INTERVJU: Luka Juričić, golgeter s četiri operacije i 22 gola koji sanja Mundijal u Americi

Čini se da Dion Drena Beljo ipak nije unikat, tek još jedno ime u aktualnoj regionalnoj raspravi: smije li prvi topnik lige ostati doma dok ostatak nogometne karavane leti preko Atlantika. U Ameriku, na Mundijal, gdje se skupljaju najbolji od najboljih. Elita. U životu, međutim, stvari znaju biti nijansu kompliciranije. Mutnije, manje pravedne...

Jer, dok se Zlatko Dalić češe iza uha i vaga koga od napadača povesti, a koga ostaviti pred vratima Amerike, s one druge strane granice Sergej Barbarez ima gotovo identičnu glavobolju – u nešto drukčijem pakiranju. Njegov “slatki problem” zove se Luka Juričić, napadač Borca iz Banja Luke i čovjek koji je ove sezone zabio 22 gola u BiH ligi.

“Bilo bi i više, ali kada zabijem - nitko ti ne da više loptu. Svi bi htjeli biti strijelci”, smije se Juričić kojeg smo locirali u Banja luci. Dobro je raspoložen, pozitivan... Ili je to ipak maska dok iščekuje odluku izbornika...

“Lagao bih kada bih rekao da sam ravnodušan. Vjerujem da me ovi golovi stavljaju u krug kandidata”, kaže Juričić i tom jednom rečenicom skine i lažnu skromnost i patetiku sa stola. Kad netko iza sebe ima četiri puknuća križnih ligamenata – tri operacije na jednom koljenu, jednu na drugom, baš u godinama kad karijera treba eksplodirati – onda si smije dopustiti i malo samopouzdanja. I trunku ponosa.

Vuk Damjanovic/Borac

Juričići su sportska dinastija. Otac Nikola bio je nogometaš, klasični centarfor. Stric Šojka bio je legenda grčkog Panioniosa i Vahin cimer u Veležu, a braća su 2000. s Brotnjom iz Čitluka uzeli naslov prvaka BiH, pa je onda otac to ponovio sa Širokim, a zanimljivo je da su s Brotnjom bili na gol od dolaska Glasgow Rangersa na stadion Bare u kvalifikacijama za Ligu prvaka...

“Bio sam još mali da bih pamtio, ali slušao sam puno o tim detaljima”.

A Luka je živi dokaz kako jabuka ne pada daleko od stabla. I on će vjerojatno uzeti naslov prvaka, u dresu Borca iz Banja luke.

“Imamo 12 bodova fore, ali nije još gotovo. Za vikend dolazi Velež, par dana kasnije idemo u Mostar kod Zrinjskog. Ako to prođemo neokrznuti, vjerojatno će sve biti riješeno”, prognozira napadač rodom iz Čitluka. Općina stisnuta između Mostara i Širokog navikla je stvarati šampione: od Marina Čilića i Zoke Planinića, preko Ivice Zubca, Marina Šege i Ivana Dodiga, pa do Predraga Jurića, čuvenog centarfora Veleža i Dinama, koji je u dresu Burgosa zabijao i Real Madridu.

“Juka? Često se čujemo. Nazove, čestita. Legenda”, nasmijat će se Juričić, koji je prošao svoje Scile i Haribde, platio poprilično visoku cijenu da bi danas stigao možda i pred najveći izazov i nagradu za ono što je prošao – Mundijal u Americi.

“Tako je valjda moralo biti. Otkako sam došao u Borac, sve je nekako leglo na svoje mjesto. Ekipa, ljudi oko nas, grad...Imamo idealne uvjete, na nama je da ih iskoristimo na najbolji mogući način”.

U Banja Luku je stigao iz Cluja. Naravno, ozljeda je bila okidač za povratak u BiH.

“Imao sam ugovor još godinu dana, ali nisam bio u planovima. Tražio sam izlaz svjestan da mi godine idu. Nisam tip koji će živjeti u komfor zoni, već stalno tražim izazove. Imao sam neke opcije da ostanem u inozemstvu, ali to su bili klubovi iz donjeg doma ili oni koji se bore za ostanak. Htio sam borbu za trofeje, igru koja mi odgovara kao napadaču. Kontaktirali su me ljudi iz Borca, predstavili projekt i odlučio sam se vratiti”, priča Luka.

O sredini u kojoj boravi - samo riječi hvale.

“Od prvog dana uživam na svakom koraku. Svjesni smo svi kako postoje animoziteti, ali oni su ograničeni na navijačke skupine. Mi sportaši smo neka druga sfera. Nisam imao niti najmanju neugodnost, sjajno se osjećam ovdje kao što sam se odlično osjećao u Sarajevu kada sam igrao za Želju”, tumači Luka Juričić.

Kao klinac prošao je sve mlađe selekcije BiH. Bio je najbolji strijelac U-19 reprezentacije, ali onda je sudbina ispremiješala špil i dodijelila mu loše karte...

“Tako je kako je trebalo biti. Zamislite, izađem iz juniora, najbolje tek treba doći, a ja tri godine na štakama. No, svaki put kad sam pao, dizao sam se jači. Vjerovao sam u sebe, da ću uspjeti ostvariti snove. Jednostavno, nisam imao plan B – samo nogomet, lopta, gol... Volim to, ne mogu se zamisliti da radim nešto drugo. Nemam pojma ništa raditi osim igrati nogomet.”

I onda je krenula lutalačka faza. Bilo ga je svugdje: od Neretvanca i Metkovića, preko Šibenika i Željezničara do Koreje, Rumunjske, Armenije...

“Bio sam prvak s Pyunikom, vratio se u Cluj i onda je stigla četvrta ozljeda.”

Vuk Damjanovic/Borac

No svako zlo, kažu, donese i nešto dobro. U Borcu je eksplodirao. U 18 kola imao je 16 pogodaka, toliko da se u jednom trenutku ozbiljno pričalo kako je u opasnosti rekord Nemanje Bilbije, golgetera koji je u jednoj sezoni zabio 33 komada.

“Bila je dobra situacija, ali teško da ću ga stići do kraja. Ima još osam utakmica.”

Play off s Italijom pratio je preko televizije.

“I navijao svim srcem. Veliku stvar su momci napravili, veliki respekt”.

Puno je onih koji tvrde da najbolji strijelac lige mora biti u krugu kandidata za reprezentaciju.

“O tome neka pričaju drugi, o meni neka pričaju moji golovi. Ponavljam, drago mi je čuti da se spominje moje ime. Činjenica je da BiH igra u sustavu 3-5-2, da su tu Džeko, Demirović i Tabaković koji su sigurni i da se traže još dva imena. Ima nas nekoliko, a nada umire posljednja”, skromno će i nenametljivo Juričić.

Potom na trenutak zastane, kao da traži pravi refren za sve što je proživio, pa ponudi završni sažetak.

“Vidi, karijera je bila takva kakva je bila. Vjerojatno sam mogao više da se nisu dogodile te ozljede, kao što sam vrlo lako mogao nestati s mape. Nakon četiri operacije, ja sam tu negdje, na širem popisu. To mi je satisfakcija, ali ne želim stati na tome. Mundijal bi bio kruna karijere, šlag na tortu i neki putokaz mladim igračima da snagom volje mogu napraviti ozbiljne stvari. I da nikada ne odustaju.”

Ako ga sudbina još jednom gurne u stranu, ostaje mu ona stara da nada umire posljednja. Ako ga, pak, ovaj put, nakon svega, malo pogura prema Americi, Čitluk će dobiti novog šampiona!