Coppitelli za Germanijak: “Kao dječak sam kojemu su uzeli igračku. Niti Rim nije izgrađen u jedan dan, a prvak će biti - Hajduk”

Gotovo nečujno, poput tihog povjetarca, Federico Coppitelli napustio je Osijek. Tijekom pauze, njegovo ime upisano je na popis bivših, a da se malotko iznenadio. Brojali su mu udarce poput boksaču u ringu, čekajući trenutak kada će sudac prekinuti borbu. Ipak, nije Federico Coppitelli jedini krivac za slobodan pad Osijeka. Ima tu i drugih imena, ali u nogometu, trener je taj koji će uvijek prvi podnijeti račun.

Locirali smo ga u Italiji i ostali zatečeni njegovom spremnošću za razgovor. Bilo je to kao da smo se našli na suprotnim stranama rijeke – puno toga zamjerili smo mu i nismo se libili to napisati. Naš prvi susret dogodio se nakon poraza Osijeka u Kranjčevićevoj ulici. Prepoznao nas je poslije konferencije za novinare.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

"Ne sviđa mi se to što pišeš", dobacio je dok je prolazio.

"Niti nama to kako Osijek igra", odgovorili smo bez oklijevanja.

Naš odgovor ga je očito iznenadio. Prišao nam je i u idućih pola sata raspravili smo sve – od njegovih poteza do stanja u klubu. Autobus je već bio spreman za polazak, ali Coppitelli nije odustajao. S energijom koja nije odavala čovjeka pod pritiskom, objašnjavao je svoju viziju i branio neke odluke. Bio je to razgovor bez povišenih tonova, iskren, konstruktivan i bez fige u džepu. Procijenili smo da bi bilo nepošteno iznositi detalje tog razgovora u javnost.

Možda je upravo ta diskrecija bila razlog što je pristao na razgovor.

"Prvi i posljednji put, ,rekao je veselim glasom kad smo dogovarali intervju. Inzistirao je da se priča objavi tek nakon utakmice Kupa protiv Slaven Belupa kako bi njegovi bivši igrači imali mir.

"Mislim da imaju šanse proći dalje", rekao nam je s dozom optimizma.

"Veselim se finalu i rado bih došao ako me netko pozove jer to bi bio i moj Kup".

Coppitelli možda više nije dio Osijeka, ali njegova priča ostaje dio mozaika koji čini ovaj klub – mozaika u kojem svaki kamenčić nosi svoju težinu, bilo pobjeda ili poraza.

Nažalost, Osijek je dva dana kasnije pao u ruletu jedanaesteraca. Nije više u borbi za Rabuzina i tako je udaren posljednji čavao u lijesu prilično jakih ambicija Osijeka u ovoj sezoni. Tko je kriv za to?

“Uvijek je trener kriv. Ako se ne napravi rezultat, uvijek onaj koji je to vodio s klupe mora podnijeti račun. Imali smo niz loših rezultata, šest utakmica i samo bod. Nemam što za reći, još manje nekome zamjeriti. To je tako u životu”, priča nam trener koji ipak da je do znanja kako je ostavio Osijek u polufinalu Kupa i u borbi za to četvrto mjesto HNL-a.

“Kako se osjećam? Kao dječak kojem su uzeli igračku”, uzdahnuo je i nastavio:

“Neću davati političke odgovore, još manje nekoga kriviti. U ovoj sezoni Osijek je imao puno pehova. Od ozljeda, nepredviđenih transfera, čak i sudačkih previda na našu štetu. I kada se sve to zbroji - činjenica je da sam ostavio klub u borbi za Europu i za trofej Kupa. To je fakt. Uostalom, još je 27 bodova u HNL-u i nije isključeno da će Osijek ostvariti svoje ciljeve. A prije nego krenem s 'isprikama', želim naglasiti da je ovaj dvogodišnji projekt počeo gubiti ključne igrače u brojčanom smislu (Mierez, Lovrić, Nejašmić, Duarte) iz momčadi koja je već imala problema završiti na 4. mjestu. Potrebno je vrijeme za ponovno stvaranje identiteta. Za mene je to bilo razdoblje bez dobrih rezultata, ali uz obrazac igre koji je, u odnosu na dostupne igrače, bio dobar.”

