmice. Mi smo mala zemlja, mali fond igrača, premda kvalitete ne nedostaje. Zašto nema velikog uspjeha? Ne znam, teško mi je reći, ali mi nikako da se 'potrefimo' svi, da nema nekih ozlijeda, izostanaka... Uvijek je nešto.  Sad imamo neke sjajne mlade igrače od kojih odskaču Adžić, Bulatović i Krstović, riječ je o svjetksim klasama.“

Izbornik je Mirko Vučinić, legenda crnogorskog nogometa, premda, ako se poredak slaže na Kvarneru, pored Savićevića, Mijatovića i svih drugih, na vrhu će biti Đalović i Vešović, onda tek dolaze na red ostali.

„Đalović je bio sjajan igrač, premda nismo zajedno nikada igrali, nevjerojatno, baš su nam se putovi mimoišli. Ali, sjećam se njegovih proslava pogodaka dok je igrao za Rijeku, to se i u Crnoj Gori prenosilo tada, a ja sam s posebnim zanimanjem gledao jer je Rijeka bila bivši klub moga oca. Eto, sada je i moja.“

Situacija u crnogorskom klupskom nogometu nije dobra...

„Pratim ligu, naravno. I naravno da sam tužan. Talent postoji, ali infrastruktura, općenito ulaganja... Kod nas svaki mladi igrač samo gleda kako da što prije ode van, jer u Crnoj Gori su uvjeti stvarno limitirani. A klubovi imaju tradiciju, navijače, postoji i nekakav interes javnosti... Ali, eto, nevjerojatno je to, samo mi i San Marino bez ligaške faze nekog klupskog natjecanja. Ako iole želimo uhvatiti korak sa sadašnjošću, stvari se moraju odmah početi mijenjati. Ali, jednostavna je priča – koliko para, toliko muzike. Treba se napraviti detaljan plan, maknuti sve ono i sve one što ne valja pa krenuti ispočetka.“

Vaš plan za budućnost?

„Voliko bih ostati na ovoj razini što je dulje moguće. Znate što, mi igrači... Mi smo stvarno hendikepirani. Da se malo našalim... Ali, tako je, mi stvarno ne znamo ništa drugo osim igrati nogomet. I ako je čovjek zdrav, mislim da nema ničeg boljeg od toga. Izuzetaka ima, ali ne previše, ha, ha. Ne gledam previše u budućnost, ali u Crnoj Gori sada završavam B+A licencu. Volim biti na terenu, prenositi znanje, iskustva, iz dana u dan neke nove stvari učiti... To mi je jedino prirodno. Volio bih biti trener, mislim da bih mogao to raditi, ali pustit ćemo de se stvari odvijaju svojim tijekom. Sad je ionako prva na pameti Rijeka, o stvarima koje dolaze u narednim godinama će biti vremena za razmišljanje.“