HNL jesen u 10 slika: Dominantni Dinamo i Livaja, trenerske smjene i sudački repovi, osječki triler, riječki horor...
Vrijeme Čitanja: 8min | pon. 14.11.22. | 11:00
Puno je toga HNL donio u ovoj polusezoni, bila je to, u svakom pogledu, sadržajna sezona. Izdvojili smo neke fragmente po kojima ćemo je pamtiti i zbog kojih ćemo iščekivati nastavak i nova iznenađenja na proljeće
Dinamo je 'sedmicom' zablistao na Rujevici i ispratio Sersea Cosmija iz HNL-a. I time spustio zavjesu na intenzivnu i sadržajnu jesen hrvatskog elitnog, klupskog natjecanja. U četiri mjeseca bilo je stvarno svega, velikih iznenađenja, neočekivanih junaka i tragičara, tenzija i raznih drugih emocija. Nagledali smo se lijepih golova, preokreta u zadnjim minutama, pozitivnih i negativnih rezultatskih nizova. Pamtimo Šibenik, 'kralja remija', nažalost, pamtit ćemo i dvije teške ozljede Igora Postonjskog i Boška Šutala, još prije početka sezone i onu Lukasa Kačavende. HNL je dao i sedam igrača za SP u Kataru, tu su Dinamovi Livaković, Petković, Oršić i Šutalo, Hajdukov Livaja, Osijekov Ivušić te Iranov Moharrami. Na zimsku stanku, dulju nego zadnjih godina, Dinamo odlazi sa šest bodova više i utakmicom manje od Hajduka, a HNL jesen iza nas sumirali smo u 10 slika, koje su, nekako najviše, obilježili polusezonu.
POVRATAK DINAMOVE DOMINACIJE
Red je početi s liderom, a Dinamo je na vrhu sasvim zasluženo. I dominantno. Iako su Modri paralelno ganjali Europu i HNL, iako su odigrali čak 30 utakmica u četrii mjeseca, Modri su uspjeli odigrati odličnu jesen i na vrhu su s 41 bodom. jedini pravi kiks bio je remi u Varaždinu, u jeku borbe za ulazak u Ligu prvaka, remizirali su i na Poljudu, izgubili tek u magli Gradskog vrta. Imao je Dinamo svojih slabijih trenutaka, kad je djelovao ranjivo, međutim, kad se sve zbroji, podsjeća ova polusezona na one prijašnje jeseni Dinamovih dominacija. Nakon neizvjesne prošle sezone, Modri su se vratili starim navikama, jedino ih Hajduk još uspijeva pratiti, ali zaostatak nije mali i, nastavi li Dinamo i na proljeće u istom ritmu, Bijeli će ga teško sustići. Ovih velikih 7:2 na Rujevici zapravo je pravi dojam Dinamove moći u HNL okvirima.
STRANI SUCI NA TERENU, DOMAĆI NA 'GILJOTINI'
Nažalost, suci i suđenje opet su bili u prvom planu, a komentari i procjene sudačkih eksperata popularniji od izjava igrača ili trenera. Puno repova, puno teških riječi, eter zakrčen različitim tumačenjima sličnih siutacija. Ne pomaže ni VAR da se neke stvari razjasne, kad smo pomislili da više nema razloga da se sumnja u suđenje i da ono kvalitetom mora rasti, dobili smo nove polemike, sumnje, optužbe...Sve je kulminiralo utakmicom u Koprivnici između Slavena Belupa i Hajduka, gdje je pomoćni sudac Marić pogođen stolcem u glavu, Puno, previše ima rasprava na tu temu, očekujemo da u nastavku sezone ipak stvari budu konkretnije, sudačke odluke jasnije. I, dok su fomaći suci prošli 'giljotinu', na terenu su se prvi put pojavili strani suci. Bugari i Ciprani probili su led, bit će to praksa koju ćemo na utakmicama HNL-a gledati i u nastavku sezone.
