INTERVJU - Ivan Smolčić: "Možemo biti još bolji, a prvenstvom se ne zamaramo. Aut? Ne znam zašto je to sada problem"

„Proživljavam najljepše dane u karijeri, nadam se da ćemo od toga jednog dana velike koristi imati i ja i klub“, riječi su Ivana Smolčića, sjajnog braniča Rijeke koji ove sezone igra fenomenalno i koji je svojim izvrsnim partijama praktički 'zacementirao' svoje mjesto u početnih 11 aktualnog lidera HNL-a. Ivanu je ova sezona prva u kojoj je u kontinuitetu dobio mogućnost pokazati svu raskoš svog talenta, a kako rezultati Rijeke ne izostaju, njegova je uloga u momčadi svakim danom sve veća i veća. Još je mlad, naporno radi, uči, fokusiran je i s dvije noge čvrsto na zemlji. Svjestan je da ima prostora za napredak, a iako je Rijeka otvorila drugi dio sezone s tri vezane pobjede, naš sugovornik ističe kako ono momčad s Kvarnera još uvijek nije pokazala svoje najbolje lice.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Ivan je u Rijeci već 11 godina, zajedno s bratom blizancem Hrvojem preselio je iz Gospića na Kvarner još dok je bio osnovnoškolac. Zanimljivo, Ivan je tada bio zadnji vezni, Hrvoje lijevo krilo, ali su s vremenom obojica pokazali kako je pozicija stopera ona gdje najviše mogu dati. Ivan danas igra na poziciji desnog beka, godi mu povjerenje trenera Sopića, ali sam ističe kako ima još puno prostora za napredak. Iako nam je prvotni plan bio kratko najaviti utakmicu u Gorici i osvrnuti se na prvi tri utakmice u drugom dijelu sezone, razgovor se oduljio. Hoće to tako kad je sugovornik ugodan, odmjeren i iznimno elokventan za svoje godine.

Drugi dio sezone bolje nije mogao započeti, Rijeka je trenutno 3/3, a navijač i svi u klubu vjeruju da će nakon vikenda biti i 4/4.

„Pobjede su uvijek najvažnije. Kad pobjeđujemo, sve ljepše izgleda. Prvu utakmicu nema smisla pretjerano komentirati, teren je bio takav kakav je bio pa ta tri boda nekako kao da imaju još veću težinu. Što se tiče Hajduka i Istre 1961, iako smo slavili, ja mislim da nismo još pokazali najbolje od sebe. No, to je isto velika stvar, treba znati osvajati bodove i kad nisi najbolji. Mislim da je to odlika velikih momčadi. Prošle polusezone smo odigrali neke bolje utakmice, prva mi na pamet pada ona protiv Osijeka, dok u drugom dijelu tek trebamo doći na tu razinu. No, polako rastemo, momčad ima sve više samopouzdanja, a to se vidi po našem gardu na terenu. Možda ovo što ću reći malo čudno zvuči kad uzmeš maksimalnih devet bodova u prve tri utakmice u drugom dijelu, ali ja mislim da možemo biti još bolji i da će naše izvedbe s vremenom biti još kvalitetnije.“

Ivanova uloga u momčadi je 'zacementirana' otkako je trener Sopić postao novi 'šef' na Rujevici, a nas je zanimalo kako mu je surađivati s omiljenim HNL licem svim hrvatskih sportskim medijima.

„Trener je posebna osoba. Ono što vidite u medijima, slično je i u svlačionici. Kod njega nema glume. Ja sam se dobro snašao pod njegovim vodstvom, a očito to vrijedi i za cijelu momčad kad se pogledaju rezultati. Svatko od nas zna što radi, trener to sve dobro vodi i s njim nikad nema opuštanja, uvijek nas drži 'našpanane'. Kod nas za svaku poziciju konkuriraju barem dva sjajna igrača pa tako nitko nije siguran. Nijedan igrač nema puno kredita, jednom možeš biti malo lošiji, ali drugi put to moraš popraviti inače bi mogao preseliti na klupu, a to nitko ne voli. Kažem, trener nas konstantno drži budnima, euforije u klubu nema, ali isto tako nam daje do znanja da sve ovisi o nama i da mi sami krojimo svoju sudbinu.“

Foto: Josip Regovic/Pixsell

UTAKMICA U GORICI – MINI JUBILEJ

Utakmica protiv Gorice bit će mini jubilej – upisat će 50. nastup za najdraži mu klub. Da bi dostigao (tri minute starijeg) brata blizanca Hrvoja (85) još mora dosta utakmica skupiti, a osim toga – još se čeka njegov prvijenac u HNL-u!

