INTERVJU - Boro Primorac: "Atletico nam je pokazatelj gdje smo, očekujem uzlet Biuka, a cilj nam je stvarati igrače i trenere za prvu momčad"
Vrijeme Čitanja: 13min | sri. 09.02.22. | 07:56
Uoči utakmice juniorske Lige prvaka s Atletico Madridom razgovarali smo s voditeljem Akademije HNK Hajduk 'Luka Kaliterna', legendarnim Borom Primorcem, koji je 23 godine bio pomoćnik Arsènea Wengera u Arsenalu. Otkrio nam je s kojim iskustvom je stigao iz Arsenala u Hajduk, koji su mu ciljevi u Hajdukovoj školi nogometa, pričali smo i o važnosti obrazovanja u sportu te kontinuitetu struke te kako se dolazi do rezultata
Jedna od atraktivnijih akvizicija u novijoj povijesti Hajduka, izvan onih koje danas pratimo kroz ulazne transfere u prvu momčad, bila je ona u ljeto 2019., kad je za voditelja Akademije HNK Hajduk 'Luka Kaliterna' imenovan Boro Primorac. Legenda kluba s višegodišnjim iskustvom rada u Arsenalu preuzeo je brigu o razvoju igrača i trenera za prvu momčad. Dvadeset i tri godine trajala je njegova uspješna suradnja s jednim od najboljih trenera u povijesti nogometa Arsèneom Wengerom u Arsenalu. Od 1997. do 2018. godine, tijekom gotovo 1.200 utakmica i na tisuće i tisuće treninga, bio je pomoćnik Francuzu među Topnicima, a kroz njihov rad prolazili su brojni igrači, svjetske klase poput Denisa Bergkampa, Marca Overmarsa, Roberta Piresa, Thierryja Henryja, Cesca Fabregasa i brojnih drugih. U njihovom mandatu Arsenal je razvio prepoznatljiv stil igre, rušili su rekorde i osvajali trofeje, a i postao poznat u svijetu po razvoju igrača koji su kasnije dosezali visine najboljih svoga vremena u kojem su igrali.
U Hajduku je ostavio trag kao igrač od 1978. kad je stigao iz Veleža i pod trenerskom palicom velikog Tomislava Ivića osvojio prvenstvo Jugoslavije u sezoni '78./'79. S Emiratesa se odlučio vratiti na Poljud, stadion na kojem je ušao u povijest kao strijelac prvog zgoditka nakon otvaranja.
Iskustvo i znanje koje je godinama skupljao u najjačoj ligi svijeta danas je prenosi na trenere i igrače Hajduka. Rezultat nakon te tri godine je 1/16 finala juniorske Lige prvaka protiv Atletico Madrida na Poljudu. Ta utakmica je kruna rada koji se odvijao od njegovog dolaska na Poljud, a kako su izgledali počeci po povratku na Poljud opisao je za Germanijak.
„Moram iskreno kazati da je Hajduk uvijek imao dobru školu. Uvijek je tu bilo dobrih igrača i radilo se dobro. Kad sam stigao kazao sam da ću zadržati sve trenere godinu, dvije da vidim kako rade i da rade onako kako misle da je najbolje. Nikoga nisam dirao, ni mijenjao, a oni su radili dobro. Uvjerio sam se da dosta dobro rade, da su školovani, znaju jezike, razumiju taktiku, mladi su i vole raditi. Moram naglasiti da sam se pozitivno iznenadio kvalitetom trenera u cijeloj Hrvatskoj. Gledajući kako naši juniori idu kroz Europu vidite da je to dobar nivo“, otkriva nam Primorac i govori koliko je važan kontinuitet struke.
