H. KlarićHNL Mercato: Doselekcija Dinama, Hajdukovih pet do ponoći i čime su Grci 'kupili' Jagušića?
Vrijeme Čitanja: 12min | sri. 18.02.26. | 08:00
Zanimljiv je prijelazni rok za nama, barem kada je u pitanju domaće prvenstvo. Sve su momčadi napravile određene promjene. Kod nekih su to kozmetičke, kod nekih puno veće magnitude. Promjenama u kadru klubovima se mogu mijenjati i očekivanja, a vrijeme će pokazati tko će ljeto dočekati u najboljoj poziciji...
Zatvorili smo i službeno vrata zimskom prijelaznom roku domaćeg nogometnog prvenstva. Suhim brojkama rečeno, klubovi su završili u ogromnom plusu. Svoje je jesenske klubove napustio 91 igrač, a u blagajne se sveukupno slilo oko 18,5 milijuna eura. Očekivano, puno užeg novčanika bili su prilikom plaćanja odšteta.
Tako je izdvojeno oko milijun i pol na novopridošle igrače, a više od polovice otpada na Rijeku, koja je dvije mlade Olićeve vedete platila po 400 tisuće eura. Osim toga, Dinamo je platio 300 eura posudbu Dominika Livakovića i s ta tri posla smo na 1,1 milijun. Sada, kada je zastor na zimski mercato Lijepe Naše pao, osvrnut ćemo se na to što su klubovi napravili i što od njih očekivati u nastavku sezone.
Od Noći istarskih do noći maksimirskih. Devet utakmica, razlika nebo i zemlja. Spominjao je Mario Kovačević pravo na doselekciju igrača za nastavak sezone. Priča se nije činila realna jer kakva, pobogu, doselekcija nove momčadi složene prije četiri mjeseca. No, mi smo bili u krivu, jer se ona itekako dala napraviti, bez da se ozbiljnije osakatio balans koji momčad ima.
Svoje su ormariće podno južne tribine ispraznili Dejan Ljubičić, koji je otišao u Schalke, Sandro Kulenović (Torino), Gonzalo Villar (Elche), Robert Mudražija (AEK Larnaca), Moreno Živković (Vukovar) i Leon Jakirović (Inter). Uloga Dejana Ljubičića je kopnila kako se polusezona približavala svom kraju, a Kulenović je bio joker s klupe pa i, iako je njegov doprinos teško nadomjestiti, jasno je kako su Plavi programirali Belju kao Plavog devet i igrača koji će imati još veću ulogu u nastavku sezone. Soldo i Stojković su ostali, Lisica se oporavio i Dinamova je momčad duplirana na svim pozicijama i sa svim odlascima.
Jedan problem koji su imali bila je vratarska pozicija. Dugo je sportski sektor čekao Livakovića, pa ga na kraju i dočekao, a uvod u proljetni dio pokazao je kako je riječ o doista pravom potezu. Livi donosi sigurnost, brani onu jednu što mora (poput udarca Puljića na 0-0) i, ako ga Plavi uspiju zadržati i idućeg ljeta, to će biti fenomenalan posao. Ocjenu Paula Bismarcka Tabinasa ćemo, barem za sada, preskočiti, a o polemikama između Tea Barišića i njega već je sve rečeno, pa neka teren bude mjerilo.
Što očekivati: S obzirom na to da je Dinamo prvi i da nova momčad ima druge pripreme iza sebe te izgleda doista dobro, sve osim povratka naslova prvaka u Maksimir bilo bi iznenađenje.
Ako ćemo po stereotipima, Hajduk je onaj uobičajeni Dalmatinac koji sve što može ostavlja za zadnji tren. Košmar s previranjem unutar struktura kluba, otkaz Vučeviću koji to zapravo nije, tko odgovara kome. Dok donekle funkcionira, okej, ali nije baš da se to može reći entuzijastično. Tim više jer nisu to neke fenomenalne izvedbe od kojih bi vam pala vilica i mislili biste kako bi to nakon 20 godina moglo bi 'to'.
