Hajdukovi epizodisti: „Mađarski Kerum“, Brazilac koji je sanjao Chelsea i najskuplja rumunjska „prevara“

Majstori s mora i njihova politika dovođenja stranaca oduvijek je bila više komična nego ozbiljna priča. U posljednjih 20-ak godina pokušavali su razni stručnjaci dovesti velike znalce, pogotovo iz južne Amerike, ali se to u konačnici gotovo uvijek pokazalo kao potpuni promašaj, no nama je dalo temu za priču…

Hajduk je oduvijek bio klub kojeg su do uspjeha nosili igrači iz domaćeg bazena, a rijetko kad je neki stranac donio „ono nešto“ potrebno za osvajanje trofeja. Ne mislimo pri tome o igračima koji su dolazili iz susjednih zemalja, jer kroz prošlost mnoga su imena ostavila trag pa čak ušla u legendu. Igrače poput Brane Oblaka, Blaža Sliškovića, Senijada Ibričića i sličnih ni ne možemo smatrati strancima. Oni su znali gdje dolaze, osjetili su i prilagodili se na taj vrući mentalitet i donijeli Hajduku kvalitetu.

U ovom tekstu ćemo se pozabaviti strancima koje su u Hajduk dovodili razni „stručnjaci“ koji su pokazat će se kvantitetom željeli doći do kvalitete pa smo na Poljudu vidjeli svakakvih cirkusanata i epizodista koji su samo slučajno došli do velikog kluba poput Hajduka. Odlučili smo sastaviti postavu tih stranaca, a konkurencija na nekim pozicijama je ogromna. Također, vjerujemo da se većina neće ni sjetiti da su neki od tih nogometaša i bili stanovnici Poljuda.

Najteže od svega bilo je pronaći vratara, naime Hajduk je oduvijek proizvodio sjajne golmane te je to valjda jedina pozicija za koji se svaki trener odlučio postaviti domaćeg igrača. Jedan od rijetkih koji nije Dalmatinac i za kojeg se platila odšteta je današnji vratar Josip Posavec, no on nije ni stranac, a ni epizodist. S toga smo jedincu dodijelili Anthonyju Tokpahu, Liberijcu koji je u Hajduk stigao u ljeto 1995. godine s puno uspješnijim sunarodnjakom Mass Sarrom.

Tokpah je stigao s reputacijom reprezentativnog vratara svoje zemlje, no za Hajduku je skupio tek 10 nastupa, od toga osam u prvenstvu i to za „samo“ šest godina provedenih na Poljudu. Neke šaljivdžije će reći da je ipak bio prekratko da pokaže svoj talent.

Obrambenu četvorku ćemo započeti s najskupljim „pojačanjem“ Stelianom Filipom. Rumunj je stigao u vrijeme predsjednika Kosa i sportskog direktora Marija Branca, koji su tu zimu odlučili kako je Hajduku potreban i treći lijevi bek, pored „provjerenih“ klasa Hysena Memolle i Andrea Fomitschowa te su odlučili Dinamu iz Bukurešta platiti čak 500 tisuća eura za reprezentativca te zemlje. Naravno, možda je Filip i imao neku kvalitetu, ali također stranci Blanco i Kos nisu mogli predvidjeti kako će Filipu biti zanimljiviji Split, more i popratni sadržaj od samo terena, ili su mogli… Filip se u konačnici od Cvita Mediterana oprostio već slijedeću zimu, odigravši za Bile samo 10 prvenstvenih utakmica, bez gola, bez asistencije. Najveća konkurencija Rumunju za ovu poziciju po nama bio je Mađar Miklos Gaal, no Filip je najskuplji, a i kao reprezentativac ipak je zaslužio svoje mjesto na lijevom beku.

Stoperski dvojac čini Japansko-brazilski par. Masahiko Inoha je još jedan reprezentativac koji je stigao na Poljud te je za njega plaćena odšteta, 200 tisuća eura. Nije Japanac bio toliko loš, dapače, no plesao je samo jedno ljeto te je ekspresno odletio nazad u zemlju Izlazećeg sunca. Možda je za Inohu bilo previše „neprofesionalnost“ i besparica koja je vladala klubom, naime prijavio je klub UEFA-i i FIFA-i zbog kašnjenja plaća i tako isposlovao raskid ugovora. Zanimljivo, Inoha je s 35 godina još aktivan, a Hajduk mu je jedini klub za koji je igrao izvan matične zemlje, dovoljno za našu postavu.