„Prije kad sam bio kao igrač tu, bio je trener u mlađim kategorijama, Marin Kovačić, koji je radio niz godina, isto tako i Dragan Slišković. U Veležu sam isto imao trenere duži period, pa u reprezentaciji, Mladinić, pet, šest godina. Sad je došlo vrijeme da se nakon tri mjeseca sve mijenja. Ja dolazim iz tih prijašnjih generacija i volim kontinuitet. Volim dati ljudima koje sam izabrao šansu barem dvije godine. Rezultat se ne može postići preko noći. Tako gledam i na skaute, momke koji prate i daju savjete za dovođenje igrača. Morate imati i pedagošku službu u omladinskoj školi. Jer toj djeci treba pedagogija i psihologija. Meni je važno da ta djeca budu dobri igrači za Hajduk, ali mi je važnije sutra budu odgojeni i školovani. Osobno ću učiniti sve da svaki igrač završi srednju školu dok je tu.“
Hajdukovi juniori su na putu do Atletica na Poljud, u kojem je pomoćnik trenera legendarni Fernando Torres, stigli pobjedama protiv Škendije i Minska, prvaka svojih država.
„Uvijek kad dobiješ izgleda da je bilo lako. Naše pobjede su izgledale lake jer smo mi dobri. Juniori su pod vodstvom Marijana Budimira već tri godine oko prvog mjesta u domaćem prvenstvu. Stalno smo tu u Hrvatskoj u vrhu pa ovakvi rezultati nisu ni čudo“, govori nam Primorac i dodaje:
„Ova utakmica će nam biti pokazatelj da vidimo gdje smo mi u Europi. Prvi put igramo ovu Ligu prvaka i želio bih da uživamo u tome i igramo normalno. Ne bi bilo dobro ni da se prepadnemo, niti da podcijenimo protivnika. Znači samo uživati i odigrati normalno utakmicu te pokazati svima koliko smo dobri.“
Radom u Arsenalu imao je prilike voditi neke od najboljih igrača tog vremena. Otkrio nam je da je i s većinom od njih u kontaktu. Njegov prijatelj Wenger uskoro bi mogao posjetiti Split, a tu su kontakti i s nekadašnjim igračima koji su danas na funkcijama u europskim klubovima. Velika je to vrijednost za Hajduk, a Primorac nam je usporedio uvjete i rad Arsenala s onim što danas radi u Hajduku.
„U Arsenalu bi mi uglavnom dolazila djeca od 16 godina pa na više. S mlađim kategorijama nisam tamo radio. Nisam puno znao, ali sam imao u klubu ljude koji su to pratili i redovno me informirali. Kad sam stigao u Hajduk pomogli su mi Mate Radić i Roko Pezelj da se upoznam sa situacijom u klubu, a s njima i treneri koji su danas tu Marijan Budimir i drugi. Tako sam se s radom djece do 15 godina upoznavao detaljno u Hajduku, a u Arsenalu sam znao sve o radu s kadetima i juniorima koji bi kucali na vrata prve momčadi. Zapravo su mi dolazili igrači koji su bili blizu prve momčadi. I uvjeti rada su bili drugačiji pa su kampovi bili u raznim krajevima Londona. Kad bi to precrtali na Split kao da imate po jedan trening kamp u Stobreču, Žrnovnici, Solinu, Kaštelima i tako. Svrha toga je bila da djeca ne putuju daleko jer je London veliki grad. Tako da bi prava selekcija bila od 15 godina.“
Koliko god to za neke loše zvučalo, jasno je da neće svi igrači koji su danas u omladinskoj školi do prve momčadi. Tek jedan određenih postotak, zavisno od generacije i kvalitete kadra, što u omladinskoj školi, što u prvoj momčadi. No, mimo toga Hajduk ima jedan jasan cilj, a to je da iz omladinske škole izlaze školovani i odgojeni momci. Osim u nogometnom razvoju, sve im je omogućeno i na ovom obrazovnom te općenito životnom.
„Mislim da igrači mogu završiti škole. Imaju dovoljno vremena i treneri rade dobro po cca 2 sata treninge pa im ostane dovoljno vremena za učiti. Ako netko i treba raditi dopunski ima dovoljno vremena, jer u godinama su kad imaju energije, snage za raditi i vježbati. Kad netko ima problem s nekim predmetom u školi klub mu je osigurao profesore za sve. Ako netko ima problem s engleskim, matematikom, hrvatskim, fizikom i drugima klub mu je osigurao profesora da mu pomogne. Profesori im dolaze u klub pomagati, a mi im osiguravamo to u bilo koje vrijeme. Cilj je da iz Akademije izađu dobri igrači, ali odgojeni, karakterni i dobri školovani ljudi. Važna stvar kod školovanje je i bitna za nogomet. Što si duže u školi duže vježbaš koncentraciju. Navikne dijete na 45 minuta mira i koncentracije, a s uvježbanom koncentracijom nama je onda lakše raditi taktiku i druge mentalne vježbe s igračima.“
Igrao je pod trenerskom palicom Tomislava Ivića, najboljeg trenera svih vremena čije je ime upisano zlatnim slovima u Hajdukovoj povijesti. I danas se prepričavaju priče o juniorima koje je 'stvorio' trenirajući u dvoru ispod murve kraj Starog placa. Boro Primorac je igrao protiv njih i s njima. Povukli smo paralelu kako se to vrijeme može precrtati i danas te koliki utjecaj i danas ima Ivićeva ostavština u omladinskoj školi.