Poljudsku tržnicu obilježila je trakavica oko Branimira Mlačića i njegovog odbijanja Intera. Mladi stoper nije bio uvjeren u projekt Nerrazurra, a navodno je to dovelo i do određenih trzavica s klubom. Sama činjenica kako nije ostao u klubu do ljeta, unatoč inzistiranju tijekom cijelog prijelaznog roka, ipak nešto govori o tome... Mlačić je završio u Udineseu, a otišli i Karačić (Osijek), Gonzalez (Andorra), Lučić (Miedz) i Capan (Žalgiris).
Osim rezervnog golmana Stipice, splitski kapitalac ove zime je Dario Marešić, koji je stigao posljednji dan prijelaznog roka. Stoper rođen u Grazu trebao bi pomoći Skelinu profilirati se u još boljeg igrača, a s obzirom na to kakve liderske sposobnosti posjeduje, nesumnjivo će biti i važna karika svlačionice. No, najveće pojačanje trebao bi biti Marko Livaja, koji se nada ipak boljem proljeću nego jeseni.
Što očekivati: Hajduk ima potrebnu kvalitetu za vrh. Zalihu ispred Rijeke i Varaždina imaju i moraju samo nastaviti s nadanjem kako će se Dinamo negdje 'poskliznuti', ali kako stvari stoje, drugo mjesto u sezoni stabilizacije bi bilo sjajno.
Evo, korak naprijed, pa natrag tri. Summa summarum je to riječke jeseni. Sjajni nastupi u Europi, pa kašljanje protiv Varaždina. Tražio je Sanchez i momčad i sebe unutar nje. Je li uspio sve riješiti onako kako je zamislio, vidjet ćemo u iduća tri tjedna, kada će aktualni hrvatski prvak, uz osjetna osvježenja momčadi, znati točno na čemu je i koji su im dometi.
Prvo ime, kada su pojačanja u pitanju, je Teo Barišić. Nogometno školovan u Lyonu, stoper i desni bek odigrao je sjajnu utakmicu protiv Dinama u izostanku Ante Majstorovića i pokazao kako bi mogao osjetno napuniti riječku blagajnu, ako nastavi igrati u kontinuitetu tako. Stigli su još Branko Pavić (Dinamo), Tornike Morčiladze (Dinamo Tbilisi), Dimitri Legbo (Inter Turku) i Alfonso Barco (Emelec), čime je Rijeka osjetno podebljala broj nacionalnosti unutar svoje svlačionice.
Glavna priča ipak spada u rubriku odlazaka. Riječ je naravno o Niki Jankoviću, koji je otišao na jednogodišnju posudbu s pravom prvootkupa. Otišao je nekako potiho, što je šteta, jer je on taj koji je probio Slaven u posljednjem kolu prošle sezone. Rujevicu su, među ostalim, napustili i Luka Menalo (Sarajevo), Bruno Bogojević (Gorica), Silvio Ilinković (Varaždin).
Što očekivati: Cilj su europska mjesta, bez daljnjega. Ali, ako Rijeka bude dobra, izbaci Omoniju pa Hajduk iz Kupa, može u nekim ranijim nacrtima za iduće ljeto ovu sezonu polako zaokružiti kao uspješnu, unatoč katastrofalnom ulasku u sezonu.
Hrvatski europski predstavnik zadržao je Latkovića, Mamuta i Mamića, ali od prodaje se živi. Tako je jedan od stupova obrane, Lamine Ba, otišao u poljski Slask iz Wroclawa. Naravno da sada slijedi novo uhodavanje linije ispred Olivera Zelenike, ali Nikola Šafarić je već pokazao kako nema s tim problema i kako je sposoban iznova stvarati nove igrače. Poziciju Mauritanca već čekaju Luka Škaričić i Novak Tepšić. Osim njega, klub je napustio Marko Dabro (Slaven Belupo), a nema ni Vane Jovanova (Nyiregyhaza). Posljednjeg je dana, barem privremeno, Barokni Grad iza sebe ostavio i Mate Antunović (Dugopolje - posudba).