Njegov partner Brazilac Gustavo Carbonieri, najavljen je kao pojačanje s iskustvom igranja u Portugalu, a u konačnici je za Hajduk odigrao svega sedam utakmica te otišao bez ikakve odštete. Kumovala je ti i nezgodna ozljeda tetive, ali…U samom Splitu će se prije sjećati njegove oku ugodne žene nego njegovih igračkih kvaliteta, dovoljno za mjesto u postavi. Imao je Hajduk još bisera na ovim pozicijama, primjer su Svatok, Bilyi, no oni su nešto i odigrali, ali definitivno je i od njih bilo boljih igrača u lokalnim klubovima diljem Dalmacije.

Poziciju desnog beka također nije bilo lako odabrati jer je konkurencija žestoka, a zanimljivo sveli smo je na samo tri imena i to sve brazilska „Joga Bonita“. Opcije su bili James Dens, ponajviše zbog moćnog imena, koje više zvuči kao Alter ego pa jedan od pionira Brazilaca u Hajduku Eric Matos de Olivera, koji je nastupio na 19 utakmica čak uzeo naslov, no kad je trebalo platiti odštetu za njega, Hajduk je digao ruke i poslao igrača nazad u Brazil.

Međutim, iako ova dvojica imaju priču za postavu mi smo se ipak odlučili za treće ime, a to je Thiaguinho. Hajdukovi „stručnjaci“ pronašli su ovog znalaca u drugoj momčadi Gremija davne 2009. godine te za njegovu posudbu platili 150 tisuća eura. Mladić se toliko dobro snašao u Splitu da za klub nije odigrao niti jedan službeni susret, a još zanimljivije je da ovaj desni bek po Transfermarktu nema klub od 2011. godine. Drugim riječima od 23 godine nije više profesionalac, nešto nam smrdi ovdje, hmmm... Malo šale, ali Thiaguinho je definitivno pobjednik za poziciju desnog beka.

Obranu smo krenuli s lijeve strane pa ćemo vezu s desne. Uz aut liniju postavili smo igrača koji na ovoj listi nije zbog upitne kvalitete, već iz razloga što se u Splitu zadržao samo mjesec dana i to u špici sezone. Riječ je o veznjaku s 49 nastupa za reprezentaciju svoje zemlje, također s preko 200 utakmica u Bundesligi, a vjerojatno jako mali broj navijača Hajduka se sjeća da je uopće bio u klubu. Dame i gospodo na poziciji desnog veznog u našoj postavi je Krisztian Lisztes, mnogima poznat kao mađarski Kerum zbog slične frizure kao kod bivšeg gradonačelnika Splita. Veznjak koji u svojim vitrinama ima naslov njemačkog prvaka i kupa s Werderom, a u Bilom dresu tek tri nastupa u prijateljskim dvobojima, dovoljno za našu postavu.

Poziciju središnjeg veznog zauzima Felipe de Souza Campos, Brazilac koji je najavljivan kao nova „desetka“ Bilih. U Hajduk je stigao sredinom listopada 2006. godine, no nije imao pravo nastupa u toj polusezoni. S Bilima je odradio zimske pripreme na kojima mu je zabilježen najveći kapacitet pluća, ali se pokazalo da mu je to jedini talent te je ona priča o novom organizatoru igre brzo pala u vodu. Odigrao je šest pripremnih utakmica, zabio gol, ali nikad nije upisao službeni nastup te je razočarano napustio Split i nastavio karijeru na Novom Zelandu.

Za njegovog partnera u srcu veznog reda odabrali smo Lucasa Patinha. Hajduk se u zimu 2013. godine na sva zvona hvalio kako je uspostavio suradnju s brazilskim Flumineseom, a kao rezultat te suradnje u Split su stigli Patinho i Cassio ili Rico i Seiko, kako su ih prozvali u glavnom gradu Dalmacije. Odigrali su tek trening susret u Metkoviću, a s njihovim odlaskom, u zaborav je pala i dogovorena suradnja s brazilskim klubom, dovoljan dokaz tko se sve naziva stručnjakom, ako ništa mi ćemo im odati priznanje i postaviti Patinha u momčad.

Posljednji igrač vezne linije po našem izboru je Temurkhuzha Abdukholikov, reprezentativac Uzbekistana koji je na Poljud stigao u zimu 2015. godine. Nije se mladi Tima najbolje snašao u Splitu, u dvije godine je odigrao 15 utakmica, od toga 11 službenih u kojima je zabio tri gola. Svoje mjesto na ovoj listi ponajprije je izborio zato što je jedan od rijetkih iz našeg sastava koji je nakon Hajduka ostvario milijunski transfer, naravno ne s Poljuda. Imao je Uzbekistanac jaku konkurenciju u vidu Artema Radchenka, ali Tima je ipak naš pobjednik.

