Ili šekspirijanska tragedija ili status besmrtnika

Trebalo bi se ozbiljnije, možda čak fenomenološki pozabaviti engleskom nogometnom reprezentacijom. Onih “30 godina patnje” je dosegnulo gotovo 60. godišnjicu, a između su dres engleskog ponosa nosili neki od najboljih nogometaša svoje generacije. Uvijek će prvo pasti pasti na pamet momčad u kojoj su stanovali David Beckham, Steven Gerrard, Frank Lampard i Wayne Rooney, a koja je na svom vrhuncu bila između 2004. i 2006. godine i koja je, prema sudu otočkih medija, “najbolja momčad u povijesti koja se nije okitila naslovom”.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Pravi heartbreak Englezi su proživjeli i 1990. godine, kada su, opijeni šarmom zlatnog dečka engleskog nogometa – Paulom Gascoigneom, naivno povjerovali da je to ta godina, a na kraju je čitava zemlja u šekspirijanskoj tragediji ridala suze zajedno s popularnim Gazzom, Garyjem Linekerom i Chrisom Waddleom, nakon što ih je Zapadna Njemačka izbacila u polufinalu nakon boljeg izvođenja jedanasteraca.

„To je jedna od onih stvari u mojoj karijeri na koju se osvrnem i pomislim 'što ako'“, kasnije će reći Lineker.

„Gary Lineker, igrač Engleske i Leicestera je jedno, a sasvim drugo je 'Gary Lineker, prvak svijeta'. Ali na kraju nije bilo suđeno“, dodaje legendarni engleski napadač.

Action Images Football

Ogroman nukleus talenta je u svojim rukama imao i Gareth Southgate 2021. godine. Jack Grealish, Phil Foden, Jadon Sancho, Jude Bellingham, Kieran Trippier i Marcus Rashford trebali su biti garancija skidanja prokletstva momčadi iz '66. Odnosno tu etiketu su im na leđa nalijepili engleski mediji. I stvar je išla zacrtanom putanjom: unatoč plašljivoj taktici izbornika i stidljivoj napadačkoj igri, ta engleska reprezentacija je dogurala do finala Eura, samo da bi na kraju Talijani stigli do pobjede nakon raspucavanja. Još jedno veliko razočaranje i produžetak agonije.

Međutim, dobra stvar za Engleze jest što je spomenuta momčad i dalje na okupu, samo što je sada gotovo četiri godine iskusnija. Doduše, neki od tih igrača su izgubili naslovne role – Grealish se zbog učestalih ozljeda ugasio u Man. Cityju, slično kao i Foden. Sanchov talent se putem negdje zagubio, Trippier izgubio mogućnost ponavljanja, a Rashford pokušava revitalizirati karijeru u Aston Villi. No zato je Bellingham u utvrdi Reala, pod paskom trenerskog masterminda Carla Ancelottija i mentora Luke Modrića, izrastao u istinskog vođu na i van terena. Pojavili su se neki novi klinci, poput Bukaya Sake i Colea Palmera, što je sasvim dovoljno da cijeli Otok uskoči u vlak zvan euforija. U njemu će krstariti dok god će im reprezentacija biti živa na turniru, a kada se, neminovno, dogodi nova 'tragedija' onda će se ponovno ispisivati epitafi i naricati o 'prokletoj' 1966. godini.

REUTERS/Dylan Martinez

Iako se englesku selekciju povezivalo s Pepom Guardiolom, Englezi, istini za volju, nisu nikada mogli bolje proći od Thomasa Tuchela. Nijemac nije razina Guardiole, ali malotko je. Tuchel je naposljetku postao 'izabrani', onaj na kojemu je da prekine gotovo 60-godišnju mentalnu torturu.

