INTERVJU - Kristijan Jakić: Želim Ligu prvaka s Eintrachtom, a svi oni uspjesi s Dinamom se ostvare jednom u karijeri

Čudna su ta njemačka pravila. U Saskoj, Baden-Württembergu i Bavarskoj samo su se nasmijali kada su čuli da smo došli iz Zagreba s namjerom da budemo na utakmicama Leiziga, Stuttgarta i Bayerna. Niti pomišljali nismo da će drugačije biti i u pokrajini Hessen, odnosno Frankfurtu gdje smo namjeravali uživo svjedočiti utakmici Eintrachta i Leverkusena i pogledati Kristijana Jakića kod kojeg smo se zaputili tijekom naše turneje po Njemačkoj.

“Ostavio sam ti kartu, vidimo se nakon utakmice”, glasila je poruka dok smo se vozili prema Frankfurtu. I doista, u pokrajini Hessen vrijede druga pravila. Ušli smo na stadion, vidjeli sjajan preokret domaćina koji je 0-2 pretvorio u 5-2 i prvijenac Kristijana Jakića.

“Kada sam vidio da si došao kod Joška i da je zabio za RB Leipzig pomislio sam da bi moga i ja”, pričao nam je Jakić dok nas je vodio po stadionu “Deutsch Bank Park”, impresivnom zdanju na koji stane oko pedesetak tisuća duša i koji je nakon Dortmunda slovi kao stadion s najboljom atmosferom u Bundesligi.

“Šteta što zbog pravila nije pun stadion, tek tada bi vidio što znači atmosfera. Čovjek se naježi. Iako, sada i nije bilo naših ultrasa jer prosvjeduju zbog ovih mjera. Samo se nadamo da ovo neće potrajati i da će što prije biti kao nekada”.

Dok hodamo po unutrašnjosti stadiona, Jakić ne krije sreću i zadovoljstvo prvijencem. Iako je pred kraj utakmice zadobio ozljedu to je u ovom trenutku bila sasvim sporedna stvar. Nešto nebitno. Hrvatskom reprezentativcu čestitaju na svakom koraku. Odgovora im na njemačkom jeziku…

“Brzo si se udomaćio”, komentiramo dok vozimo slalom po stadionu koji je obnovljen za SP 2006. a koštao je oko 150 milijuna eura.

Privatna arhiva Germanijak

“Ma ovdje su ljudi predivni. Na svakom koraku ti daju do znanja koliko te cijene što si njihov. I isto je kada dobijemo utakmicu ili kada izgubimo. Jedan neviđeni respekt prema igračima. Baš neka posebna kultura navijanja. I baš zato sam odlučio da mi prva stvar bude da naučim njihov jezik i pokažem koliko cijenim domaćina”.

Malo kasnije se vozimo prema stanu koji je dobio na korištenje. Bez GPS-a.

“Mislim da bih mogao voziti s povezom preko očiju. Otkako sam došao, svega nekoliko puta sam otišao do centra Frankfurta. Stroga su epidemiološka pravila pa nema smisla. Svaki dan sam na relaciji stadion - stan i čekam da sve ovo prođe”, smije se Jaka.

U stanu živi sam. Ponekada netko dođe iz Hrvatske, ali načelno je solo. No, daleko je to od samačkog stana. Kada smo ušli, prvo što smo primjetili jest urednost. Sve je kao u apoteci. Svaka stvar na svome mjestu. Pitamo ga tko čisti. Prema pogledu shvatili smo da je to pitanje bilo sasvim suvišno.

“Tko bi čistio? Cijelo vrijeme sam u stanu i najbolje da nemam vremena malo počistiti da sam sebi stvorim ugodniju atmosferu. Rijetko kada naručujem hranu. Ili jedem na stadionu ili kuham sam sebi. Kada drugi put dođeš, spremit ću ti gulaš. A ti ćeš mi reći je’l si jeo ikada bolji”.

Nasmijali smo se, ali Jakić je prilično bio uvjerljiv. Navika da živi sam duga je već nekoliko godina. S 19 godina je iz Splita došao u Zagreb, preciznije na Kajzericu. Potom je slijedila posudba u Istru da bi nakon dvije sezone u Lokomotivi došao u Maksimir.

“Imao sam neki logičan put u karijeri i uvijek sam išao stepenicu po stepenicu. Kada sam iz Lokomotive otišao u Pulu, nisam mislio da je to neki korak nazad za mene već sam bio svjestan da je to prilika. Kao što je bila prilika da dolaskom u Dinamo da napravim neki inozemni transfer”.

Privatna arhiva Germanijak

Pozornost na sebe skrenuo je u Lokomotivi. Bilo je već tada nekih kombinacija za inozemstvo, ali kada je čuo da se Dinamo interesira za njega sve drugo je palo u vodu.