Napad je posebna priča, čak za zaseban tekst. Odabrati dvojicu šampiona je bilo iznimno teško. Svega i svačega se tokom godina dovuklo u ponos Dalmacije i šire. Bilo je tu imena poput Artema Milevskog ili Huga Almeide, koji su više bili strašan marketinški trik, koji i nije nešto upalio, nego što se očekivalo kako će u poznim godinama donijeti Hajduku igračko čudo. No, njih dvojica su u nekim trenutcima i donijeli dašak magije i kvalitete pa ih iz poštovanja prema njihovim karijerama nećemo stavljati u ovaj sastav. Jednostavno, nema potrebe, jer je u Hajduk, posebno u napadu, dovedeno sve i svašta. Znali su Bili kupovati igrače koji su protiv njih igrali u Europi pa je tako u Split stigao Gruzijac Iluridze, također jedno vrijeme je radila ta istočnjačka kombinacija pa smo u Bilom dresu gledali i Ruslana Qurbanova, ali i puno kvalitetnije i jače ime Marisa Verpakovskisa.

No, „stručnjaci“ su ipak najviše patili na južno Amerikance, toliko da su jednog pronašli u Indiji, Nicolas Velez. U moru bisera ipak smo se morali odlučiti na dva imena i kocka je pala na Ivana Bulosa i Rafaela Paraibu. Potonji je u Hajduk stigao u tandemu s „našim“ desnim bekom Thiaguinhom, a i s njim se nakon šest mjeseci vratio u domovinu. Rafael Paraiba ili Piloes kako piše na Transfermarktu je u Hajduk stigao na probu za što su Majstori s mora kao i za kolegu sunarodnjaka platili po 150 tisuća eura, no napadač je za razliku od beka upisao 11 nastupa i čak zabio gol Žilini u Europi, no iako je očekivao trogodišnji ugovor dobio je pedalu i jednosmjernu kartu za doma. U njegovu obranu ide ozljeda koljena, no na ovu listu je na kraju ponajviše stigao zbog izjave kako je planirao iz Hajduka otići u Chelsea.

Njegov partner u napadu je Ivan Bulos, još jedan reprezentativac, no njega nitko nikad nije vidio. Naime, Bulos je stigao na Poljud ozlijeđen u rujnu 2019. godine i to iz portugalske Boaviste, ali se vrlo brzo ispostavilo da će svoju ozljedu teško zaliječiti te da je u domovinu svojih predaka stigao na odmor i to plaćeni. Iz Hajduka je otišao u veljači ove godine, vratio se u domovinu i od tad potpisao za već drugi klub.

Iako je Poljudom u proteklih 20-ak godina prodefiliralo nebrojeno puno stranaca, od kojih su gotovo svi bili potpuni promašaji, činjenica je da igranje Football Managera raznih stručnjaka nije previše koštalo splitski klub. Naime, za 40-ak „znalaca“ koji su dovedeni u grad pod Marjanom Hajduk je izdvojio oko dva milijuna eura, naravno ne računajući plaće, što nije veliki novac, no isto tako je činjenica da su od istih zaradili nategnutih 500 tisuća eura. Bez obzira što potrošena suma nije ogromna u Splitu su s ovim transferima ipak dokazali da je jeftina i nerezonska kupovina u konačnici najskuplja. Nit je Hajduk dobio željena pojačanja, a niti je dobio povrat novca od izlaznih transfera. U konačnici se ponovno pokazuje točnom teza da je Hajduk najbolji kad se oslanja na igrače iz domaćeg bazena.

 Iz udobnosti svog doma možete bez problema koristiti širok spektar GERMANIJINE online ponude na najbrži, najjednostavniji način, što je ovih dana vrlo bitno. Za razliku od klađenja na uplatno-isplatnom mjestu, gdje morate obaviti mnogo više koraka kako biste se okladili, preko internetske stranice ili aplikacije germaniasport.hr samo u ŠEST koraka obavit ćete sve što je potrebno kako bi igra započela. Detaljne upute pogledajte OVDJE!

Pogledajte TEČAJEVE Germania Sport kladionice.

POVRATAK NA NASLOVNICU

(foto: Action Images,Ivo Cagalj, Marko Prpic/PIXSELL)