Hrvat koji se kačio s PSG-ovim zvijezdama: Svašta smo si znali reći

Jeste li zaboravili na Matea Pavlovića? Kao tinejdžer gospodario je kaznenim prostorom Zagreba, označen je reprezentativnim potencijalom i igračem pred kojim je velika karijera, što je prepoznato i na europskom tržištu. Stuttgart, Zenit, Bayern, su samo neki od klubova s kojima se 2012. dovodio u vezu, a na kraju završio je u Werderu u transferu vrijednom 1,5 milijuna eura, čime je na listi izlaznih transfera Zagreba dostigao Mandžukića, Bulu i Sopića. Redom velikane kluba iz Kranjčevićeve.

No, u Werderu se nije naigrao. Splet okolnosti, uključujući i promjenu trenera koji ga je doveo, rezultirali su time da Pavlović u prvoj sezoni odigra samo četiri utakmice za prvu momčad. To ga je praktički primoralo da sreću traži u nekoj drugoj sredini, najprije je otišao u mađarski Ferencvaros, da bi u ljeto 2016. preselio u Francusku, u Angers, čiji dres nosi i dan-danas.

I ne samo da igra standarno, nego je lani bio jedan od najbolje ocijenjenih Hrvata po Whoscoredu, specijaliziranoj stranici koja se bavi nogometnom statistikom.

 „Sve je super. Igram standardno, odigrao sam gotovo sve utakmice, kako da ne budem zadovoljan? Imam dobru sezonu iza sebe. Ma, ide nas dobro kao momčad. Osigurali smo ostanak u prošlom kolu, sada jurimo na to da budemo među najboljih deset. Ostalo je još šest utakmica, dakle, dosta bodova u igri. Sve je moguće,“ kaže nam zadovoljnim glasom Pavlović.

Ugovor mu traje do ljeta 2020. godine. Nije isključeno ni da se ovog ljeta otisne u drugu sredinu, iako je cilj Angersa zadržati ga.

„Oni bi htjeli da ostanem i produžim ugovor, ali konkretnije na tu temu još nismo razgovarali. Sad kad smo u mirnoj luci sigurno ćemo u miru moći popričati o tome. Nogomet je nepredvidiv, može doći i neka ponuda, sve je otvoreno. Uglavnom, meni je lijepu tu gdje jesam. Što god bude...“

U Ligue 1 ništa novo, naslov ponovo ide u ruke bogatom PSG-u.

„PSG se prošetao ligom. Dominantni su, ne vidim da im neko u budućnosti može parirati u Francuskoj, dok će u Europi ići teže. Vidjelo se to i ove godine. Jedno vrijeme Monaco je bio taj koji je, da tako kažem, mogao nešto, ali teško je objasniti što im se dogodilo u ovoj sezoni. Od Lige prvaka došli su do toga da se praktički bore za ostanak, a nisu toliko ni mijenjali momčad. Ali, Monaco je Monaco. Ne vjerujem da se ovakvo nešto može ponoviti.“

Očekivano, najteže mu je igrati upravo protiv PSG-a.

„Protiv njih je preteško igrati, dovoljno je samo da vidite ispred vas jednog Neymara, pa Cavanija ili Mbappea, koji je po meni i najbolji u ligi. Sve ima, dominirat će nogometom sljedećih godina. Ma oni su svijet sebe. U takvim utakmicama u žaru borbe dođe i do nekih 'čarki', kako vi novinari volite reći. S kim sam se kačio? S Alvesom. Jedan drugom smo u tom žaru znali reći sve i svašta, ali to je nogomet. Svako se bori za svoju momčad.“

Nije, naravno, moglo ni bez domaćih tema. Njegov Zagreb danas je - trećeligaš.

"Ne znam stvarno, teško mi je bilo što reći... Žalosno je da je takav klub danas posljednji u trećoj ligi, to ni u snu nisam mogao zamisliti nekoć. Taj klub mi je mnogo dao, tu sam započeo karijeru i naravno da sam ostao vezan za Zagreb. Danas izgleda kao da su svi digli ruke od njega, iako ne gubim nadu da će se u godinama koje dolaze pronaći neko rješenje i vratiti se na stare staze.“

HNL u kojem je svojevremeno igrao je, po njegovom mišljenju, bio kvalitetniji.

„Infrastruktura, tereni na kojima se igra su drugačiji u odnosu na razdoblje kad sam ja igrao. U jesen ili zimi blato je bilo do koljena, praktički nisi mogao ni igrati nogomet. Više bi se valjao u blatu. Drago mi je stoga što su se poboljšali uvjeti, iako je, barem po mom mišljenju, liga nekoć bila kvalitetnija. Bilo je dosta iskusnih momčadi, teško si mogao uzeti bod(ove) na strani, a imam dojam i da su igrači bili bolji. I sada ima dobrih, da me neko pogrešno ne shvati, ali puno se više daje šansa onim mlađima. Prije si se morao dobro napatiti da se koliko-toliko probiješ.“

Malo je nedostajalo da tada umjesto u Werder ode u Maksimir, Dinamo ga je žarko želio.

„Da, željeli su me dovesti, ali teško je sad reći šta bi bilo da sam, recimo, odlučio da idem u Dinamo. Možda bi se bilo lakše probiti do reprezentacije, bio bih pod povećalom većim, no izabrao sam Werder i to je to.“

Imajući u vidu da igra u jednoj od najjačih liga u Evropi, jasno je kako ni reprezentacija nije kilometrima daleko.

„Igram u ligi petice, redovito i sasvim je normalno da sam se nadao pozivu. Nadam se i dalje. Kako kažu, nada umire posljednja,“ zaključio je Pavlović.

(foto: Action Images)