NAJEZDA TRENERSKIH SMJENA
I u tom je pogledu HNL otišao korak nazad. Baš kad smo lani zaključili da su klubovi počeli trenere shvaćati kao dugoročna rješenja, ova je jesen pokazala suprotno, strpljenje nije najčešće osobina klupskih čelnika. Hajduk, Osijek, Rijeka, Gorica i Šibenik, mijenjali su trenere, svaki iz svojih razloga, neki i po više puta. Eto, zadnja je bez trenera ostala Rijeka, na čijoj su klupi tijekom jeseni bili Dragan Tadić i Fausto Budicin, potom Talijan Serse Cosmi. Još se ne zna s kojim će ljudima u toj ulozi u nastavak sezone krenuti Osijek i Hajduk, hoće li Poms i Karoglan, dojučerašnji pomoćnici, ostati trajna rješenja i za proljeće. Mensur Mujdža u Gorici je uzeo vrući krumpir samo za zadnje dvije utakmice, vidjet ćemo hoće li i on nastaviti posao. Zoran Zekić (Slaven Belupo), Mario Kovačević (Varaždin), Ante Čačić (Dinamo), Silvijo Čabraja (Lokomotiva) i Gonzalo Garcia (Istra) ostali su na svojim klupama i, barem zasad, nisu upitni za nastavak sezone.
OBRAČUNI I PREOKRETI U GRADSKOM VRTU
Od svih tih trenerskih promjena, najintenzivnija i najneobičnija bila je ona u Osijeku. Nenad Bjelica otišao je nakon pobjede nad Hajdukom, što je samo po sebi neobično, a sve što je prethodilo tom odlasku bio je rijetko viđen sluča. Čak i u HNL-u. Prepucavanja trenera Bjelice s klupskim čelnicima trajalo je mjesecima, a nakon ispadanja od kazahstaskog predstavnika u pretkolu Konferencijske lige, odnos se dodatno pogoršalo. Osijek je, k tome, loše ušao i u HNL, ali niti je klub htio dati oktaz Bjelici, niti je on želio sam odstupiti. Inat je prevladao na obje strane, rezultati su patili, a onda je Bjelica ipak otišao nakon velike pobjede. O detaljima razlaza mogli bismo još čitati, nisu, navodno, svi aneksi još riješeni, a kao šlag na tu zavrzlamu Osijek je preuzeo dosad vjerni Bjeličin pomoćnik Rene Poms, kojemu je to prvi samostalni posao u karijeri. I, gura jako dobro.
LIVAJA PO STAROM, PROBUDIO SE PETKOVIĆ
Iza dvije najveće zvijezde, ili dva najspominjanija igrača HNL-a također je uspješna jesen. Marko Livaja, zapravo, nastavio je tamo gdje je stao prošle sezone, s 11 golova i sedam asistencija opet je najbolji i najučinkovitiji igrač HNL polusezone. A koliko znači za Hajduk i njegove rezultate, bespredmetno je i pričati. Dok je Livaja ostao u lanjskom raspoloženju i ne posustaje, probudio se Bruno Petković, 'desetka' je postala 'devetka' i igra dobro sad već u kontinuitetu. Petković je na osam golova i četiri asistencije u ligi, dodao je tome još 4+2 u Europi i svakako je jedan od najznačajnijih ljudi na Dinamovom putu povratka dominacije u HNL-u. Obojica će biti i na SP-u u Kataru, jedan drugome i konkurenti za mjesto u Dalićevoj viziji. Igrači zbog kojih se isplati kupiti ulaznica to su i bili ove polusezone.
TEŽAK RIJEKIN PAD
Obilježio je jesen i težak Rijekin pad, potpuni gubitak tla pod nogama. Prvo odlazak sportskog direktora Palikuče, koji je doveo puno igrača, ali malo pravih pojačanja. Potom i te silne promjene trenera. Rijeka je bila najenugodnije iznenađenje prvenstva, jedno vrijeme i na samom dnu ljestvice, nešto što se ne pamti u novijoj povijesti kluba, odnosno u Miškovićevoj eri. I, baš kad se činilo da se Rijeka diže, da dolazi do daha, uslijedili su novi šokovi. Prvo ispadanja od BSK-a u Kupu, a onda i težak (2:7) poraz od Dinama. Pred Rijekom je vrlo zahtjevna zima i dug put povratka barem u ozbiljnije stanje, ako već ne u borbu za Europu. Mnogi su očekivali Rijekinu silaznu putanju, nakon godina trofeja i boravka u vehu HR nogometa, ali da će biti ovako bolno i ružno, nitko nije mogao misliti.