„Nisam znao da će protiv Gorice biti 50. nastup, a moram priznati da mi to na prvu čak zvuči malo budući da sam dugo u klubu. Istina, bio sam i po posudbama, ali da sam mogao skupiti koji nastup više – jesam. Kad si mlad igrač moraš dočekati svoju priliku, ja sam naporno radio, fokus je uvijek bio na trening, a sad pod trenerom Sopićem sam dočekao svojih pet minuta. I kažem, dugo i naporno sam radio da bi ih dočekao. Trener voli radne igrače i jako sam sretan da mi je ukazao povjerenje. Moja obaveza je da mu se zahvalim na terenu, nastojim to raditi iz utakmice u utakmicu, a sve ovo što proživljavamo kao cijeli klub ove sezone, moram priznati da su mi to najljepši dani u karijeri , nadam se da će to potrajati i da ćemo od toga jednog dana imati koristi i klub i ja.“

Ivana su, na svu sreću, ozbiljnije ozljede zaobišle, a sam nam govori kako je najveće probleme imao po prelasku iz juniorskog u seniorski nogomet.

„Pubična kost je stradala, s tim da prije šest godina kad mi se to dogodilo taj tip ozljede nije bio baš uobičajen. Pauzirao sam nekoliko mjeseci, a najveći problem je bio taj što mi se to dogodilo na prijelazu iz juniora u seniore koji je za svakog igrača iznimno težak. Tada svaki mladi igrač radi veliki iskorak, naročito po pitanju fizike, a ja sam moram biti sa strane jer da bi ta pubična kost zarasla mora se mirovati. Morao sam ići okolnim putem da bi dostigao brata i neke druge igrače koji su tada prešli u seniore i dogurali do prve momčadi.“

Može li Rijeka učiniti Bradburyja i otklizati do prvog mjesta?

Odred otpisanih zasluženo je na vrhu HNL-a, ali euforija svoj dom nema na Rujevici

STOPER ILI BEK, PITANJE JE SAD?

Iako ove sezone igra sjajno na poziciji desnog beka, Ivan je, baš kao i brat Hrvoje, po vokaciji stoper.

„Stoperska pozicija mi je prirodna, stoga ne čudi da kada igram na beku da sam jedan od onih koji je malo defenzivnije nastrojen. Nije mi nepoznato biti na desnoj strani, znao sam to igrati i u mlađim uzrastima, ali kao stoper sam ipak imao više samopouzdanja. Iako tada nismo bili dobri, ja sam najviše prilika na stoperskoj poziciji dobio kod trenera Cosmija i moram priznati da mi je to odgovaralo te sam bio zadovoljan kako je to izgledalo. Sada sam na beku, fizički je to dosta teže, ali privikao sam se. Nastavit ću naporno raditi jer znam da imam još puno prostora za napredak i da mogu još puno više dati. Svaku utakmicu sam sebi zadam zadatak da budem barem za nijansu ofenzivniji u onoj prošloj. Svi znaju da su u našoj momčadi Pašalić, Fruk, Janković… Ti dečki su iznimno ofenzivni i njima onda isto treba da bek bude ofenzivan. Njihova igra me tjera da budem ofenzivniji, da protrčim iza leđa, da se ponudim, da zatvorim kad treba… Trudim se, a iako će neki reći da je dobro, ja znam da to mora i može još puno bolje.“

Toni, Marco, Franjo, Niko, Veldin, Ivan… Mlada garda koja na terenu djeluje kao da već godinama igra zajedno. Družite li se i izvan terena, ima li podjela na – ovi su Nijemci, ovi Slavonci, ovi domaći dečki…

„Mi stvarno dobro funkcioniramo svi kao klapa, ali jasno je da primjerice 'Nijemci' lakše jedan drugome nešto kažu, nešto si bolje mogu objasniti, ali podjela nema. Uostalom, družimo se van terena, to sve govori. Dobra je kemija u momčadi, vjerujemo jedan drugome. Znalo nam se događati da na predah odemo s negativnim rezultatom, ali onda jedan drugog pogledamo u oči i odmah većina nas pomisli 'ma imamo mi ovo'. U ovoj momčadi postoji 'to nešto', a uvjeren sam da ćemo to viđati sve do šestog mjeseca.“

Foto: Nel Pavletic/Pixsell

Za Rijeku će se reći da je eklatantan primjer spoja mladosti i iskustva u momčadi, a naš sugovornik potvrdio nam je da mu veliku sigurnost daje što su pored sebe uglavnom ima igrača koji ima ogroman broj utakmica u nogama i koji se svojim liderskim osobinama puno pomaže mladim igračima. Jasno, riječ je o Emiru Dilaveru.

