I to je tak'! Dinamo prvak!

Maksimir slavi, prvi smo prvi sad! Orila se pjesma, šampionska, Dinamo je 25.put prvak Hrvatske. Scenarij je bio napisan još nakon pobjede na Rujevici, sve je išlo po planu, a 'samo' je trebalo probiti osječku obranu. Uspio je to Dinamo s igračem više, zabio je Ademi za 1-0! Velikih, šampionskih 1-0. Gotovo je!

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Pjenušac se hladio, ambijent je bio feštarski, na terenu legende iz 1990., predvođene Zvonimirom Bobanom. Koji se, usput, u svečanoj loži vrlo srdačno pozdravio i sa zagrebačkim gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem. Rijeka je izgubila u Varaždinu (3-1), tribine gotovo prepune, zbunjujući je bio službeni podatak da je za utakmicu 'izdano 18.126 ulaznica'. Znači li da je gledatelja bilo manje ili više? Nejasna formulacija, ali i ne previše važna za ovu priču.

Kad se sve zbroji, rekli bismo, idealan dan za potvrdu i proslavu naslova. Međutim, nešto se pita i goste, a Osijek nije došao biti samo uzvanik na toj proslavi, jer i njemu je u igri Europa. Momčad Zorana Zekića postavila se u Maksimiru odlučno, hrabro, od prve minute željela je pomrsiti račune vjerojatnom prvaku. Odmah je Mierez pokazao zašto u Maksimiru još uvijek toliko uzdišu za njim, u skoku se otresao od Ristovskog, pucao glavom pod gredu, ali maestralan je bio Nevistić, izvadio je sjajnu obranu i zadržao 'nulu'. Potom je malo zaprijetio Dinamo, Vidovićev udarac glavom bio je slab i neprecizan, onda je Brodić pucao preko gola, isto su s druge strane ponovili Mierez pa Cokaj. Čvrsta utakmica, ne previše atrakcije i velikih šansi, što se Dinama tiče, ražanj je bio pripremljen, ali glavno jelo još je bilo daleko od svečarskog stola.

Vidio je Maksimir na djelu tog mladog Antonija Matkovića. Puno je problema zadavao Dinamovoj obrani, brz je, okomit, pozitivno bezobrazan, a k tome i znalac, bez straha. Jednom je njegov prodor u zadnji tren zaustavio Vidović, drugi put ga je faulirao Ristovski. Počela je ta akcija greškom Bernauera, dodao je Matkoviću, on se sjurio prema Nevistiću, Ristovski ga je zaustavio na 20-ak metara od gola. I zaslužio žuti karton, tražili su Osječani crveni. Ali, sudac Kolarić, kojega se sad već pretjerano naziva talentom - pokazat će se u nekim kasnijim odlukama da taj talent sve slabije blješti - odlučio se ipak za žutu boju. Nije se Kolarić snašao niti u zadnjim minutama prvog dijela. Kontakt između Duartea bio je očit, Kolarić nije sudio ništa, potom dugo gledao VAR snimku i presudio da nema kaznenog udarca. Nakon toga, Petković je pucao glavom s nekoliko metara pokraj gola, onda i Brodić u blok. Ali, sve u svemu, siromašno poluvrijeme Dinama, s obzirom na ulog, na to da je pobjeda donosila potvrdu naslova.

Maksimir slavio poraz Rijeke pa pozdravio legende '13. svibnja' na čelu s Bobanom! Petkoviću pljesak za jubliej

Mijenjao je Jakirović na poluvremenu, prebacio momčad u sustav s četvoricom u zadnjoj liniji, aduti s Rujevice, Ogiwara i Hoxha, bili su njegovi prvi aduti. Počeo je nastavak udarcem Baturine, onda još jednom sjajnom minjaturom Matkovića. Okrenuo je Theophilea, dodao Pušiću, on opali s 20 metara, ali Nevistić je ponovno bio fenomenalan. Opet Baturina, ovaj put pokraj gola, a onda i prvi ključan trenutak dvoboja. Ogiwara je, baš kao na Rujevici, proigrao Hoxhu, on krenuo prema Koliću, Duarte ga je srušio. Za Kolarića to nije bio prekršaj, iako je bilo upitno samo je li unutar ili izvan šesnaesterca. Nervoza, protesti na terenu, razmahao se Kolarić kartonima klupama, isključio i nekoga iz Dinama, trajala je minutama ta neizvjesnost i blagi kaos. Onda je ipak glavni arbitar odlučio pogledati VAR monitor i zaključio da je prekršaj čist i da je Duarte zaslužio - crveni karton! Što i jest, s obzirom na faul, pitanje je samo je li trebalo sve to tako dugo trajati. Bila je to u 63. minuti, Osijek je ostao s igračem manje.

A Dinamo se razigrao, nanjušili su Modri krv, krenuli po taj pogodak, gol za naslov prvaka. Sve su češće bili pred šesnaestercem ili u njemu, iako se ne može reći da je sijevalo oko Kolića, da je osječka obrana bila na velikim mukama. Međutim, bila je dosta jedna lopta. Ubačaj Josipa Mišića i glava Arijana Ademija na drugoj stativi! Gol, pobjeda, naslov prvaka! Da, zaslužio ga je baš on, kapetan Ademi, koji nije imao, igrački, neku posebnu sezonu, koji nije ispunio ni onaj bonus od 15 utakmica u kojima smije igrati više od 35 minuta, nije bio u pravoj formi i to je sma priznao. Zato je u ovom golu bilo puno simbolike, Ademi za naslov prvaka!

I, to je tak'! Dinamo je opet prvak!

Dinamo – Osijek 1-0

Zagreb. Stadion: Maksimir. Gledatelja: 18.126. Sudac: Patrik Kolarić (Čakovec). Pomoćnici: Bojan Zobenica (Velika Gorica) i Nikola Kečkiš (Virovitica). VAR: Igor Pajač (Sv.Ivan Zelina). AVAR: Vedran Đurak (Sv.Ivan Zelina).

Dinamo: Nevistić – Ristovski, Theophile, Bernauer – Mišić – Kaneko (od 72.Špikić), Ademi (od 83.Sučić), Baturina (od 85.Rog), Vidović (od 46. Hoxha) – Brodić (od 46. Ogiwara), Petković. Trener: Sergej Jakirović.

Osijek: Kolić – Prekodravac, Duarte, Jurišić – Guedes, Cokaj (od 79.Jugović), Nejašmić (od 87.Fućak), Bukvić (od 64.Mkrtčjan) – Pušić (od 79.Lovrić) – Matković (od 79.Gržan), Mierez. Trener: Zoran Zekić.

Strijelci: 1-0 – Ademi (72., Mišić).

Žuti kartoni: Ristovski, Jakirović; Zekić, Fućak.

Crveni kartoni: Duarte (63.)