Rubrika dolazaka je tanka, ali je ciljana. Tako su došla dva nova beka. Luka Posinković iz Posušja s desne i Gregor Sikošek (Maribor) s druge strane. Iz Rijeke je pristigao Ilinković, a u rodni se grad vratio i Ivan Canjuga iz Lokomotive. U vrhu napada, Dabru i Antunovića će zamijeniti Stipe Jurić, napadač koji je stigao iz Levadiakosa.
Što očekivati: Varaždin će ciljati istu poziciju na kojoj je završio i prošle sezone – četvrtu. U slučaju nečije duple krune, i ta će pozicija voditi u europska natjecanja, a nakon puta na Azore, Šafarić i njegova klapa, poneseni iskustvom, možda bi mogli i do nekog iskoraka.
Od vječno devetih do jedne od najozbiljnijih momčadi prvenstva. Puležani su doista doživjeli preokret, a epilog je bio Božić na trećem mjestu. Unutar momčadi vlada ravnoteža između onih starijih, iskusnijih igrača, koji su nositelji i mlađih, koji možda gledaju i prema inozemstvu jednog dana.
Epilog tih mlađih bio je Salim Lawal, koji je u najvećem izlaznom transferu u povijesti kluba potpisao za Viktoriju iz Plzena. Taj je posao oda sjajnom poslu Saše Bjelanovića, koji je posložio kadar po svojoj mjeri, ima autonomiju u radu i sve je došlo na naplatu. Udarac je i odlazak Ville Koskija (Alaves), a tu je i drugi najveći ulazni transfer, Danijel Djuric, koji je posuđen Železničaru iz Pančeva.
Lawala će zamijeniti Goričan i Vinko Rozić, a stigli su još neki mladići poput Nike Šepića (Dinamo) i Renea Hrvatina (Domžale). Povećano je i iskustvo, stigao je Leo Štulac, nekadašnji slovenski reprezentativac, a sve je to pokazatelj kako se u Puli dobro radi i kako je sustav koji su tamo Bjelanović i suradnici postavili iznimno dobar.
Što očekivati: Ulaz je slab, ali ništa nije izgubljeno. Ako sve sjedne na svoje mjesto, Istra 1961 bit će glavni konkurent Varaždinu za to četvrto mjesto i potencijalne 'Noći europske'.
.jpg.webp)
Mnogi će, poput Andrije Cmrečnjaka, uputiti Adrianu Jagušiću jedno jednostavno 'Zašto?'. I to je pitanje, ma kakvo mišljenje imali o Slavenu, Dinamu i mladiću, sasvim legitimno. Iako njihovo prvenstvo nije široko dostupno, ako je netko uspio uloviti utakmicu Panathinaikosa i AEL-a, barem je dio njihovih sumnji ugašen.
Jagušić je ušao u 83. minuti i svega 10 minuta mu je bilo potrebno da bude jedan od najbolje ocijenjenih igrača svoje momčadi. Mladić se otkrivao, suigrači su ga tražili i u njegovom se nogometu vidjela ta sportska drskost i genijalnost, sve ono što je pokazivao u dresu Farmaceuta. Otišao je i Ante Šuto (Hibernian) koji također briljira, a nema ni Agbekpornua.
Jasno je kako je Gregurina mlad trener i iznimno talentiran, ali platio je danak neiskustvu istupom o nezadovoljstvu zbog odlazaka. Udovoljio mu je Bači dolaskom Marka Dabre (Varaždin), Filipa Jovića (Sarajevo), a njegov imenjak, Mažar (BSK) u ovo malo vremena je pokazao kako je riječ o zanimljivom igraču i kako bi, ako nastavi s ovakvim razvojem, mogao biti iduća velika prodaja Farmaceuta. Posljednjeg dana prijelaznog roka, sletio je i kapitalac. Alen Grgić vratio se na Kušek Apaš.
Što očekivati: Slaven Belupo posljednji je iz ovog ešalona koji lovi četvrto mjesto, pa iako je nominalno najdalje od toga, Koprivničani su pokrili svoj godišnji budžet prodajom Jagušića i sada se mirno mogu posvetiti ostatku sezone.
