Hrvatski scenarij u poljskom velikanu – kasne plaće, Hrvati odlaze, klub pred gašenjem

„Ništa ne rade, uljuljkani su u svoju svakodnevicu i samo im je do njihove zabave i razonode“, parafraza je poznate uzrečice Babilonaca o mladima, koja datira od vremena oko 3000. godine prije nove ere, a redovno se može čuti na račun današnjih studenata i školaraca. Drugačije – siguran sam, iako znanstvenih dokaza za to potkrijepiti nemam – vjerojatno nije bilo ni učenicima Druge praktične škole u Krakowu kada su 1906. godine osnovali nogometni klub.

Inspirirani pričama svog profesora Tadeusza Łopuszańskog, koji se nešto ranije vratio iz Engleske sa pedagoškog usavršavanja - kasnije postavši ministrom obrazovanja i religijskih vjeroispovijesti u Poljskoj (Druga republika) - pokrenuli su klub koji se spajanjem s nekoliko manjih u nekadašnjem glavnom gradu (1038.-1596.) sjedinio u ono što danas znamo pod imenom Wisła Kraków S.S.A.

Nogometaši Wisle osvojili su prva dva službena prvenstva Poljske. Prvi, odigran tek 1927. godine bez glavnog gradskog rivala – Cracovije – koja je odbila sudjelovati u prvenstvu, i drugi nakon što su mrski gradski rivali odlučili pristupiti novoformiranoj ligi. Sljedećih nekoliko sezona klubovi iz Krakowa su dominirali ligom, a tada su Cracovia i Wisla izrasli u ogromne rivale čije stadione i danas dijeli jedan veliki park Błonia. S obzirom da je Cracovia poznata kao 'povijesno židovski' klub, dok su simpatizeri i navijači Wisle bili katolici, taj derbi prozvan je – Svetim ratom. U to doba poljskim terenima u dresu kluba koji je ime dobio po najdužoj poljskoj rijeci, harao je napadač Henryk Reyman koji je 2008. godine 'podario' ime stadionu Wisle. Da budemo točniji, stadion koji je u vlasništvu grada, a koristi ga Wisla, dobio je njegovo ime.

Da je znao, odavno preminuli Reyman, kako će mu voljeni klub skoro potjerati sa stadiona koji nosi njegovo ime, sigurno bi odbio tu čast. Naime, u ljeto netom nam završene godine, sportsko društvo Wisla Krakow je praktički ostala na ulici zbog duga od skoro 5 milijuna poljskih zlota (milijun eura). Međutim, problemi s financijama počeli su ranije od 2018. godine.

Nakon pada Berlinskog zida i transformacije sustava sa komunističkog na kapitalistički, predvođeni sindikalnim pokretom Solidarnost, i Poljaci su došli na megdan tranziciji 'goli i bosi'. Dok su klubovi do 1990—ih bili u državnom vlasništvu, izlaskom na tržište, nepripremljeni na novonastalu situaciju, financijski su bačeni lavovima. Slijedom loših rezultata i lošeg vođenja sportske i financijske politike, stavljeni su u izlog za potencijalne ulagače koji bi ih dignuli iz mrtvih. Wisla je upravo eklatantan primjer.

„1997. godine Wisla je bila nadomak propasti. Tada ih je kupio poljski milijarder Bogusław Cupiał i njegova tvrtka Telefonika Kable“, kaže nam Paweł Karpiarz, novinar poljskog portala Sport Interia.

Cupiał je sa svojom tvrtkom za proizvodnju žica i kablova financijski rastao iz godine u godinu, a tako i Wisla pod njegovim vodstvom. Od 1999. do 2011. godine, Wisla je osvojila 8 naslova prvaka i bila apsolutni vladar Poljske, uz Legiju Varšavu – najvećeg rivala u državi. Kako to uobičajeno ide sa bogatim vlasnicima, njima se dozvoljava puno više nego što bi htjeli – postavljao je i smjenjivao trenere, skaute i predsjednike kada je god njegova ekscentrična ličnost procijenila da se ne igra dovoljno dobro. Ali iza njega su bili rezultati i to je ono što je navijačima tada bilo bitno.

U nacionalnoj ligi za vrijeme Cupiała, Wisli je išlo odlično, ali uvijek se težilo iskoraku u Europi, prvenstveno ka Ligi prvaka. Gubili su u kvalifikacijama na posljednjim preprekama od velikana poput Reala i Barcelone (2001./02'. kada su u utješnom Kupu Uefa izbacili splitski Hajduk), ali i od estonskog Tallinna i APOEL-a.

