INTERVJU - Borna Sosa: Godina mi je bila turbulentna, ali ono slavlje na Poljudu je vrijedilo svega
Vrijeme Čitanja: 6min | čet. 30.12.21. | 10:26
Novinar Germanijaka u razgovoru s lijevim bekom Stuttgarta i reprezentacije Hrvatske o godini na izmaku koja će obilježiti njegovu karijeru
Polako teče četvrta godina otkako je Borna Sosa član Stuttgarta. Sasvim se udomaćio u pokrajini Baden-Württemberg u kojoj je stacionirana najveća kolonija Hrvata u Njemačkoj. U međuvremenu je imao uspone i padove sa Stuttgartom. Pao u drugu ligu, vratio se nazad, borio za Europu, postao reprezentativac. I polako gradio svoju nogometnu priču. Godina na izmaku bila je posebno turbulentna. Što bi se reklo, kod Sose je svega bilo…
“Apsolutno svega i svačega. Puno uspona i padova ali uvijek nekako gledaš kako se priča završi a moja se završila na najbolji mogući način. Izborili smo Svjetsko prvenstvo, zdravlje me služilo, obitelj je tu, skupa smo. Sve je kako treba biti. Pozitivno prije svega i jedva čekam nastavak te priče”, priča nam hrvatski reprezentativac. Taman se spremao na kratak odmor koji je iskoristio na relaciji New York - Zagreb.
“U Bundesligi nemamo previše vremena tijekom zimske pauze pa sam morao to iskoristiti najbolje što sam mogao. Isplanirao sam pet dana u New Yorku jer volim putovati i vidjeti svijeta. Potom je slijedilo tradicionalno obiteljsko okupljanje za Badnjak u Zagrebu. Nekoliko dana ću provesti u rodnom gradu pa onda opet iznova”, smije se Sosa dok sjedimo u uredu Josipa Landeke, bivšeg U-21 reprezentativca Hrvatske koji je u Stuttgartu otvorio ured za porezne, osiguravateljske i financijske usluge profesionalnim sportašima. Otkrio je Landeka jednu nišu u Njemačkoj, posvetio se tome i napravio ozbiljan posao. Lista klijenta je zaista impresivna. Uostalom, dresovi na zidovima s posvetama Landeku dovoljno govore sami za sebe.
“Joe ti je jedan od najutjecajnijih Hrvata u svijetu nogometnog biznisa. Vjeruj mi”, dodaje tata Goran Sosa koji već četvrtu godinu živi na relaciji Zagreb - Stuttgart. Tu je i majka Vesna, sestra Tea. Jedna skladna obitelj koja je veliki oslonac Borni na njegovom profesionalnom putu.
“Ma vidi, našli smo se nekako u ovom gradu. Paše mi taj mir koji nudi Stuttgart. Svojevremeno je proglašen najmirnijim gradom u Europi. Ljudi su nenametljivi, ljubazni. Uostalom, četvrtu godinu sam tu i sigurno bih već nešto mijenjao da mi ne odgovara. Baš sam neki dan pričao s Mariom Gomezom koji mi je rekao da mu Stuttgart strašno odgovora upravo zbog tog mentaliteta. A opet, s druge strane imaš sadržaja. Tu je Mercedesova tvornica, spektakularno je kako ti pogoni izgledaju. Potom Porsche… Dva festivala imamo. Meni adaptacija nije bila problem valjda zato što sam masu puta dolazio kao klinac ovdje zbog obitelji”, kaže Sosa koji je unatoč mladim godinama zapravo već veteran u svlačionici “Švaba” kako se kolokvijalno naziva momčad Stuttgarta koji ne stoji baš najbolje u prvenstvu. Iako je sve to na par bodova, pogled na ljestvicu nije ugodan.
“Mogli smo rezultatski svakako bolje. I trebamo bolje jer Stuttgart kao klub treba uvijek biti od sredine ljestvice prema gore, dakle neka borba za Europu. Imamo sve uvjete da tako bude, ali splet nekih okolnosti nas je gurnuo tu gdje jesmo. No, dugo je još do kraja i sigurno ćemo ići prema gore”.
Razlozi sigurno nisu financijske prirode jer Stuttgart je klub koji ima privilegij nositi trokraku zvijezdu na prsima dok prekrasni stadion koji je smješten pored rijeke Neckar nosi ime “Mercedes Benz Arena”
“Nema to veze s financijama. Masakrirale su nas ozljede u ovoj sezoni. Pa mi smo u jednom trenutku imali 18 ozlijeđenih igrača. Zaista ne znam za niti jedan sličan primjer u svijetu nogometa. I to je bilo dosta teških ozljeda kod bitnih igrača. Baš zato sam optimist da ćemo u nastavku sezone ponuditi bolju sliku”.