I koliko god se Englezi mrštili, Tuchelovo imenovanje moglo bi ispasti dobro. Engleska je dobila trenera koji zna kako razigrati igrače na nov i interesantan način. Tuchel je čovjek od detalja: uočava sitne probleme i rješava ih na sebi svojstven način. Nije slučajnost da su, primjerice, Jorginho i Thiago Silva igrali svoj najbolji nogomet karijere pod njegovim tutorstvom, u tom 'pozicijskom' nogometu, zaštićenom 3-4-2-1 formacijom i velikom količinom trke i energije oko sebe. Nije se pojavio trener koji je istakno vrline bekova, Reecea Jamesa i Bena Chilwella kao što je to učinio Tuchel. Pronašao je brzinu više i kod Cesara Azpilicuete i Masona Mounta.

Tuchel ima iznimnu povijest ekspresnog 'unaprijeđenja' igrača s kojima radi. Za što je takva kvaliteta pogodna? Pa, jasno, za izborničku poziciju, kada se u kratkom roku stvari moraju posložiti i unaprijediti, a trening-kampovi su vremenski limitirani i čitava priča se slaže po ključu afirmativne psihologije i zdrave komunikacije.

Još jedna stvar je osvježavajuća u vezi Tuchela. Naime, kada je objavljeno da je dobio posao, Nijemac je izjavio:

„Ovaj posao zaslužuje vrhunskog trenera koji je osvajao trofeje, a ja sam još na putu do toga“.

U usporedbi sa Southgateom, koji je rijetko kada bio samokritičan i realan, skromni Tuchel u svom portfelju ipak ima nešto više srebrnine za prijaviti. Nijemac je osvojio 11 trofeja u svojoj karijeri, dok je Southgate u međuvremenu preimenovan u Gareth 'zero trophies' Southgate.

REUTERS/Susana Vera

Jasno, otočka javnost je takva kakva je, i rijetki će donedavnom izborniku priznati značajne uspjehe s reprezentacijom, budući da na kraju glavni cilj ipak nije ostvario. A isto će proći i Tuchel, s tim da on ima dodatnu otegotnu okolnost, s obzirom na to da ima njemačke papire.

Evo, uzmimo samo za primjer naslovnicu Daily Maila, koji je jutro nakon Tuchelova imenovanja izašao s naslovnicom „Crni dan za Englesku“, uz dodatak „Tri Lava se kockaju s NIJEMCEM“. Razina skrutinizacije koju je prolazio Southgate, bit će 'kamilica' u usporedbi s onim što bi, u perspektivi, moglo dočekati Nijemca Tuchela...

Uspoređujući bivšeg i aktualnog izbornika Engleske, razlike se očituju i u pripremi i vođenju utakmice. Konzervativni Southgate je često stiskao isti taktički gumb za različite protivnike i rijetko se odmicao od zacrtane ideje od dva holdera vezne linije i četvorke u obrani. Pa čak i kada bi rezultat zahtijevao urgentnost, Southgate je ostao tvrd u svojim uvjerenjima.

Tuchel je drugačiji, pokazalo je to finale Lige prvaka 2021. godine kada je izrazitog favorita sveo na samo jedan jedini udarac u okvir vrata, prije nego je Kai Havrtz potpisao pobjedu Chelseaja.

Isti onaj Havertz kojeg su kritizirali da nije niti napadač niti veznjak, a koji sada to sve redovito čini u dresu Arsenala. Chelsea je pobijedio u tom finalu tako što je izbrisao najveću prednost Građana – Guardiolin vezni red je dokrajčilo jedno dodavanje i Havertzov trk iza leđa obrane. Nitko u obrani Cityja nije mislio da Havertz to može i zna, pa mu nisu niti pridavali pažnju u tom smislu. No i tu je Tuchel odnio taktičku pobjedu nad Guardiolom.

Uoči novog kruga kvalifikacija za SP, otočki mediji se pitaju hoće li Tuchel uspjeti izbalansirati ponajbolji napadački potencijal na svijetu s poroznom obranom, a to će i definirati njegovu gažu na klupi Engleza. Uspije li realizirati svoj urođeni trenerski talent i otići korak dalje nego što je otišao Southgate, onda je posve jasno: Nijemac će u Engleskoj postati besmrtan.