„Trener i njegov stožer puno rade s nama mladim igračima, osim na terenu, puno je tu jedan na jedan priče, savjeta, ideja... Svi su u službi kluba, ali naglasak nije samo na rezultatu, već i na napretku svakog igrača individualno. Što se tiče tih starijih igrača, ja moram priznati i reći kako osobno nisam mislio da je 'iskustvo' toliko važna stvar, ali kad si s njima svaki dan, kad ih slušaš i kad od njih učiš, onda tek možeš razumjeti tu razliku između iskusnog i onoga tko je nešto prošao i mladog koji je je tek na početku svojeg nogometnog puta. Kad Dilaver, Mitrović, Pjaca ili Labrović imaju nešto za reći prije utakmice, u svlačionici se ne može čuti ni muha. Upijamo njihove riječi, slušamo njihove savjete. Evo, dat ću vam primjer: Dilaver je posljednju utakmicu propustio zbog ozljede, ali je došao u svlačionicu kako bi dao pokoji savjet meni i Galešiću. Svakom mladom igraču to puno znači, iako to neće svako priznati. Ne mogu opisati kolika je razlika kad imaš nekog s takvim iskustvom i tko je zaista vrhunski igrač da vam dijeli savjete ili kada to nemaš. Sretan sam što mogu učiti od takvih igrača i daj Bože da ja jednog dana budem netko tko će tako moći pomoći mladim igračima.“

Pod vodstvom Emira Dilavera je Niko Galešić napravio veliki iskorak, ali savjeti iskusnog braniča rodom iz Tomislavgrada nisu samo usmjereni ka njemu.

„Svima pomaže. Stoperima, bekovima, veznjacima... Velike utakmice je odigrao, zna sve o nogometu i sigurno smo sretni i mi da ga imamo, a isto tako vjerujem i da je trener Sopić zadovoljan što u takvom igraču, kao uostalom i u Nediljku ili Mitroviću, ima svoju 'produženu ruku' na terenu.“

FAMOZNI AUT

Posljednjih dana Ivan ponajviše puni naslovnice sportskih medija zbog načina na koji izvodi aut. Neki kažu 'sve čisto', neki pak tvrde suprotno, a nas je zanimalo kako na sve to gleda čovjek koji bez ikakve sumnje u svojim rukama ima pravi katapult.

„Znate i sami da ne smijem puno o tome zbog sudaca i svega ostalog, želim biti maksimalno korektan i pustiti svakoga da donese svoj zaključak. Ja mogu samo reći da ja tako aut bacam već dvije-tri godine i da nikad nikome nije bilo ništa sporno. Do unazad tjedan dana nije ništa nikome smetalo, sve je bilo pravilno, točno, a sad je odjednom nastao 'problem'. Oduvijek pazim da sve bude ispravno, aut bacam s dvije ruke, noge nastojim uvijek imati obje na zemlji i to je to. Nikada nisam ni pomislio da bi moglo biti nešto krivo u toj priči. A i mislim da nema se tu što krivo pronaći. Jedino što ja znam o autu je da ga moraš baciti s dvije ruke i da obje noge moraju biti na podu. Toga se držim i zašto je to sad nekome postao problem, ne znam, ali moram reći kako se ne opterećujem previše jer sam uvjeren da je sve čisto.“

Foto: Goran Kovacic/Pixsell

Na pitanje kako je uopće došlo do toga da tako izvodi aute i postoji li neka posebna priprema i vježba da bude još bolji u tome što radit tako kvalitetno, Ivan nam je ponudio sljedeći odgovor:

„Nikad nisam vježbao posebno bacanje auta, to mi je došlo nekako prirodno. Kad bacam kratak aut, ne treba mi takva tehnika bacanja, ali kad bacam dugi aut, vjerujete mi da mi je to nekako došlo samo od sebe. Razmišljanje je bilo 'baci što dalje', ali neka sve bude po pravilima. I tako je dosad bilo. U životu nisam trenirao bacanje auta, čak ne znam ni kako bih to vježbao, baš kao što ni mi kao momčad nemamo nikakve posebne treninge ili planove što ćemo i kako ćemo. Zasad nam s time ide u redu, nastavit ćemo s tim i dalje ako budemo smatrali da nam to može pomoći i to je zapravo sve što vam mogu reći na tu temu.“

