Igora Jovićevića probudile granate: “Ako jutros nisam umro… Tresemo se kao prutovi, opkoljeni smo s tri strane, stvaraju se kolone”

Ovaj vikend trebalo se nastaviti ukrajinska Premijer liga, Dnjipro-1 trebao je u nedjelju u 16 sati dočekati Desnu, no umjesto prvenstva, počeo je rat!

“Ne znam što reći, imali smo buđenje iz noćne more. Buđenje s bombama! U pet I nešto ujutro, granate su nas probudile, izjurio sam iz zgrade u sklonište, nakon sat vremena se vratio u stan i počeo spremati za povratak prema zapadu”, javio nam se dramatičnim glasom iz Ukrajine Igor Jovićević, trener Dnjipra-1, trećeplasirane momčadi prvenstva nakon 18 kola, prve do Šahtara i kijevskog Dinama.

Vratili su se jučer iz Turske, s priprema, u grad Dnjipro, nekad poznat kao Dnjepropetrovsk, otišli kućama. Neven Đurasek, posuđeni igrač zagrebačkog Dinama u Jovićevićevoj momčadi, odgovorio je na medijski interes iz Hrvatske da se “nepotrebno stvara histerija”, da je “sve mirno, nitko ne priča o ratu”, ali četvrtak ujutro je sve demantirao. Jovićević nam se javio ne zna ni sam odakle, traje evakuacija prema Lavovu, 900 km udaljenom gradu na granici Poljske, jedinom izlazu u Europsku uniju.

“Pet, šest bombi palo je na grad dok u osam ujutro nismo uzeli aute i krenuli prema Lavovu. No, u svim gradovima su odjkivale bombe. Nije nimalo bajno, no trenutno su ciljevi aeerodromi i vojne baze”, veli Jovićević.

“Sad smo 20 km od Dnjipra u jednom hotelu, vlasništvo člana Uprave kluba, savjet je da prenočimo pa sutra nastavimo prema Lavovu, tamo ipak nema vojne infrastrukture”.

Ima, kaže, i ljudi koji su već otišli prema Lavovu, stvaraju se kolone. U taj grad u nekadašnjoj Galiciji su se preselile sve najvažnije ambasade, procjena je da tamo neće biti napada.

“Nestašica je benzina, kilometarske su kolone na pumpama, apsolutni kaos, ne znam kuda ćemo, na koju stranu da krenemo”, iskreno nam je kazao bivši igrač i trener Modrih, koji je s juniorima, popularnim Fakinima, 2020. igrao četvrtfinale Lige prvaka, a tog ljeta naslijedio Nenada Bjelicu na klupi seniora. Sad razmišlja kako izvući živu glavu. I on i još mnogi.

“Čuo sam se sa Srnom i Vukojevićem, u potpunoj su blokadi u Kijevu, ne mogu nikamo, a koliko znamo ruski tenkovi su prodrli prema Kijevu… Ma ne znamoi ništa”.

Iz Jovićevića su riječi same tekle:

“Ako nisam umro ujutro, onda ne znam kad ću.” Pripremali smo se za početak prvenstva, a dobili početak rata. Nevjerojatno!”

Osjeća se bespomoćnost, potpuna neizvjesnost.

“Čista lutrija je preživjeti u Dnjipru”.

Obitelj, supruga i djeca su doma u Zagrebu. Na vezi su. Zovu prijatelji, dečki iz Maksimira, igrači, treneri, Alen Peternac, Marko Vukelić Bimbo, Mićko Tomašević, ma svi… Neven Đurasek je s njim.

“Opkoljeni smo sa svih strana, nemamo kamo otići, zračni prostor je zatvoren, samo onaj mali poljski dio granice je otvoren, sa svih ostalih strana idu prema nama”.

Bit će to teška noć, ako poslušaju savjet i pričekaju petak.

“Nema spavanja, tresemo se kao prutovi”.

Veli da Ukrajinci čekaju da svijet reagira, u prvom redu Amerikanci i NATO.

“Daj Bože da se sjedne za stol, da se nešto pozitivno dogodi i ovo prestane”, poručio je Igor Jovićević pozivom preko WhatsAppa. Interneta je još bilo.