Najbliže su prolazu bili 2005. godine kada su u posljednjem kolu kvalifikacija u prvoj utakmici pobijedili Panathinaikos rezultatom 3-1. U toj je momčadi igrao Jakub 'Kuba' Błaszczykowski, koji bi se ovih dana trebao vratiti u matični klub te njihov današnji trener Maciej Stolarczyk.

Ipak, u uzvratu je hrvatska kolonija iz Atene (Mario Galinović, Igor Bišćan, Anthony Šerić, Srđan Andrić) nakon produžetaka pobijedila 4-1 i prošla dalje, a nekadašnji Dinamov napadač Dimitrios Papadopoulos zabio je u posljednjim minutama regularnog dijela za 3-1 i dodatnih pola sata igre.

Nakon niza neuspjeha, u sezoni 2011./12. kada ih je neočekivano izbacio ciparski APOEL i senzacionalno stigao do četvrtfinala knock-out faze Lige prvaka, Wisla je krenula kopnuti. 2011. godine osvojili su 13. titulu prvaka u svojoj povijesti (jednu manje od Gornika Zabrzea i Rucha Chorzowa), ali tu su stali. Prije poraza od kluba iz Nicosije dovedena su neka skupa pojačanja za pohod na Ligu prvaka, a kako bi ih otplatili, naprosto su morali ući u najelitnije klupsko natjecanje. Nisu uspjeli i počeo je polagani raspad.

„Nakon tog poraza 2011., Cupiał je vjerojatno u potpunosti izgubio vjeru. Teško je reći što se dogodilo, on je uvijek bio teško dostupan za medije“, kaže Paweł za vlasnika čije je bogatstvo drastično palo 2009. godine prema političkom tjedniku Wprost. Godinu prije, vlasnik Telefonike bio je 5. najbogatiji Poljak težak 5 milijardi poljskih zlota prema listi navedenog medija, da bi potom pao na 14. mjesto sa računom teškim 'tek' 1.4 milijarde zlota. Pad je bio neminovan, a boljka je Poljaka što su izrasli u sličnoj kulturi poput Hrvata gdje se ne vjeruje u sustav nego u 'posebno darovite pojedince' – kako na sportskoj, tako i na političkoj sceni - nakon čije vladavine ostaje raspadnut cjelokupni sistem hijerarhijski 'ispod njega'.

Wisla je od naslova 2011., naredne sezone redovno završavala na 6. ili 7. mjestu ljestvice. Pet godina kasnije krenuli su pravi problemi, kako za Cupiała, tako i za Wislu. Poljski milijarder upao je u probleme te je bio primoran od strane banaka prodati klub kako bi dobio kredit za financiranje vlastite tvrtke, govori nam Pawel. Prije dvije godine klub je preuzeo Jakub Meresinski, točnije, 'preoteo' za pola milijuna zlota, ali ispostavilo se da je riječ o čovjeku koji – da posegnemo za eufemizmom – nije baš u dobrim odnosima sa zakonom. On je bio vlasnik Wisle samo mjesec dana, a uskoro mu se bliži suđenje zbog mnogih financijskih malverzacija.

Nakon navedenog Meresinskog, klub je preuzelo Sportsko društvo Wisla, udruženje koje pod svojim 'kišobranom' ima nekoliko momčadi iz različitih sportova – poput Real Madrida, Bayern Munchena ili brojnih primjera koje, budimo realni, i sami znate. Uvjetno rečeno, navijači su u sportskom društvu imali utjecaja, ali stvari su krenule nizbrdo, a dugovi su se krenuli gomilati.

„Nažalost, nedavno smo doznali da je vrh Sportskog društva Wisla povezan s kriminalnom grupom Wisla Sharks. Oni su huligani, ali i kriminalci povezani sa krijumčarenjem droge. Uz to, klub je bio loše vođen. Predsjednica Marzena Sarapata napravila je istu grešku kao i Cupiał nekoliko godina prije – previše igrača je kupljeno koji se nisu mogli otplatiti“, otkrio nam je Poljak razvoj događaja prošle sezone. Wisla je završila na 6. mjestu, nisu se plasirali u Europu, a dugovi su porasli.

