Hrvati na Cipru: Maglica u borbi za ostanak, Schifo se vratio, a Bišćan i Pranjić – pobjegli

Cipar. Zemlja s nešto više od milijun stanovnika u kojoj su službeni jezici grčki i turski i čija će reprezentacija večeras od 20:45 u Nikoziji u sklopu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo dočekati Vatrene. Zemlja koja Hrvatima nije strana, jer naši su nogometaši, ali i treneri, ondje igrali, radili i, naravno, primali plaću.

A prvi, svakako, na pamet padaju bivši hrvatski reprezentativci Danijel Pranjić i Gordon Schildenfeld. I jedan i drugi na Cipar su stigli u ljeto 2017., potpisavši s Anorthosisom – donedavni trener Dubrave Pranja iz Kopra, a još uvijek aktivni nogometaš Schifo iz Dinama.

(11.0) CIPAR (5.20) HRVATSKA (1.30)

Upravo su u Famagusti ostavio najdublji trag od svih svojih ciparskih klubova. Pranjić, kojemu je to bila prva od tri stanice u otočnoj zemlji, u 63 je službena nastupa postigao sedam pogodaka i dodao 11 asistencija, dok je Schildenfeld bio još vrjedniji, skupio je 112 nastupa i postigao 10 zgoditaka, a povremeno nosio i kapetansku traku momčadi.

Dalić: Obrana nije standardna, to je problem, ali vjerujem mladim igračima

U listopadu 2018., Anorthosis je uz Hrvate na terenu trebao dobiti i Hrvata na klupi. Igor Bišćan se na prijedlog spomenutog dvojca spremao preuzeti momčad, potpisao predugovor, a onda se u zadnji tren – predomislio. Prihvatio je ponudu Rijeke i dan prije prvog treninga jednostavno otišao s Cipra.

„Mene je predsjednik kluba pitao o Bišćanu, a ja sam rekao sve najbolje. Kazao sam da je izvanredan trener i pravo rješenje za naš klub, a onda se ovo dogodi“, rekao je tada Schildenfeld.

Pranjić nakon toga nije dugo ostao. Vlasnik 58 nastupa u kockastom dresu u kolovozu 2019. potpisuje za Agiu Napu, u kojoj joj je društvo pravio sunarodnjak Stjepan Šalić, bivši veznjak Dragovoljca i Karlovca koji se na Cipar zaputio prije tri sezone. Posljednja Pranjićeva stanica bio je drugoligaš Omonia Psevda, gdje je postao trener-igrač. Vjerojatno je zbog njega klub u navedenom prijelaznom roku doveo tolike Hrvate iz nižih liga, poput Darijana Radelića Žarkova, Marijana Šute i Mihovila Šutala.

Dolazak je, uspostavit će se, velika pogreška. Bili su u lošem stanju, ekipa se mučila da uopće izbori ostanak, a neki igrači nisu imali ni smještaj. Kao Bišćan prije njega, Pranja je pobjegao.

„Mislim da ne postoje šanse da ovakva momčad izbori opstanak. Koliko samo stvari mi je rečeno kad smo počeli suradnju i koliko ih se ispostavilo kao najobičnije laži. Imao sam podršku tek četvorice ili petorice ljudi u zajednici, ali je familija (koja je vlasnik kluba, op. a.) radila baš sve protiv mene. Zbog financijskih problema, igrači su izbačeni iz svojih kuća. Nikad nisam plakao. Ipak, zaplakao sam poslije riječi koje su mi uputili ti momci kad smo se rastajali. Sedmorica igrača su otišli za mnom“, zaključio je Danijel, koji posljednji epizodu na Cipru nije zapamtio po dobrom.

Protiv Ciprana je svaki put sve teže i teže, ali i dalje ne znaju kako je to zabiti Vatrenima

Schifo je, s druge strane, odlučio ostati, zadržao se u Anorthosisu do siječnja ove godine, kada se vratio u matični Šibenik. Očito mu je Protathlima Cyta, najviši rang ciparskog nogometa, prirastao srcu, jer je već na ljeto prelomio, spakirao kofere i ponovno postao igrač jednog njihovog prvoligaša. Ovog je puta riječ o Arisu iz Limassola, u kojem je 36-godišnjak kapetan. Ekipa je dobro ušla u novu sezonu, nakon pet su uvodnih kola treći na tablici s 10 bodova, što im daje razloga za optimizam.

Isto se, međutim, ne može reći za Antona Maglicu i bivšeg prvaka APOEL. Nekadašnji igrač Hajduka prije dva je mjeseca stigao u Nikoziju, u klub koji je prije nepune tri godine osvojio naslov i koji bi se sada mogao boriti za – ostanak. Naime, prošle su sezone na tablici bili slabi osmi, a sada su na pretposljednjem mjestu s tri boda, iza zadnjeg Ethnikosa, inače bivšeg kluba trenera Deana Klafurića.

Maglica je također povratnik na Cipar, jer je od 2016. do 2019. nosio dres Apollona iz Limassola i ondje u 109 nastupa zabio 43 pogotka, uz 12 asistencija. Da mu nije bilo loše, potvrđuje i činjenica da je s klubom igrao skupinu Europske lige te snage odmjerio s momčadima poput Lyona, Evertona i Marseillea, kojemu je u neočekivanoj pobjedi (3:2) čak zabio dva gola.

Dok se sve sumira, Cipar i Hrvati sve su samo ne dva međusobno strana pojma. Uz nekadašnjeg sportskog direktora Ivana Mancea, koji je istu poziciju preuzeo u Pafosu, potvrđuju to i prinove iz Koprivnice, a svi su stigli ovog ljeta. Naime, mladi veznjak Slavena Niko Havelka otišao je u drugoligaša Onisilos Sotiru, a pomoćni trener Tomislava Stipića Sandro Bloudek Podravinu je zamijenio upravo spomenutim Pafosom, momčad u kojoj je danas i Hajdukov Brazilac Jairo. Kad smo već kod bivših HNL-ovaca, ne smijemo zaboraviti ni Jana Lecjaksa te Iyayja Atiemwena, koji danas nose dres Omonije.

Dalić zbog ozljede ostao bez Oršića za Cipar i Slovačku

Uz nadmoć u kvaliteti naše reprezentacije, Vatrenima iskustvo hrvatskih igrača na Cipru može samo biti od pomoći. Kockasti su dosad s Cipranima igrali dvaput i oba su puta došli do sva tri boda. Prvo su u prijateljskoj utakmici 2014. slavili s 2:0 golovima Marija Mandžukića na Aldo Drosini, da bi u ožujku ove godine u kvalifikacijama za Mundijal na Rujevici ostvarili minimalnu pobjedu pogotkom Marija Pašalića.