Ima li svjetla na kraju tunela?

Riječani su dotakli dno. Poraz od Dinama ne spada u domenu neočekivanih, ali ovako inertnu i slabu Rijeku zagrebačka publika dugo nije gledala. Kad je Dinamo zabio trećeg, mnogi su se pribojavali da bi do kraja utakmice momčad s Kvarnera mogla doživjeti pravi potop. A tome se, sigurni smo, nitko iz Dinama ne bi veselio. Utakmice protiv Rijeke bi Plavima trebale biti test, na njima bi Čačić trebao vidjeti što valja, što ne, gdje ima mjesta za napredak i prema njoj puno toga odrediti za oglede koje njegovoj momčadi slijede u Europi. Možda je prethodnih godina to bio slučaj, ali sada to više nije tako.

Rezultat jučerašnje utakmice nije realan. S porazom od 3:1 nogometaši Rijeke su se sretni i zadovoljni mogli vratiti kući. Dinamo je bio bliže tome da dođe do dvoznamenkastog broja pogodaka nego Rijeka da dođe do remija. I ne, ne pretjerujemo! Ništa se ne bi promijenilo da su igrali Selahi, Vučkić, Vukčević i svi oni kojih nije bilo. Rijeka bi i dalje bila nemoćna, dok bi Dinamo s pola gasa projurio kraj njih kao skupocjeni Pagani. S tim da se Plavi ne bi 'slupali' poput onog jučerašnjeg na Šestinama…

Rezultat vara, Dinamo je bio sjajan, priprema za Chelsea vrhunska. Rijeka tjera suze na oči

Budicin: "Baš i ne pratim nogomet, imam traume, ali Dinamo treba protiv Chelseaja uživati"

OCJENE - Rijeka: Izgubiš 3:1, a kući ideš sretan

Čačić nije podcijenio Rijeku, nije dao ni najmanju mogućnost gostima s Kvarnera da na Dinamu pokrenu svoj put ka povratku prema starim stazama slave. Dobro, možda to zvuči malo previše, jer ovoj Rijeci bi bio uspjeh kad bi završili u gornjem dijelu prvenstvenog poretka. Roster, još uvijek, za to nemaju.

Kad je otišao iz Rijeke, Ivan Mance je kao oproštajni dar svojem voljenom klubu ostavio Princa Ampema i Nediljka Labrovića. Oni su, uz mladoženju Selahija, najvrjedniji eksponati Rijeke. S druge strane, kad je Robert Palikuča otišao iz Rijeke, on je iza sebe ostavio toliko kaotičnu situaciju iz koje bi bilo pravo čudo da se Rijeka izvuče u ovoj sezoni. Toliko loše odrađen posao na Kvarneru ne pamte te je njegov 'sporazumni raskid' zapravo najbolja stvar koja se njemu mogla dogoditi. Rijeka će morati žrtvovati sezonu, a on će, nakon malog odmora (jer, puno se naradio ljetos), sigurno pronaći neki novi klub gdje će sigurno uvjeriti sve oko sebe da nije on ni za što kriv.

Damir Mišković je napravio toliko dobrih stvari za Rijeku i nogomet na Kvarneru da ne stanu u jedan tekst. Ali, nekad i on pogriješi. A dovođenje Palikuče je njegov najveći promašaj otkako je preuzeo čelno mjesto u klubu. Pomalo su fascinantni svi ti potezi bivšeg sportskog direktora unazad godinu dana, baš kao i način kako je utjecao na druge. Goran Tomić nije otišao zbog neslaganja s Miškovićem ili jer je kao Nostradamus mogao predvidjeti što će se dogoditi nekoliko mjeseci nakon što je ostao kratkih rukava u finalu Hrvatskog kupa, već jer s Palikučom naprosto više nije mogao raditi. Po kuloarima se dalo načuti kako je Damir Mišković po davanju otkaza Robertu Palikuči (dobro, 'sporazumnog raskida') okrenuo i Tomićev broj ne bi li se on vratio u Rijeku, ali mu se Šibenčanin ovaj put samo zahvalio na ponudi. Svjestan je Tomić da bi ovog puta pred njim stajao puno teži zadatak za kojeg nije siguran bi li ga uspio riješiti. Kao da dolaziš na ispit u srednjoj školi s imperativom petice kako bi došao do određenog prosjeka, a ti nisi siguran imaš li preduvjete da osiguraš dvojku…

Mišković potvrdio pregovore s Izraelcima, nada se da će imati više sreće nego s Norwichem

Indeficienter

Izbor novog trenera je iznimno bitan, ali... Zar netko misli da bi Guardiola, Mourinho ili Ancelotti jučer nešto više napravili od Budicina? Ne bi. Sigurno. Kad je svojevremeno Simon Rožman osjetio da 'gubi' svlačionicu je u dogovoru s glavnim klupskim čelnicima odlučio napraviti rez te su četvorica igrača dobila otkaze. A to bi se trebalo dogoditi i ovaj put. Odrezati onaj dio koji ne valja i krenuti graditi priču s onima za koje se vjeruje da imaju kvalitetu. Nemaju na Kvarneru sastojke (čitaj: igrače) da naprave večeru kakva se jede u najboljim restoranima svijeta, ali imaju igrače s kojima se može napraviti jedna dobra pizza. A pizza, kao sirotinjsko jelo, ne zahtjeva previše sastojaka. I svi ju vole, zar ne?

Gore od ovoga ne može. U Rijeci se sve treba naglavačke okrenuti i gotovo pa nitko u klubu ne bi trebao biti siguran u svoj posao. Situacija je alarmantna i promjene su neophodne. A Riječani će iste podržati. Mišković im je donio puno radosti unazad 10 godina, sigurno će mu držati leđa godinu ili dvije dok ne vrati stvari na pravi kolosijek. Zahvalio se Palikuči jer je shvatio (napokon!) da nije vrijedan riječkog kluba, ali to je polovica posla. Sad mora i onaj drugi nedovoljno kvalitetan dio odstraniti jer inače riskira da nekoliko pokvarenih sastojaka pokvare sve ostale. A onda ni najbolji chefovi ovog svijeta (čitaj: treneri) ne mogu više ništa spasiti…