
Smjena koja stigla pet godina prekasno, ali barem ništa od skoka u Dravu
Vrijeme Čitanja: 3min | uto. 17.02.26. | 08:26
Guran je narativ kako je zapravo Ferenc Sakalj taj koji je imun na sve ideje koje bi okrenule krivulju prema gore, no teško da možemo povjerovati da je Vlado Čohar bio bez grijeha
Ferenc Sakalj i Vlado Čohar postali su bivši, a na sceni je ostala Valentina Koprivnjak. Novo lice kampanje? Alexandra Végh! Odluka je to vlasnika koji nije toliko zapeo zbog činjenice da je Osijek zakucan na dnu HNL-a, koliko zbog spoznaje da je informacija o ispraznoj blagajni dospjela u javnost. Do te mjere da igrači i zaposlenici — žicaju za kavu.
Lorinc Mészáros nije mogao prijeći preko činjenice da javnost zna ono što je on mislio da zna samo računovodstvo. Pogotovo ne sada, u predizborno vrijeme u Mađarskoj, kad svaka takva vijest ozbiljno narušava sliku dobrog gospodara i mecene. Još kad je “Bijelo-plava birtija” otvorila front prema mađarskim medijima i razotkrila situaciju na Opus Areni, čaša se prelila.
Ostavština smijenjenog tandema? Skromna. Suze će biti više u očima konobara i vlasnika restorana od Baranje do granice nego među navijačima Osijeka, koji su na spomen upravljačkog dueta imali jedinstvenu poruku — kratku i preciznu:
"Žao mi je što ste bili moji.”
Jer ova smjena stigla je punih pet godina — prekasno.
U Bjeličinom mandatu gledali smo svu njihovu beživotnost i nezainteresiranost dok je momčad ratovala s vjetrenjačama. Na terenu i van njega. Kad se prilika za titulom pružala rukom, nije bilo podrške. Nije bilo ni glasa iz lože. Kao da ih to nije zanimalo.
A onda su krenule igrice — s jedinim ciljem da se Bjelicu, trenera i klupsku legendu, pretvori u potrošača. Iako, ruku na srce, sve račune su potpisivali upravo Sakalj i Čohar. Ako se išlo u minus, oni su držali olovku i kalkulator.
No, navijački puk dobio je zadatak: blatiti čovjeka koji je donio najveći uspjeh u povijesti kluba. I kako to obično biva — vrijeme je sve iznijelo na površinu. Rane će zacijeliti, ali ožiljci su ostali. Nenad Bjelica danas možda nema grafit na Gradskom vrtu, ali ima zadovoljštinu: sve što je govorio, bilo je točno. Iako, poznavajući njegovu emociju prema Osijeku, sigurni smo da mu je žao što je bio u pravu!
A nakon njega — ozbiljan sunovrat. Tri sportska direktora: Kulešević, Boto, Petrović. Šest trenera: Perković, Tomas, Zekić, Coppitelli, Rožman, Sopić. Tu su bili i Rene Poms, Ivo Smoje — da se upotpuni lista. Postavljali su se “klupski vojnici”, ali rezultati su ostali isti — tanki kao budžet i svakom sezonom sve lošiji. Potom je stigla i suspenzija UEFA-e zbog neplaćenih obveza, pa financijska kriza koja se sad već prelijeva preko rubova.
Guran je narativ kako je zapravo Ferenc Sakalj taj koji je imun na sve ideje koje bi okrenule krivulju prema gore, no teško da možemo povjerovati da je Vlado Čohar bio bez grijeha i da su mu ruke cijelo vrijeme bile vezane. Ako ništa drugo, barem je imao sreće — spasio se skoka u Dravu. Jednom je jedan bivši, a vjerojatno i budući trener Osijeka rekao:
“Kada ti ljudi jednom odu, teško da će ih se itko više sjećati.”
I to je — suština petoljetke koja je od borbe za naslov došla do borbe za opstanak. Sve to, ironijom sudbine, na najmodernijem stadionu u zemlji – Opus Areni!





_(1).jpg.webp.webp.webp)

.jpg.webp)






.jpg.webp)