Udarna je vedeta napustila klub i to je apsolutno razlog za brigu. HNL travnjake Fabijan Krivak je zamijenio češkima (Sigma Olomuc), što je potvrda sjajnog posla u školi na Kajzerici, ali je Lokomotiva u jednom drugom problemu. Tko će biti idući? U prvoj se momčadi ne nazire neki prodajni potencijal. Najbolji igrači su Pajač i Vešović, koji su već pomalo na zalasku karijere. Tu su eventualno Diop i Stojaković, ali nemaju više Lokosi kapitalca u svlačionici koji će im sigurno donijeti milijune, kao što je to bio Krivak, Šotiček, Smakaj. Subotić bi mogao biti to, ali njemu fali barem još jedna sezona kontinuiteta kako bi se predstavio široj javnosti. Iako, uvjeravaju nas na Kajzerici, novi broj 10 jedan je od najtalentiranijih produkata njihove škole ikada.
U prilog tome idu i dolasci. Došao je Franjo Posavac iz Širokog Brijega, za kojeg je plaćena odšteta i koji je uzeo poziciju desnog wing backa, te je riječ o jednom intrigantnom pojedincu. Iz Lazija je stigao Dimitrije Kamenović, koji za sada nije opravdao svoj bogati CV, a Trajkovski je s 33 godine pokazao onim dodavanjem protiv Istre 1961 kako je riječ o jednom doista klasnom igraču. No, klasa ga neće prodati i to je jedan od glavnih zadataka Nikice Jelavića i Mate Maleša u nastavku sezone. U smiraj prijelaznog roka doveli su i Leona Belcara, a pitanje je u kakvom je zdravstvenom stanju. Ako je on dobro, Varaždinac će biti jedno od najvećih pojačanja momčadi s Kajzerice. Ali, sve je u sferi toga 'ako'.
Što očekivati: Jednom kada i ako Lokomotiva osigura opstanak u elitnom rangu, u drugom dijelu sezone možemo očekivati još veću minutažu nekih mladića poput Dajčera, za kojeg trenutačno nema mjesta jer je rezultat primarna stvar.
Marija Carevića i Goricu možemo povezati s ponajboljim književnim djelom svih vremena – Donom Quijoteom Miguela de Cervantesa. Sve se na kraju svelo na borbu s vjetrenjačama, sudačkom organizacijom, koja, nekako, svaku polovičnu situaciju odluči kontra turopoljskog prvoligaša. I dođe press konferencija nakon utakmice, Carević razgovara o suđenju umjesto o nogometu, što je prava šteta, jer je kod njegove momčadi on uistinu lijep. Sve to ima smisla, i što on pokušava i radi, njegova nogometna ideja, a i njegovi su igrači poprilično ozbiljnog renomea.
Ove se zime i nije trgovalo pretjerano, popunio se kadar prinovama ili pojačanjima (to ćemo tek vidjeti), a porepoznatljivo ime je Bruno Bogojević, koji je za okvire Gorice, dobar igrač. Iz Kopera je stigao Wisdom Sule, kojeg će se tek kasnije suditi, ali ohrabrujuće je za Carevića što je vidio do sada. Uspijeva se izboriti i zagraditi loptu, no napadač se ipak mjeri prema golovima. A toga još nema.
I odlasci su bili kozmetički. Otišao je Gurlica (Vukovar), nominalno rotacijski igrač, a posljednjih je dana Veliku Goricu napustio i Vanja Pelko (Radomlje).
Što očekivati: Možda i najteža procjena u HNL-u. Gorica ima kadar koji je sposoban ostati u elitnom rangu (Pavičić, Fiolić, Pršir, Čuić, Filipović...) Malo nesreće, malo suci i tu su gdje jesu, ali, s izvedbama kao onom protiv Hajduka, prvoligaški nogomet ne bi trebao biti upitan. Ali, samo ako sve bude do njih.
Aktualni prvaci 1. NL napravili su ozbiljan zaokret u sportskoj politici ove zime. Veiki broj stranaca upitne kvalitete dobio je slobodne papire ili im se pronašao angažman, dok su u Grad Heroj sletjeli mladi i potentni igrači, željni dokazivanja.