„Teško je to usporediti. Danas sve ide brže. Ja sam imao sreće tu živjeti, a igrao sam u Veležu kad je bila generacija Šurjaka, Peruzovića, Mužinića i drugih. Ivić je preuzeo te juniore '69. i radio s njima dvije, tri godine i osvojio prvenstvo Jugoslavije, a '72. su postali igrač i počeli igrati poslije Holcera i Hlevnjaka. Mi s druge strane imamo puno manje vremena. Kad bi svi naši igrači iz omladinske škole ostali barem četiri godine svi bi bili bolji nogometaši. Danas svi traže rezultat odmah, a mislim i da se s tim zahtjevima mi možemo nositi. Svake godine imamo po nekoliko dobrih igrača u generacijama. Ove godine primjerice očekujem da će se Biuk razletjeti, a da će već iduće godine to biti netko drugi iz omladinske škole. Ivić je radio dobre stvari naravno, ali moram još jednom naglasiti da se u Hajduku uvijek dobro radilo i izlazili su dobri igrači. Kad vidim velikane koji su vodili rad s djecom prije mene od Luke Kaliterne, Tomislava Ivića koji me je trenirao i drugih najmanje što bih želio u budućnosti da svojim radom dođem barem blizu njih. Moram još dodati da u to vrijeme nije bilo sportskog direktora ili nekog voditelja, već su bili treneri i imali autonomiju, bili bogovi svog posla. Tako mi je važno da sutra Budimir, Vučko, i drugi imaju tu autonomiju i budu bogovi u ovom poslu. Jer oni su ti koji kuhaju najbolje od sastojaka koje imaju, a to rade jako dobro.“
Boro Primorac is one of Arsenal’s most influential figures—yet fans know little about him | @DeanJonesBR https://t.co/UYt14iQmLX pic.twitter.com/GRzINvdKGE
— B/R Football (@brfootball) May 4, 2017
Prije su se osim igrača odgajali i treneri za prvu momčad, može li to danas biti praksa?
„To mi je cilj zapravo. Cilj mi je da Hajduk stvara trenere iz Akademije za prvu momčad. Naravno da sad kad imamo dobrog trenera prve momčadi želim da s njim osvojimo sve, ali u budućnosti moramo proizvoditi i trenere za prvu momčad, ne samo igrače. Tako vidim primjerice Budimira u budućnosti kao trenera prve momčadi. Rekao bih da sve zna, pa i više od mene. I ne samo njega nego i druge trenere koji rade tu. Svi su školovani, potkovani teorijskim, praktičnim, taktičkim i drugim znanjima, a to se vidi i po njihovim rezultatima rada. Cilj mi je da u budućnosti budu nagrađeni treneri koji su vodili i trenirali nekog igrača od kojeg klub kasnije ostvari unosnu prodaju. Tako bi motivirali trenere da biraju najbolju djecu i stvaraju najbolje igrače.“
Skautiranje mladih igrača? Dinamo je znao pokupiti igrače iz regije, ali i drugi klubovi. Kako zadržati najbolje u Dalmaciji, na oku, bez da odu negdje drugo kod rivala ili u neki drugi klub?