Jedan od onih kojih nema je i Saša Kalajdžić s kojim se lani Sosa nadopunjavao zatvorenih očiju. Puno se Kalajdžić nazabijao nakon Sosinih centaršuteva.
“Kliknuli smo. I činjenica da ga nema se osjeti na našoj igri. No, trebao bi se uskoro vratiti pa će biti lakše”.
Ako Sosa uopće ostane u Stuttgartu. Prijelazni rok počinje s prvim danom nove godine a nije tajna da je hrvatski reprezentativac tražena roba na tržištu. Promjena lokacije, vjerojatno i lige ne bi trebala biti iznenađenje već ove zime.
“Vidjet ćemo što nosi budućnost. Meni je želja igrati u Ligi prvaka jer mislim da je to najprestižnije natjecanje u nogometu i kakav bi ja bio sportaš da nemam ambicije okušati se na toj razini. Hoće li to biti u Stuttgartu ili u nekom drugom klubu ne znam ali znam da je to neka moja intimna želja za sljedeću godinu i vjerujem da će se ispuniti”, iskreno će Borna Sosa.
Ona želja koja se tiče Svjetskog prvenstva u Kataru se podrazumijeva. Po pitanju reprezentacije Borna je prošao “scile i haribde” ovo ljeto. Svi znamo priču, nije bilo potrebe da se ponavljamo.
“Pa možemo, ali ne vidim smisao. Bilo je svega ali završilo je na prekrasan način. Na punom Poljudu pred obitelji i prijateljima sam u dresu reprezentacije čekirao kartu za SP. Ima li bolje od toga?”, pita se Sosa pa nastavlja.
“Debitirao sam u Moskvi protiv Rusije i ta utakmica će mi ostati vječno u uspomeni. Puno je tu bilo emocija, ali nije to niti približno onome što smo doživjeli u Splitu. Drugačije je kada slaviš sa svojima, kada završiš kvalifikacije i osjetiš onu energiju i euforiju. Svima će to ostati uspomena za sva vremena”.
Do Katara je punih godinu dana. Svašta se tu može dogoditi, ali ako neće biti nekih nepredviđenih stvari poput ozljeda, čini se da je Sosino mjesto zacementirano.
“Dugo je vremena do tada, ali na dobrom smo putu. Ne vidim kako bi mogli skrenuti s njega. Još je tu dosta utakmica u kojima ćemo biti sve bolji i bolji. Vjerujem da će forma biti na dobroj razini i samo da nema tih ozljeda”.
Vratili smo se malo na debi u Moskvi.
“Puno je lakše kada dođeš u sredinu u kojoj znaš puno igrača. A ja sam igrao s nekima u Dinamu i u mlađim reprezentacijama pa je neka adaptacija bila brza. Stariji su me prihvatili sjajno, stavili se na raspolaganje i odmah ti je bilo lakše. Naravno, tu je i izbornik Dalić s kojim je privilegij raditi. Sve ti lijepo objasni. Kada igraš kaže ti što očekuje od tebe, kada ne igraš kaže ti zašto ne igraš. Ma apsolutno je najveći gušt doći na pripreme reprezentacije. Čak i sada kada su posebne mjere. I mislim da nema igrača u reprezentaciji koji ne čeka taj ožujak i prijateljske utakmice koje su pred nama”, priča nam Borna dok polako gleda na sat. Taman je bilo vrijeme treninga. Ostalo je za nekoliko brzopoteznih… Recimo o tetovažama kojih je Sosa pun.
“Uf, ne znam koliko ih imam ali više od 15 sigurno”.
Posljednju je posvetio tragično preminuloj zvijezdi NBA lige.
“Tetovirao sam broj 24 u spomen na Kobe Bryanta”.
Ono što je malo poznato o Sosi je da je iznimno veliki ljubitelj životinja. Empatija koju nosi prema njima nije se zaustavila samo na riječima. Naime, Sosa je sponzor slonice u zoološkom vrtu u Stuttgartu a nakon velikih požara koji su opustošili Australiju, odlučio je sponzorirati koalu. Za to je dobio i službeni certifikat Koala Hospital Port Macquarieja, ustanove koja se u Australiji bavi brigom o koalama. Koala se zove Crescent Head Jimmy.
“Nemam neko posebno objašnjenje osim toga da sam slab na životinje. Nosim to u sebi, osjetim potrebu i ako mogu pomoći nemam nikakve dvojbe. Ne nosi to ništa posebno, recimo slonicu mogu posjetiti u zoološkom vrtu i hraniti je dok za koalu šaljem donaciju na mjesečnoj bazi koja se koristi za njene potrebe. Pomažem i jedan resort u Africi koji se brine o životinjama. Uživam u tome” - završio je Borna Sosa.