U razgovoru smo došli do zaključka što je vjerojatno pomoglo u kreiranju tog 'katapulta'. Naime, Ivan i Hrvoje su od djetinjstva strastveni ribiči. Ljubav je to koju je na njih prenio otac, ali posljednje vrijeme nogometne obaveze ne dozvoljavaju im da toliko uživaju u pecanju. Zanimljivo, ne tako davno, Rijeka je imala još jednog sjajnog desnog beka koji je mogao daleko baciti aut. I koji je strastveni ribič! Riječ je o Ivanu Tomečaku, jednom od najboljih desnih bekova Rijeke u novijoj povijesti kluba. Dakle, formula je otkrivena...

„NAPAD IGRA TKO ZNA, OBRANU IGRA TKO ŽELI“. PRVENSTVO? IDEMO KORAK PO KORAK, VIDJET ĆEMO GDJE ĆE NAS TO ODVESTI

Ivan je svoj debitantski nastup za Rijeku upisao pod vodstvom Igora Bišćana u 7-0 domaćoj pobjedi protiv Inter Zaprešića. U igru je ušao umjesto Roberta Murića (odnedavno slobodnog igrača, op.a.) u 82. minuti i onda, samo devet minuta kasnije, upisao svoju prvu asistenciju u HNL-u! Tada su za Rijeku igrali Kvržić, Acosty, Pavičić, Lončar, Gorgon, Heber, Murić, Puljić... Ima li tadašnja momčad Rijeke neke sličnosti s ovom današnjom?

„Dečki koje imamo danas u ofenzivnom dijelu su individualno stvarno ekstra kvalitetni. Prvo što mi sada pada na pamet je izjava Samira Toplaka koju sam neki dan pročitao, a on je rekao da napad igra onaj tko zna, a obranu igra onaj tko želi. Mi u ofenzivnom djelu imamo enorman potencijal, dok u obrani imamo taj spoj mladosti i iskustva koji jako dobro funkcionira. Kod nas obranu igra cijela momčad, ponajviše iz razloga jer naš sistem igre to nalaže. Da bi sve funkcioniralo, svi moramo biti i 'gore', a i 'dolje'. No, sjećam se kad sam kao junior trenirao s Heberom, Čolakom, Acostyjem... Ti dečki su stvarno bili sjajni. Ova naša sadašnja i ta generacija koju sam istaknuo mi se po individualnoj kvaliteti izdvajaju, a da sam ja u tome svemu nekako sudjelovao i osjetio iz prve ruke.“

Brat Hrvoje trenutno je u Eintracht Frankfurtu, a nas je zanimalo, kad bi imao mogućnost odabira, u kojoj bi se on ligi volio okušati jednog dana...

„Brat je u Njemačkoj tako da znam više-manje sve kako je tamo. Mislim da naš stil igre najviše odgovara baš Njemačkoj ili Italiji. Taktička disciplina, fizika, trka, duel igra... Mislim da i on i ja tu možemo dati najviše.“

Za kraj, dva kratka pitanja uz kratke odgovore: Što se očekuje od utakmice u Gorici i može li Rijeka i kraj sezone dočekati na mjestu na kojem se sada nalazi?

„Znam da se očekuje pobjeda, ali u Gorici nitko nikada nije lagano došao do tri boda. Sigurno nas čeka teška utakmica, oni će nam htjeti vratiti za taj poraz s početka drugog dijela sezone, ali ono što svakako veseli je da će se utakmica odigrati u boljim uvjetima. Momentum je trenutno na našoj strani, ali svi znamo da se to u nogometu brzo okrene pa tako uvijek treba biti skroman, kako što se tiče ove utakmice, tako i prvenstva. Ne zamaramo se time, nitko pred nas nije stavio nikakav imperativ, nitko nas ne tjera, nitko ne priča da je situacija sad ili nikad. Mi idemo korak po korak pa gdje nas to odvede.“

Pričali smo već o jubileju, a s tim ćemo i zaključiti – je li red da se 50. nastup za Rijeku okruni prvijencom u HNL-u?

„I ja ga čekam. Nađem se često u prilici, pogotovo nakon kornera, nadam se da ću uspjeti više doći do tog prvijenca u prvenstvu. Pogodak Lilleu pamtit ću cijeli život, ali sada bi trebalo i u prvenstvu zatresti mrežu.“