„Organiziramo selekcije u svim gradovima. Evo, nedavno smo bili u Dubrovniku, Opuzenu, Pločama, Posušuju, Čitluku, Benkovcu, Zadru, Šibeniku, a uskoro idemo u Novalju i otoke. Svakih mjesec dana organiziramo turnire za djecu od 10 do 14 godina, a kad imamo neki od turnira u Europi ili Hrvatskoj povedemo najbolju djecu iz selekcija. Ne želim da djeca od 10 godina dođu odmah na Poljud izdaleka i da se odvajaju od roditelja. Mi ih pratimo do njihove 15. godine i onda radimo na tome da dođu u Split. Klub im osigurava dobru školu, smještaj i odgoj. Roditelji nam daju tu djecu na povjerenje i meni je to velika odgovornost. Moramo paziti na njih kao da su naša djeca. Kad izlaze, što jedu, kako spavaju, kakav je u školi i druge stvari bitne za razvoj te djece. Pedagoška služba kluba tu radi veliki posao i moram im zahvaliti na tome. Puno nam pomažu i svi vole Hajduk.“
Činjenica je da Hajduk najveće prihode u konačnici od prodaje ostvari kad proda igrača iz vlastite škole. Odlazili su mladi igrači s tek nekoliko nastupa za prvu momčad, a neki ne bi ni stigli do prve momčad. No, isto tako je činjenica da je Hajduk najbolje rezultate ostvarivao s igračima iz vlastite škole. Tako se vječno pitanje provlačilo kroz razne rasprave u radu i razvoju mladih nogometaša je – stvarati igrače za prvu momčad i prodaju te se posvetiti isključivo individualnom razvoju pojedinaca ili stvoriti sustav igre, točnije prepoznatljiv stil koji će se podudarati s onim prve momčadi i 'rađati' najbolje dobre nogometaše za prvu momčad? Drugim riječima kako postaviti sustav da bude zadovoljen rezultat prve momčadi i kasnije eventualna zarada na transferu?
„Igrače za prvu momčad treba uvijek stvarati. Isto tako treba i stvarati prepoznatljiv stil igre kojim ćete dobivati rezultate. To je zapravo sve povezano. Ako imaš dobru momčad i igrače dobivaš, bilo to prije 100 godina ili danas. Najvažnije je da napreduju, kao momčad, ali i kao pojedinci. Jer ne ide jedno bez drugog. Razlika je raditi s napadačem, braničem ili golmanom, ali morate im osigurati i pojedinačni, i kolektivni razvoj. Ponavljam ne ide jedno bez drugog.“
U Arsenal su dolazili talenti iz cijelog svijeta, Hajduk je tu ima više ograničenja. Otkrio nam je s kojim se razlikama susreo u radu te koja je tu razlika između Arsenala i Hajduka.
„Mi moramo pokriti cijelu Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Sloveniju, cijelu regiju. Drugačije je to bilo u Arsenalu. Nama su sa 16 godina dolazili praktički gotovi igrači. Dođe ti jedan Cesc Fabregas i on zna sve, ne treba mu ništa objašnjavati. Kažeš mu radit ćemo neku vježbu on to već zna, ovdje ipak kad dovodiš igrače moraš ih nekim stvarima dodatno učiti poput onog kad dodati, kad odložiti, kad igrati u dubinu, kad se vratiti. Tako da je ovo što mi radimo više škola, pogotovo do 16 godina, a poslije budemo i malo uigraniji.“
Nedavno je Hajduk napustio talentirani 16-godišnjak Mate Ivković. Veznjak je potpisao za Romu, a Hajduk je dobio odštetu u tom poslu. Bilo je takvih odlazaka i prije poput Ivana Perišića, Marka Livaje i drugih koji nisu stigli do prve momčadi, a već su se otisnuli u drugu državu ili eventualno klub u Hrvatskoj. No, kako takve odlaske spriječiti, probati zaustaviti i privoljeti talente koji žele otići da ostanu graditi karijeru u Hajduku?
„Mi smo igrači našli, trenirao je s nama, doveli ga na reprezentativni nivo. I to je samo priznanje da smo dobro radili. U toj situaciji kad igrač ili njegovi roditelji žele promijeniti klub ne možete puno. Najbolji odgovor na takvu situaciju je da onaj tko dođe na njegovo mjesto igra bolje. Meni je dužnost da na svakoj poziciji u omladinskoj školi imamo dva podjednako kvalitetna igrača. Nije lako ga zamijeniti, ali probat ćemo. Možda se sutra dogodi da baš ta zamjena, uvjetno rečeno zamjena, sutra bude još bolji igrač. Naravno da mi je žao kad igrača dovedemo dosta mladog, prođe sve kategorije naše škole i onda ne želi ostati s nama, a blizu je prve momčadi. U takvim situacijama tražit ćemo najbolje rješenje u budućnosti da se zaštitimo.“
Vratili smo se na krunu ovog razgovora, a to je utakmica juniora protiv Atletico Madrida. Primorac uopće ne sumnja u rezultat.