Vratili smo se na početak njegove misije. Kaže nam da je prvi s njim ostvario kontakt Jose Boto.

“Predstavio mi je projekt i svidio mi se na prvu. Rekao mi je kakva je situacija, da puno igrača ima ugovore koji se bliže svom isteku i da imamo priliku napraviti dobar posao. Ponudili su mi ugovor i pristao sam jer sam vjerovao u taj projekt. Ipak, tijekom sezone dogodile su se neke stvari na koje čovjek ne može utjecati”.

O čemu je riječ Coppitelli je otkrio u nastavku:

“Prije svega treba znati da je nogometno tržište izrazito dinamično a da klubovi u ligama poput HNL-a ovise o prodajama. Ne možete jednostavno planirati na duge staze jer vam se uvijek dogodi neka ponuda za Miereza i Nejašmića kao što se nama dogodila. Ili za Duartea. Ja sam uigravao jednu momčad na pripremama a onda krenuo sa sasvim drugom. Pa meni četiri igrača dođu u svlačionicu na putu prema Splitu gdje igramo s Hajdukom. Onda te ozlijede koje su nas pratile. Anton Matković trebao je biti zvijezda ove godine u HNL-u ali dogodio mu se peh. Ozlijedi nam se Guedes i prva procjena bila je da ga neće biti mjesec dana. Sjednemo za stol Boto, uprava kluba i ja i donesemo odluku da ćemo se pokriti s Omerovićem jer u tom trenutku je to realnije nego tražiti desnog beka. Nažalost, njegov oporavak je trajao mjesecima. Pa naravno da bi klub reagirao i da bismo doveli igrača za tu poziciju pa bi Omerović bio na krilu gdje je najbolji, ali nismo znali. Tu je bilo dosta improvizacije i trudili smo se izvući najbolje što smo mogli”.

Jedan od krucijalnih trenutaka bio je odlazak Jose Bota iz Osijeka. Coppitelli je izgubio čovjeka koji ga je doveo i koji mu je čuvao leđa. Uostalom, kod te prve krize Osijeka - da nije bilo sportskog direktora - ne bi bilo niti trenera. Suočili smo našeg sugovornika s terminom “izdaja”.

“Nisam znao da će otići”, rekao je kratko Coppitelli, uzeo trenutak dva pa nastavio:

“Imali smo dobru suradnju i slične poglede na nogomet. I nije mi se miješao u moje odluke. Dao mi je savjet, ponudio svoje mišljenje ali poštovao je moj integritet. Vjerujem da bi konačan rezultat bio bitno drugačiji da je Jose Boto ostao u Osijeku, ali može li mu itko zamjeriti odlazak u klub kao što je Flamengo? To znači da je dobar sportski direktor i da smo puno izgubili. No, da je mene u tom trenutku zvao Real Madrid i ja bih otišao. To je tako u nogometu. I ne, nije to bila izdaja”.

Kada je sportski direktor otišao za Brazil, Coppitelli je sve tekuće stvari rješavao s Vladom Čoharom. Reći će da je to bilo dobro iskustvo, da je osjetio potporu od direktora i vlasničkih struktura koje je Čohar predstavljao.

“Puno smo pričali, tražili rješenja. Čohar je unutra 100 posto i stalo mu je do kluba. Imao sam u njemu saveznika i osobu na koju se mogu osloniti”.

Ipak, djeluje nam u najmanju ruku neprofesionalno da direktor kluba priča i navodi imena kandidata za trenere u trenutku dok Federico Coppitelli sprema momčad za utakmicu s Varaždinom.

“Teško mi je bilo pratiti sve što se navodi u medijima zbog te neke jezične barijere i nisam znao za te izjave a Miha (op.a. Mario Mihić, glasnogovornik Osijeka) mi to nije prenio. I dobro da mi nitko to nije rekao jer sam trebao biti fokusiran na tu utakmicu koja je bilo izrazito važna za Osijek. Ponavljam, imali smo dobar odnos i sjajnu suradnju”, naglasit će bivši trener Osijeka kojeg smo zamolili da nam komentira rečenicu direktora da klub napada titulu u sljedećoj sezoni. Dakle, što treba Osijeku da bi se upustio u tu borbu za naslov.

