A. Lesički"Ikebana" prije Brazila i Argentine, pa da vide Francuzi kako igraju "neugledni" Hrvati!
Vrijeme Čitanja: 3min | čet. 01.12.22. | 22:30
Francuzi opet podcjenjuju Hrvatsku za koju su naveli da je "neugledna". Eto nam motiva da 18. prosinca na Lusailu poravnamo neke račune
Hrvatska je uspjela. Na sreću, znanje, upornost… Ma zapravo nije niti bitno. Jer sreća prati hrabre, a Vatreni su odisali hrabrošću na Ahmad bin Ali stadionu. Nisu išli na bod, iako smo se toga bojali. Od prve minute su krenuli po trijumf. I lopta im je vratila. Uvijek vrati. Kada su bili na “klocnama”, boginja Fortuna im se smilovala i poslala ih u nokaut fazu.
Dakle, prvi cilj je ostvaren. Onaj primarni. Postoje i oni drugi…
“Dogovorili smo se nešto u svlačionici oko ciljeva, ali neka oni ostanu među nama”, dao je natuknuti Josip Juranović nakon utakmice.
Nije niti trebao. Previše je frajera u ovoj svlačionici da bi ih zadovoljila osmina finala.
“Koga želim? Najjače što može. Došli smo ovdje igrati s najboljima, ne ih izbjegavati”, sukus je razmišljanja koje je ponudio Marko Livaja. Frajerski. Ali, iznenadili bi se da ne misli tako. I u pravu je Livaja. Hrvatska se nema čega više bojati. Ušli smo u fazu natjecanja kada postajemo vraški opasni. Ako smo bili potencijalni “dark horse” ovog SP-a, sada smo to i potvrdili. Prošli smo kroz minsko polje gdje je glavu izgubila jedna Danska. Nema više niti Njemačke, Belgije, Meksika…
O Belgiji ne treba trošiti puno riječi. Oni su svoju priliku propustili protiv Maroka. Nisu bili momčad na ovom turniru za razliku od Hrvatske. Gledamo ove naše dok izlaze iz svlačionice i svima je riječ “momčad” na vrhu verbalnog izričaja. Zaista dišu jedan za drugog. Imaju opet onu kemiju kojom su došli do najvećeg uspjeha u povijesti našeg nogometa. Sada su na dobrom putu da to ponove. Tri utakmice su iza nas, još četiri pred nama. Barem se nadamo…
No, najbitnije je da smo u igri. Potpuno neopterećeni sada i to će nam dati krila. S iskustvom te Rusije, najboljim veznim redom i s najboljim mladim stoperom na svijetu. I igračima koji su gladni. Baš kao što su bili prije četiri godine u Rusiji. Hrvati u Dohi više nemaju što za izgubiti i zato postaju opasni za sve.
“Ikebana”, pragmatično je odgovorio Zlatko Dalić na pitanje koga bi u osmini finala. Niti on nije vjerovao da bi Japan mogao do nokaut faze, pogotovo nakon što su Španjolci i Nijemci odigrali “miroljubivi” remi koji je ove potonje ostavio u igri. I kako to već obično biva, Dalić je dobio “ikebanu”. Dolaze nam Japanci. Potpuno neočekivano, ali u ponedjeljak se za četvrtfinale SP-a borimo s Japanom. Da smo birali, ne bi bolje izabrali… Kada je završila utakmica Španjolske i Japana, press centrom se prolomio sponatni pljesak.
“Hrvati, opet vam se ždrijeb otvara”, dobacio je glasni Australac. Samo smo kimnuli glavom…
Dok smo čekali protivnika u osmini finala, čitali smo malo strane medije. Više se bave Belgijom i odlaskom “zlatne generacije”, nego onima koji su ih eliminirali. Onim “neuglednim” Hrvatima kako su nas nazvali u L’Equipe. Oni su, eto, ugledni. I odmah nam pogled bježi na kostur ždrijeba. Prvo “ikebana”, pa prema Livajinom receptu: Brazil, pa Argentina... A eventualni susret s onima koji tako s visoka gledaju prema svim ostalima je tek 18. prosinca na Lusailu… Pa da pokažemo kako “neugledni” ali i neugodni mogu biti Hrvati!