“Od malih nogu sam odrastao uz oca koji je veliki Dinamovac. Prenio je tu ljubav na mene i kada sam debitirao za Dinamo na Poljudu imali smo jednu dvojbu; tko je bio sretniji u tom trenutku, otac Ivica ili ja”

U Dinamu nije bio dugo. Tek godinu dana. No, kakva je to bila godina… Čak 58 utakmica, standarno mjesto u momčadi. Kristijan Jakić bio je dio generacije koja će zlatnim slovima biti upisana u povijest kluba iz Maksimirske 128.

“Tako se poklopilo da sam stigao u najboljem mogućem trenutku. I odigrao zapravo sve utakmice. I one u skupini Europa lige, pa Krasnodar, Tottenham i Villarreal. Bilo je to nešto nevjerojatno. Ta utakmica protiv Tottenhama u Maksimiru, to veselje, zadovoljština, euforija… To se valjda doživi jednom u karijeri. A meni se dogodilo da proživim takve trenutke u klubu za koji me nije vezao samo profesionalni ugovor već emocija. Mislim da smo postavili neke granice koje će se teško rušiti. Ne samo u Maksimiru već i u Hrvatskoj. I to me ispunjava i kao čovjeka i kao Dinamovca”, priča nam Jakić. Kaže da je u kontaktu s bivšim igračima iz Maksimira, da redovito prati njihove utakmice i navija.

“Neki dan sam gledao utakmicu i uhvatio se da skačem na svaku situaciju koja miriši na gol. Iza Dinama je jedna čudna polusezona, nisu navikli da imaju konkurenciju ali uopće se ne brinem. Otišli su dalje u Europi što je bio cilj, tuku se za prvo mjesto u HNL-u. Dakle, sve je po starom. I drago mi je da je tako”, naglašava Jakić koji niti sam nije vjerovao da će u Dinamu biti tek jednu sezonu. Očekivao je da će ovdje provesti minimalno dvije, tri godine te da će se potom otisnuti u inozemstvo. Ipak, prilika se ukazala već ovo ljeto. Pričalo se da bi Lovro Majer trebao put Eintrachta. Navodno je “desetka” Dinama imala i kartu za Frankfurt ali na koncu je produžio do Rennesa. Ipak, Nijemci su potom uprli prst u Jakića…

“Naravno da nisam imao ništa protiv. Klubovi poput Eintrachta i liga poput Bundeslige se jednostavno ne odbijaju. Rekao sam da nemam ništa protiv ako se klubovi dogovore. Na kraju je tako ispalo. Uostalom, imao sam ugovor s Dinamom i da je klub spustio rampu što bi ja mogao nego pomiriti se s tom odlukom.”, objašnjava Jakić koji je potpis za Eintracht Frankfurt stavio dan prije isteka prijelaznog roka.

Privatna arhiva Germanijak

Debitirao je desetak dana kasnije protiv Stuttgarta. Nakon toga je izostao u samo dvije utakmice. Protiv RB Leipziga i ovu zadnju protiv Mainza. Trener mu vjeruje, suigrači su ga prihvatili te ne treba biti posebno mudar pa reći kako je hrvatski reprezentativac postao nezamjenjiva karika kod Olivera Glasnera, 47-godišnjeg Austrijanca koji je stigao u klub tek dva mjeseca ranije.

“Da ti pravo kažem, iznenađen sam koliko je tu utakmica iza mene. Meni fizički napor nikada nije bio problem, u formi sam bio još iz Dinama ali da će me odmah ubaciti u vatru i da ću postati standardan mi je bilo nekako čudno. No, to valjda znači da mi trener vjeruje”.

Jakić igra na svojoj poziciji zadnjeg veznog. Nekada ga trener koristi kao centralnog veznog, ali njegov prioritet je razgradnja protivnikove igre. Upravo ono što je igrao za Dinamo i ono što Zlatko Dalić traži od njega u reprezentaciji.

Kristijan Jakić EKSKLUZIVNO za Germanijak: "Bilo mi je bitno otići iz Dinama ponosan i uzdignutog čela"

Kristijan Jakić za Germanijak: Bio sam na pravom mjestu u pravo vrijeme, dobro će nam doći pauza za Božić

TM posjetio Bundesligu: Haaland 'težak' 150 milijuna eura, Stanišiću porasla vrijednost za 775 posto!

Jakić za Germanijak: "Nastup za Hrvatsku mi je san koji se počeo ispunjavati"

U momčadi je dobar sa svima, nešto bolji s Ajdinom Hrustićem, Bosancem iz Australije te Filipom Kostićem, reprezentativcem Srbije koji igra na lijevom krilu. Upravo je s njim proslavio prvi gol za Eintracht kada je Kostić pretrčao pola travnjaka da mu prvi čestita.