“Puno toga. Prije svega, trebaju ti se poklopiti neke stvari. Da ti budeš na svom maksimumu, a da konkurencija bude ispod razine. Mislim da puno navijača, novinara pa i ljudi iz samog nogometa ne zna koliko je bitno imati tu B momčad. Da je to krucijalno za dugoročne planove jer je to jedan bazen iz kojeg nadograđuješ prvu momčad. Ne može junior biti spreman odmah da ga se gurne u seniorski pogon i da se očekuje da dominira. Unatoč silnom talentu, to nije prirodno. I zato bi tu trebala biti B momčad u kojoj bi se stjecalo iskustvo. Znam da ste ih imali u HNL-u, ne znam čija je bila odluka da se one ukinu. Ona je osnov svega i što prije bi se trebalo krenuti s tim projektom", poručio je bivši trener Osijeka pa nastavio:

"Nadalje, Osijek mora biti strpljiv u svom vjerovanju da može jednom otići do kraja. Odgajati igrače i pronaći neki svoj put. Treba i ta dosljednost, teško je graditi iz temelja svake godine. Rijeka ima grupu iskusnih igrača i oni su sada borbi za taj naslov. Osijek je tek trebao doći na taj put. Pa dobra struka, potpora navijača s tribina, vjera i samopouzdanje. I kad se sve to poklopi - onda čekaš slabiju sezonu svojih rivala. To je tako. Pazite, mi pričamo o naslovu u trenutku dok Dinamo ima tri puta veći budžet. Pa ne možeš u godinu dana premostiti tu razliku. Rim nije izgrađen u jedan dan. Ali ima tu potencijala. Jelenić, Babec, Soldo, Jakupović, Mikolčić...”, nabrajao je Coppitelli.

“Čekajte, koga ste zadnjeg naveli”, pitali smo ga. Znao je na što ciljamo. Šimun Mikolčić bio je igrač kojeg smo najviše puta spomenuli kada smo pisali o krivim procjenama Federica Coppitellija. Doduše, Talijan nije znao da smo i njegova prethodnika Zorana Zekića često masirali s istim pitanjem.

“Znao sam da ćeš me pitati o njemu. Vidi, da nešto mogu napraviti drugačije onda bi to bio odnos prema tom mladiću. Morao sam mu dati veću minutažu jer je to zaslužio. I odnosom prema nogomet, znanjem, talentom. Bilo je tu puno okolnosti i razloga zbog kojih to nisam napravio i koje mogu navesti kao opravdanje, ali načelno se slažem da ako sam prema ikome bio nepravedan onda je to Mikolčić. No, da ja vas nešto pitam... Imate u vezi Jugovića koji je izuzetno bitan za cijelu momčad jer je kapetan, doveli ste Babeca, Soldo je mladi reprezentativac i odlično igra. Tu je i taj Dantas, pa Pušić... A mogu igrati trojica. Nije to baš lako složiti da svi budu zadovoljni i da rezultat ne pati”, pojašnjava nam Coppitelli.

Nakon što je izabran novi trener, pojavila se glasina kako je Federicu Coppitelliju ponuđeno mjesto šefa nogometne škole Osijeka.

“Nije. Niti bih to prihvatio jer mislim da nije prirodno da nakon glavnog trenera ostanem u istom okruženju s funkcijom šefa škole. Mislim da to ne bi bilo pravedno niti prema novom treneru”.

Je l'’ razgovarao sa Simonom Rožmanom, zanimalo nas je.

“Nismo pričali”, odgovorio je kratko.

Najveći trenutak u Osijeku je vezan uz Maksimir.

“Godi mi čuti da sam jedini trener Osijeka koji je u jednoj sezoni tri puta tukao Dinamo. Ponosan sam na to. Meni je najdraža ona pobjeda 4-2 u Maksimiru. To je bio diplomski rad. Bili smo dobri i ovu zadnju, ali vrijeme je bilo takvo kakvo je bilo. Ona prva je bila obrazac i nešto što se ne zaboravlja”.