Ističe se tu Dinamov duo – Moreno Živković i Lovre Kulušić, a Silvijo Čabraja, inače jedan od najvećih stručnjaka u Hrvata kada je u pitanju razvoj mladih igrača, dodao im je Gurlicu (Gorica) i Šimuna Butića (Rijeka), koji je sjajno ušao u sezonu pod Đalovićem, ali se putem kod Sancheza izgubio.
Lista odlazaka puno je duža. Tu su Rafael Camacho (Ethnikos); Bončina (Lierse), Gastaldelo (Tukums), Mejia (Osijek)... Ideja je poprilično jasna. Uz mladiće, kao i neke unutarnje rezerve, poput Nike Pajvančića, koji je ostavio dobar dojam iako je uzorak malen, Čabraja ima igrače koji će ga slušati i pratiti. S obzirom na to da je s Lokomotivom dugo plesao i nikad otplesao prema drugom rangu, s Vukovarom se nada istomu.
Što očekivati: Uz sve te mlade igrače, Vukovar može igrati pressing i to onako kako ga je Čabraja zamislio. Protiv Istre 1961 su pokazali kako su itekako zasluženo među elitom, ali i da sa svima mogu igrati. Uz malo sreće, Vukovar može ostati u elitnom rangu.
Pogledali su se Željko Sopić i Alen Petrović nakon odrađenog zimskog prijelaznog roka pa vjerojatno u maniri svog sugrađanina Darija Bela uzviknuli: „Kako radimo, što se ovo događa...“ Na papiru, apsolutno opravdano. Tonio Teklić i Samuel Akere (Widzew), Fran Karačić (Hajduk), Borna Barišić (slobodan igrač) trebali su biti zalog toga. No, nekako je ovo još gore nego jesenas, kad su igrali igrači samo oni koji su zdravi...
Možda i najveći posao je prodaja Mkrčjana u Nürnberg za 800 tisuća eura i samo zbog toga Petrović zaslužuje spomenik. Otišli su još Cvijanović (Vizela) i Babec (Seoul) te je krvna slika osjetno poboljšana. Ponovno, samo na papiru. Nikada gori Osijek nismo gledali. Iako se ta sintagma ponavlja svako toliko, ovo je zaista potonuće osječkog nogometa koji je Hrvatskoj dao nemjerljivo puno. Ako se ovakva bezkrvnost nastavi, što je potpuno atipično za Sopićeve momčadi, nimalo to ne liči na dobro.
Ako ćemo i o transferima unutar klupskih struktura, kada je netko u klubu već 23 godine i onda u nikad goroj sezoni 'zaradi' promociju, a više se puta pozivalo i na njenu ostavku, jasno je i ovdje kako su promjene više minorne i tek stilske, a ne one tektonske kakve su navijači očekivali. Nitko ne smije ostati amnestiran od krivnje, a dojam je da je Valentina Koprivnjak navukla novi kaput, stavila sunčane naočale i kao Tommy Lee Jones u 'Ljudima u crnom', izvukla štapić kojim želi navijačima Osijeka obrisati sjećanje na posljednjih pet godina. No, niti je ovo film niti navijači zaboravljaju tako lako.
Što očekivati: Sve se bazira na vlastitoj procjeni, tako će i potpisnik ovih redova reći kako Osijek ispada. Apsolutno ničim nisu uvjerili da mogu pružiti nešto dobro u kontinuitetu. Na stranu ovaj proljetni dio, Osijek je u kalendarskoj 2025. godini imao šest (brojkom 6) prvenstvenih pobjeda. Naravno da nikom ne bi bilo drago, ali za njihovo dobro, ispadanje bi maknulo interesne skupine iz kluba koje drže klupske legende podalje. Tek kad se kaljuža oko kluba očisti, Osječani se mogu nadati nekom boljitku. A do tada, možemo se poslužiti onom prilagođenom Hamletovom – „Nešto je trulo na Opus Areni“...
(Foto – Luka Stanzl/Pixsell; Robert Matic/Hajduk.hr; HNK Rijeka Official; Privatna arhiva; NK Osijek)