Iako bi neke čitatelje ova situacija mogla dobrano podsjetiti na stanje u jednom hrvatskom velikanu, zbog neformalnog utjecaja navijača na funkcioniranje (točno, o Hajduku je riječ), treba imati na umu kako je splitski klub krajem 2017. godine u potpunosti otplatio dugove. Uz to, organizirani kriminal, barem na sistemskoj razini, u navijačkom je svijetu u Hrvatskoj – srećom - imaginarna pojava. Da ne ulazimo uopće u potpuno drugačiji model funkcioniranja ova dva kluba.

Pustimo paralele i vratimo se divu sa Wisle. Gradske vlasti su u ljeto 2018. godine tražile isplatu milijun eura za iznajmljivanje stadiona Henryka Reymana, a klub je bio primoran omraženoj Legiji prodati Carlitosa Lopeza (kojega se povezivalo i sa zagrebačkim Dinamom) 'ispod cijene'. Za njega su dobili samo pola milijuna eura, iako su očekivali minimalno 2 milijuna.

U jesen minule godine počeli su se udruživati i navijači. Osnovana je i organizacija Socios Wisla, po uzoru na brojne 'socios-modele' na Starom kontinentu, a u nešto više od dva mjeseca pristupio im je 631 socios te je prikupljeno 88 tisuća zlota (20 tisuća eura). Kako su rekli u jednom intervjuu, svjesni su svoje 'malenkosti', a cilj im je samo novčano pomoći klubu, a s vremenom, ako se skupi dovoljno kritične mase, pokušat će uspostaviti veću suradnju s klubom.

Sportsko društvo Wisla (Towarzystwo Sportowe Wisła) nastavilo je tonuti, istovremeno tražeći novog vlasnika za nogometni klub kojemu su sveukupni dugovi trenutno došli do iznosa od 3 milijuna eura. Nogometaši nisu dobili plaće po nekoliko mjeseci, a jedan od trojice Hrvata u klubu, Zoran Arsenić, već je dobio 'slobodne papire'. Preostala dvojica – nekadašnji juniori Dinama iz Zagreba – Marko Kolar i Tibor Obradović zasad se nadaju sretnijim vremenima i tješe se dobrom podrškom s tribina. Naime, nakon gostujućeg poraza Wisle od Arke Gdynie (4-1), navijači su se skupili u 3 ujutro u blizini stadiona kada su stigli njihovi miljenici, kako bi im zahvalili na trudu i vjernosti, unatoč činjenici što nisu vidjeli plaću nekoliko mjeseci.

Krajem ove godine pojavila se nada da bolja vremena konačno dolaze, ali to je vrlo brzo dobilo 'crni' zaokret. Tajnoviti kambodžanski investitor Ly Vanna i njegov Alelega fond (uz određene partnerske fondove) trebao je preuzeti klub i otplatiti njegove dugove. Predugovor sa Sportskim društvom je već bio potpisan, a postao bi važeći 28. prosinca nakon što uplate 3 milijuna eura na račun Wisle. Spasitelji - poput Baskonia Alavesa koji su bili u Rudešu, da bi ove sezone spasili Istru – činili su se nadomak ruke.

Nije bila Wisla te sreće. Investitor je netragom nestao kada je trebao uplatiti navedene milijune eura i klub je ostao bez vlasnika, zbog čega mu prijeti izbacivanje iz Lige. Naime, pravila Ekstraklase nalažu transparentnost poslovanja, a kada je nepoznato tko je u vlasničkoj strukturi kluba, o nekakvoj transparentnosti potpuno je deplasirano pričati. S obzirom da su kambodžanski vlasnici iščezli, vlasništvo se automatski vratilo u ruke Sportskog društva Wisla, koje nema kapacitete za upravljanje klubom. U petak su novim, privremenim, predsjednikom postavili Rafała Wisłockog iz Sportskog društva Wisla Krakow, a počele su i trzavice te 'upiranja prstom' sa starom upravom što uvelike podsjeća na 'Spiderman meme' – standardni folklor kada teška vremena zadese klub.

Navijači, ali i trenutna uprava, Wisle nadaju se što prije pronaći novog vlasnika. Ako ne otplate dugove do kraja sezone, prvenstveno igračima, prijeti im potpuni krah – nešto što se, svojedobno, dogodilo Glasgow Rangersima. Svojedobno, skoro i Hajduku.

Piše: Ivan Grubišić

(Foto: Reuters/ facebook.com/instagram official wisla krakow)