GORICA NA APARATIMA
A Rijekina kriza još je ništa u odnosu na ono što je doživjela Gorica. Hit prvenstva zadnjih sezona, simpatičan klub koji se bori za Europu i uzima bodove favoritima, sam je na dnu ljestvice. Samo sedam bodova u 17 kola, šest bodova udaljen je Šibenik, prvi, možda i jedini kojega Gorica može uloviti. Bilo je i puno pehova, golova u zadnjim minutama, sudačkih odluka na štetu Goričana, ali bilo je i dosta vlastitih promašaja. Jednim od njih pokazao se trener Igor Angelosvki, koji je trebao napraviti bolji posao od Samira Toplaka, njega je zamijenio na klupi, no bio je to potpuni fijasko. Štoviše, u jednom je trenutku Angelovski dobio i funkciju sportskog direktora da bi samo 10-ak dana kasnije otišao iz kluba. Goricu stvarno čeka težak posao u spašavanju HNL statusa.
NEOČEKIVANI BORCI ZA EUROPU
Iznenađenja sa Sjevera u borbi za Europu, tako bismo mogli nazvati ono što su tijekom jeseni činili Slaven Belupo i Varaždin. Momčad Zorana Zekića na visokom je četvrtom mjestu, jednako udaljena od trećeg i petog, a uoči početka sezone bili su Koprivničani među glavnim kandidatima za ispadanje. Slično stoje i Varaždinci, Mario Kovačević stvorio je momčad koja je jedno vrijeme igrača najprivlačniji nogomet u ligi, pred kraj jeseni Varaždin je ipak malo posustao, što je i očekivano. Tu je i Istra 1961, koja za Slavenom zaostaje šest bodova, ali je puno dalje od zone ispadanja, nego od Europe. Gonzalo Garcia također radi sjajan posao u Puli, njegova ruka vidi se u svakoj akciji na terenu. Umjesto Rijeke, Gorice i Lokomotive sad se uz Dinamo, Hajduk i Osijek za europe bore Slaven, Varaždin i Istra 1961. Barem nakon prvog dijela sezone, vidjet ćemo tko će u nastavku izdržati te ambicije.
NEKA NOVA LICA U PRVOM PLANU...
Iznjedrila je ova jesen i neke nove junake, koji su dosad bili 'skriveni'. Prvi među njima, svakako, Tonio Teklić, bivši Hajdukov igrač, koji je obilježio Varaždinov procvat i bio najbolji igrač momčad Marija Kovačevića. U crnoj riječkoj priči popur svjetla na kraju tunela zasjao je Matija Frigan, dok je u Slavenovoj odličnoj sezoni prednjačio Arber Hoxha. Među vratarima, osim Šibenikova Rogića, koji je već poznato ime, istaknula su se nova lica Istrina Lovre Majkića i Hajdukova Karla Sentića, koji je dobio priliku nakon Kalinićevih ozljeda. Dio Drena Beljo predvodi 'novi val' na ljestvici strijelaca, ali on nije novo ime i iznenađenje, kao što nije otkriće niti Josip Šutalo, koji je prema TM-u postao najvrijedniji igrač HNLa- (18 milijuna eura).
...I STARI LISCI U DOBROJ FORMI
No, ima i stara garda nešto za dodati. Ne mislimo pritom samo na Ivana Krstanovića koji je zabio već 19.gol Hajduku i svoj 120. u HNL-u, već na one koji su se ove sezone vratili na scenu. Dobro, Mijo Caktaš bio je i prošle sezone u Osijeku, ali, tek se tražio, a sad se našao. Sedam golova i dvije asistencije, sasvim dobar učinak za polusezonu, Caktaš je napokon ono što se i očekivalo - pojačanje za Osijek. Jednako kao i Ante Eceg za Istru. Najopasniji igrač Puljana, čovjek koji je momčadi Gonzala Garcije 'udario' dodatnu dimenziju. Ne zaboravimo ni Frana Brodića, koji se vratio golgeterskim navikama u dresu Varaždina. Duje Čop pojačao je Šibenik, ozljede su ga zaustavile u boljem učinku, kao i, uz slabiju fizičku spremu, Alena Halilovića na putu oporavka karijere u Rijeci.