„Vjerujem da možemo pobijediti u toj utakmici. Dobri su oni tehnički i taktički, ali mislim da im je jedina prednost što se duže od nas natječu u ovoj Ligi prvaka. Za nas je ovo prvi put. Zato bih volio da uživaju i igraju normalno te da ovu utakmicu ne trebaju shvaćati ništa bitnijom od onih ostalih koje ih čekaju ili koje su igrali. Neka vjeruju u sebe kao što vjeruju u njih preko 10 tisuća gledatelja koji će ih bodriti s tribina.“
Krajem prošle sezone ukinuta je druga momčad Hajduka, a čelnici kluba tražili su prvoligašku momčad s kojom će započeti suradnju i gdje će slati na kaljenje igrače. Prva takva sklopljena je sa slovenskim prvoligašem Radomljem, a u budućnosti bi ih moglo biti i više.
„Svi igrači koje sam vodio u Arsenalu prošli su taj korak posudbe i kaljenja, ako nisu bili odmah za prvu momčad iz juniora. Ashley Cole, Nicklas Bendtner, Serge Gnabry i drugi, svi oni su prolazili seniorske posudbe od treće do prve lige dok nisu postali spremni zaigrati za prvu momčad Arsenala. Imali smo klubove s kojima smo surađivali i gdje smo mogli pratiti i kontrolirati njihov razvoj. Sad smo potpisali jednu takvu suradnju s Radomljem, a u budućnosti nadam se s još nekim klubom. Čekam ljeto i pratit ćemo sad ovih pola godine, a mislim da će to biti dobro. Važan je to korak za napredak igrača, a na ljeto ćemo vidjeti rezultate. Mislim da je korisno jer moraju negdje igrati i razvijati se ako ih vidimo kao potencijal za prvu momčad, a nisu još spremni za taj korak. Ovo je idealno jer se radi o prvoj ligi, a slovenska liga je dobra za taj korak. Volio bih da sutra i naši susjedni klubovi napreduju od Zadra do Dubrovnika u viši rang i da razvijemo suradnju sa svima u regiji. Mislim da im još nedostaje uvjeta i za takvu vrstu rada posebno od infrastrukture. Kad pogledamo susjedne zemlje Mađarsku, Sloveniju, evo primjer Radomlje s kojima imamo suradnju, to su puno bolji uvjeti. Imaju strašan trening kamp i uvjete za razvoj.“
Razgovor smo zaključili s njegovom pohvalom svojim suradnicima, ali osobnim ciljem i željama za budućnost Hajduka.
„Imamo dobar skauting, trenere, školu, pedagoge i jako dobro se radi. Imamo sjajan odnos s prvom momčadi. Tu smo u klubu od jutra do mraka pratimo sve treninge, igrače koji dođu na probu. Osim toga naši igrači su traženi, žele ih iz mnogih europskih klubova. Zanima nas prije svega jak Hajduk i radimo na tome od najmlađih. Zadovoljan si kad ti juniori prvi put igraju u Ligi prvaka, a ja bih volio da i prva momčad igra svake godine u Ligi prvaka i bude u Europi. Osobno sam zadovoljan kako se radi u svim kategorijama, od početnika, preko pionira i kadeta do juniora. Ono što moram je čestitati svojim trenerima na svim uspjesima jer radimo u teškim uvjetima. Imamo samo jedan veliki i dva mala terena, a vjerujem da ćemo od ljeta imati još jedan veliki teren. Tako ćemo moći bolje i više raditi. U trenutnim uvjetima se snalazimo dobro i plus svega imamo žensku momčad od ljeta. Zanima me da je omladinska škola i prva momčad stalno u Europi“, poručio je Boro Primorac.