Sa svlačionicom je, tvrdi, imao odnos pun respekta. Pa i na samom kraju nije osjetio da se nešto promijenilo.

“U svakom klubu sam napravio neki iskorak, bio sam uvjeren da ga mogu napraviti i u Osijeku. Nadam se da igrači misle da su bolji nego što su bili prije devet mjeseci i to je moja najveća pobjeda. Dao sam im 24 sata dnevno cijelog sebe na raspolaganju i vjerujem da su to znali cijeniti”.

Loša uspomena je novijeg datuma. Poraz od Slaven Belupa...

“Nismo ga zaslužili i to me posebno zaboljelo. To su ti detalji. Jagušić je sjajno pogodio i siguran sam da će malo puta u karijeri baš tako pogoditi i onda se dogodi nama. Inače, sjajan igrač. Rekao sam svojima u Osijeku da im Jagušić mora biti prvi izbor na ljeto. Da smo to pobijedili, otišlo bi u nekom drugom smjeru i sada ne bi razgovarali već bih pripremao momčad za proboj u finale Kupa. Silno sam htio navijačima dati taj trofej. Bio bi to sjajan završetak jedne teške i čudne sezone, ali život piše romane”.

Prebacili smo nakratko razgovor na HNL. Pitali smo ga tko će biti prvak.

“Hajduk”, odgovorio je kao iz topa.

“To vjerojatno zato što ste si dobri s Gattusom”, dodali smo.

“Imamo OK odnos, igrali smo jedan protiv drugog ali to nije razlog. Mislim da im se sve posložilo u ovoj sezoni. Dinamo se traži, tu je Rijeka ali Hajduk dobiva utakmice i kada ne igra dobro. Ulazi u finiš sezone s prednošću i mislim da je najveći kandidat da uzme titulu. Iako, jedini klub koji može sve pobijediti do kraja a da to nikog posebno ne bi iznenadilo jest - Dinamo”.

Kada smo kod Gattusa, nedavno je trener Hajduka rekao da ga smeta kada ga u Hrvatskoj nazivaju strancem. Kako je Coppitelli gledao na to.

“Slažem se sa svime što je rekao. I sam imam osjećaj da nas se gledalo dvostrukim kriterijima samo zašto što nismo rođeni u Hrvatskoj. To je drugačije u Italiji. Tamo je Igor Tudor trener Juventusa iz razloga što je dobar trener, a ne što je Hrvat”.

HNL bi Coppitelli preporučio svakom mladom igraču.

“Apsolutno. Razvojna liga koja može svakome pomoći”.

Ipak, da Federico Coppitelli uđe u vremenski stroj i vrati se devet mjeseci unazad, s ovim iskustvom - ponovno bi uradio isto i pristao doći u Osijek.

“Nikada prije nisam bio u Hrvatskoj. Otkrio sam sjajnu zemlju i sjajne ljude. I vratio bih se zbog njih. Bilo je stvari koje nisu bile fer. Bilo je podcjenjivanja, udaraca ispod pojasa. Ne samo prema meni već prema cijelom klubu. No, stvar je perspektive. Ja gledam one lijepe stvari. Vjerujem da sam kvalitetnija i iskusnija osoba nakon Osijeka i uvijek ću s lijepom emocijom pričati o ovih devet mjeseci u Slavoniji. I na kraju, mislim da svakom mogu pogledati u oči. Nemam neprijatelja, ostat ću u dobrim relacijama s ljudima s kojima sam surađivao. Uostalom, ponavljam, ako Osijek prođe u finale - doći ću na tu utakmicu jer to je moj Kup”.

A što će Coppitelli sada? Ostaje li u seniorskom nogometu ili će se vratiti u Primaveru.

“Sada ću se malo odmoriti i napuniti baterije. Ispraznio sam se dosta, pogotovo nakon što je Jose Boto otišao. Spavao sam tek nekoliko sati dnevno i stalno bio na raspolaganju. Međutim, trenerski poziv je takav da bi sutra spremio kofere i otišao ususret novom izazovu. Vidjet ćemo što nosi sutra”, zaključio je Federico Coppitelli.