“Našli smo se. Možda zbog istog govornog područja s kojeg dolazimo, svakako i mentaliteta. Često smo nas troje skupa i mislim da sam u njima pronašao ne samo suigrače već i prijatelje. Nije lako niti jednom igraču kada dođe u stranu zemlju. No, kada imaš takve ljude pored sebe koji su sve to prošli, nekako ti bude drago da su tu”.

Iza Eintrachta je sjajna polusezona. Trenutno su u borbi za Europu, svega par bodova od mjesta koje vode u Ligu prvaka. U skupini Europa lige su izdominirali te bez poraza zaključili jesenski dio priče na prvom mjestu.

“Dobro je. Više od očekivanog, ali nema mjesta opuštanja. Sve je to negdje. Možda smo malo iscrpljeni jer je polusezonu iznijelo 12,13 igrača ali na kraju je zadovoljstvo veće. Sada se treba odmoriti, već na Staru godinu imamo trening a čini mi se da 1.1. imamo prijateljsku utakmicu. No, kada je situacija dobra onda je gušt izvršavati obaveze”, smije se Jakić koji će odmor provesti u Hrvatskoj. Ide malo do Zagreba, potom do svojih u Imotski…

EXPA/ Eibner/ Michael Memmler

“Neće to biti ne znam kakav odmor, ali kada si uz obitelj onda se baterije prije napune. Malo sam se poželio svojih. Od šestog mjeseca sam u pogonu, sve se odvijalo filmskom brzinom i nekako nedostaju ti trenuci opuštanja. Pogotovo jer je sljedeća godina puna izazova i natjecanja. Imamo nastavak Bundeslige, Europa lige. Tu je i reprezentacija a to me posebno veseli…”.

A kada smo kod reprezentacije, Jakić je dobre igre u Dinamu naplatio pozivom izbornika Dalića. U listopadu je debitirao na gostovanju kod Cipra da bi poluvrijeme dobio i protiv Malte.

“A što reći… Mislim da je reprezentacija san svih igrača, pogotovo u Hrvatskoj. Mi baš njegujemo taj kult reprezentacije. Jesam li očekivao poziv? Ne znam. No, nadao se jesam. Znao sam da je iza mene dobra sezona u Dinamu, u Bundesligi sam odmah postao standardan i nekako je nada tinjala u meni. No, kada je mi je ime osvanulo na popisu, to je bila nevjerojatna euforija. Sjećam se da sam baš imao trening u klubu kada je mobitel počeo zvoniti. Poruke, pozivi… I onda sam sjeo na klupu u klupskoj teretani i zagledao se u daljinu. I razmišljao o svemu što sam prošao da bi došao do te reprezentacije. O Imotskom, Splitu, Loksi, Dinamu… Došli su suigrači i pitaju me: “Jaka, što se događa?” “A ništa, evo, malo sam dobio poziv u reprezentaciju viceprvaka svijeta”, odgovorio sam i svi smo prasnuli u smijeh. Ma ponos, sreća, zadovoljstvo, euforija. Sve u jednom. Ne znam kako to drugačije opisati”.

Jakić ima jaku konkurenciju u veznom redu i jasno je da mora biti strpljiv. Biti jednostavno unutra i vrebati svoju priliku.

“Konkurencija u veznom redu reprezentacije Hrvatske je da se smrzneš, ali ako sam tu negdje onda znači da se računa na mene. Sada ili u budućnosti, vidjet ćemo. Meni je važno da sam na radaru izbornika, da me stručni stožer prati i da sam na nekom širem popisu. To je ujedno i motivacija da nastavim tako”.

Igor Soban/PIXSELL

Cilj je naravno biti na popisu imena koje će Zlatko Dalić izdiktirati sredinom studenog a koji će biti dio reprezentacije za SP u Kataru. No, do tada ima puno utakmica u kojima će se dijeliti pozivnice. U ožujku će Hrvatska imati dvije prijateljske utakmice. Liga nacija je u lipnju i rujnu…

“Puno je utakmica, puno prilika za dokazivanje. Najvažnije je nastaviti ovako u Eintrachtu što je temelj svega a onda i koristiti svaku priliku u reprezentaciji. Imam puno samopouzdanja, vjerujem da se mogu izboriti za pozivnicu i sve će biti usmjereno prema tome. Sav moj fokus i energija. Bitno je da dam sve od sebe pa ćemo vidjeti što će se dogoditi”, jasan je Jakić kojeg smo za kraj pitali da nam otkrije neke svoje intimne želje za sljedeću godinu.

“Ova je ispala toliko dobra da bih bio presretan da se ponovni nešto slično. No, jasno je da želim nastaviti ovim smjerom u klubu, da s Eintrachtom izborim Ligu prvaka jer mislim da imamo sve preduvjete da budemo u vrhu Bundeslige. U reprezentaciji se želim nametnuti i opravdati povjerenje izbornika. U privatnom životu? Ma samo da budem sretan. I zdravlje za sve oko mene. Sve ostalo je manje važno”, završio je nasmijani Jakić.

Privatna arhiva Germanijak