Igra detalja ili sudačkih odluka?

Nogomet je, nerijetko, igra detalja. Potvrdit će to mnogobrojni treneri i igrači uoči utakmica u kojima nema značajnije razlike među protivnicima. Pobjednika može presuditi jedna ničija lopta na ovu ili onu stranu, jedan trenutak inspiracije ili dekoncentracije.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Okršaj Atletica i Reala odlučio je upravo detalj. Nažalost ili na sreću, ovisno iz čijeg rakursa gledate, ogled je odlučen jednom odlukom. Ali ne nogometnom, već sudačkom.

A ništa nije upućivalo na takav rasplet: Conoru Gallagheru je bilo potrebno tek 27 sekundi da klizećim startom ugura loptu u mrežu Kraljeva i poništi prednost iz prve utakmice. Nema tko u tom trenutku nije pomislio „najbolje što se ovoj utakmici moglo dogoditi“. Na idući pogodak se, međutim, moralo pričekati 120 i kusur minuta, kada je Kylian Mbappe realizirao prvi jedanaestearc u raspucavanju, da bi sve kulminiralo poništenim penalom Juliana Alvareza i pobjedničkim zgoditkom Antonija Rüdigera.

Ono što jutro nakon žulja dobar dio nogometne javnosti jest VAR i njegova primjena. I nije prvi put.

U VAR eri imamo nevjerojatne razlike u sudačkom konzumiranju tog najmodernijeg tehnološkog alata. U HNL-u, primjerice, svjedočimo situacijama u kojima kao da su crte zaleđa nabrzinu nažvrljane flomasterom, a umjesto preciznih mjernih instrumenata, kao mjera se uzimaju linije pokošene trave, pa onda ispada da o važnim odlukama odlučuje Branko ekonom koji je, eto, taj dan prije sjedanja na kosilicu trgnuo koju 'ljutu' previše.

Ili se, eto, dogodi da, skrivajući se iza sigurnosti moderne tehnologije, linijski sudac ne označi očiti ofsajd, a baš u tom trenutku je društvo u VAR sobi u utičnice uštekalo svoje privatne i službene mobitele, zbog čega je nestalo struje i zaleđe se nije moglo provjeravati.

Modrić: ‘’Ne znam čemu se ljudi čude’’

Simeone: ‘’Podignite ruku ako ste vidjeli dva dodira’’, Ancelotti: ‘’Ja nisam vidio, ali izgleda da je dirao’’

VIDEO Real u velikoj drami nakon raspucavanja ovjerio četvrtfinale!

Ništa puno drugačije nije niti u najjačim europskim nogometnim ligama. Umjesto brzih i efikasnih odluka, i tamo je čest slučaj da se za donošenje jedna VAR odluke mora potpisati šleper papira koje zatim u ležernom raspoloženju ovjeravaju javni bilježnici, što obično potraje i po nekoliko minuta.

Taj VAR je, zapravo, i dalje zagonetna mašinerija o čijoj se primjeni i korištenju i dalje raspravlja, kao i o tome što je u modernom nogometu ruka, a što nije. Ništa od toga nije zlatnim slovima uklesano u mramor, nema tog svetog pisma na koje se može pozvati pa onda i dalje neke odluke ovise o 'slobodnom sudačkom uvjerenju', iako će suci to nazvati pravilima ili tumačenjem pravila. Dobro, mi smo uglavnom sudački laici i moguće je da ne razumijemo. Ni neke odluke ni kako se donose.

Alvarezov suptilni dodir lopte stajnom nogom prije udarca nije nešto što se može ovako odoka procijeniti, a društvo u VAR sobi je odluku donijelo prilično brzo. U pravilu se tri puta mjeri i tri puta provjerava, a sada se tako važna oduka donijela ekspresno. Što je pohvalno – Poljak Tomasz Kwiatkowski i Nijemac Bastian Dankert, VAR sudac i pomoćni VAR sudac, zaslužuju duplu dnevnicu od šefa Pierluigija Colline za obavljeni posao.

Da li bi se o toj situaciji raspravljalo da pogodak nije poništen? Niti izbliza u ovolikoj mjeri.

Pravila su pravila. Ono što smeta neutralne nogometne obožavatelje su baš te razlike u sudačkom kriteriju: nekad krutom držanju pravila, a nekad sudačkom dojmu. Zaleđe je zaleđe, bilo ono milimetarsko ili kao kuća. Dvostruki dodir s loptom kod penala je dvostruki dodir, čak i ako je potrebno isukati povećalo da bi se dokazao. A ruka? Eh, ruka nekad je, a nekada nije penal. Nekad se VAR uključuje, a nekada ne. To je ono frustrirajuće. Nogomet je, u svojoj suštini, jednostavna igra. Jesi li prebacio gol liniju ili nisi. Kompliciranim ga čine sudačke pravila, odluke i kriteriji.

Premda, nepošteno bi bilo svesti utakmicu samo na poništeni penal.

Atletico zaslužuje da se priča o njemu. O tome kako su odigrali dvije neočekivano zrele utakmice protiv momčadi čije se ime poistovjećuje s Ligom prvaka. Treba pričati o svemu dobrome što je prije nesretnog penala napravio Julian Alvarez. O trkačkim dionicama Giuliana Simeonea i Rodriga de Paula. O neumornom Judeu Bellinghamu i inspiriranom Thibautu Courtiosu.

O tome kako Simeoneova družina, nakon gola u 27. sekundi, nije uspjela u pogodak pretvoriti idućih 16 udaraca prema vratima Reala. Ili, kako su Kraljevi po tko zna koji put, izašli kao pobjednici iz utakmice u kojoj je djelovalo da se ne mogu izvući, iskazavši šampionski karakter.

Nogomet nije neurokirurgija, no pravila su takva kakva jesu - ako je Alvarez trknuo loptu lijevom nogom, pa pucao desnom, jedanaesterac se, po 'slovu zakona', morao poništiti. Isto je i s milimetarskim zaleđima. Pitanje je sada treba li ih olabaviti i do koje mjere. Kako god, antiklimaktično je kada takve situacije odluče nogometnu utakmicu ovakve magnitude.

Opet, sve je stvar perspektive. Kontroverzna VAR odluka i poništeni jedanaesterac, zar to nije dobra priča? Zgodnije je sukobiti dva tabora, sjesti u svoju udobnu, kožnu fotelju, pripaliti cigaru i gledati kako se stvar raspetljava. Nogomet je igra detalja. Ali i sudačkih odluka.