Hajduk ovakav ne može biti prvak ni dogodine ako se ne povuku pravovremeni potezi

Strategija je bila riječ koja se često spominjala na Poljudu. U suštini dokument koji bi trebao biti smjernica u radu kluba narednih godina i koji bi olakšao odluke te rad svih struktura kluba u praksi. Dokument koji je složen i predstavljen na papiru govori o raznim stvarima poput razvoja igrača do osvajanja trofeja za period od 2021. do 2027. godine, no u praksi stvari funkcioniraju malo drugačije. Koliko je ta složena strategija ispravno posložena o njoj će govoriti i rezultati koje će polučiti, a Hajduk se trenutno našao u situaciji sličnoj kakvu je prolazio 2020. godine i sportski rezultat trenutno nije u skladu onog što strategija priželjkuje. Razlog tome leži da neke stvari u sportskom segmentu izgledaju kao da nisu strateški rađene.

Samo tri godine kasnije splet okolnosti doveo je do toga da se Bijeli nađu u gotovo istoj situaciji. U gotovo svim segmentima osim u onom, barem za jedan nogometni klub najvažnijem sportskom, klub funkcionira odlično, barem prema parametrima dostupnim javnosti. Onaj sportski ove sezone naišao je na određeno lutanje koje se manifestiralo kroz promjenu tri trenera ove sezone. Valdas Dambrauskas je donio prošle sezone trofej Kupa, ali kako je vrijeme odmicalo počele su se događati očito nepopravljive razlike u svlačionici zbog kojih je i reakcija igrača na terenu bila je drugačija, a to je na kraju rezultiralo i otkazom. Njegov Hajduk nije imao igru od početka nove sezone, a to se manifestiralo kroz cijelu dosadašnju sezonu. Nije pretjerano lijepo igrao Hajduk ni pod Mislavom Karoglanom koji je ostao na klupi Hajduka neporažen, ali se znalo da će njegov angažman biti samo do zime kad se očekivao dolazak poznatijeg trenerskog imena.

VIDEO Reakcija navijača na Poljudu pokazala je što misle o igri Hajduka u porazu od Rijeke

Strahonja: "Prvi jedanaesterac za Hajduk nije trebao biti dosuđen, kod prekršaja na Livaji Čulina je donio hrabru i ispravnu odluku"

OCJENE – Hajduk: Kako kaže Leko, gore od ovog ne može

Lukša Jakobušić htio je kapitalca na klupi Hajduka, ime koje je zvučno u svijetu nogometa i koji već ima rezultate iza sebe, a sve je to ukazivalo da će klupu Hajduka preuzeti Ivan Leko koji se i prije spominjao kao kandidat. Otkako je došao na čelo kluba Jakobušić je napravio niz pozitivnih promjena i stvorio situaciju da Hajduk postane najkonkurentniji u novijoj povijesti te je osvojen Kup u njegovom mandatu i borba za prvo mjesto u prvenstvu je trajala dugo prošle sezone. Momčad koju su gradili on i sportski direktor Mindaugas Nikoličius najjača je u novijoj povijesti, a zbog toga su već dobili brojne hvalospjeve. Stizale su pohvale za puno toga što se radilo u njihovom mandatu, no za ono što se u sportskom segmentu događalo ove sezone ne može naići nikako na pohvale.

Počinje to još prošlog ljeta kad je odrađen siromašan prijelazni rok i kad je već bilo vidljivo da Bijelima nedostaje kvalitetna širina. Toni Borevković i Chidozie Awaziem stigli su na posudbe kao zamjene za Nikolu Katića i Ferra dok je Anthony Kalik kupljen od Gorice. Ove zime prodao se Stipe Biuk, a s njim i rotacijski igrači poput Janija Atanasova, Davida Čoline i Josipa Vukovića, a stigao je tek Yassine Benrahou te Ivan Lučić za ozlijeđenog Lovru Kalinića. Osim Lovre, ozlijeđen je i Josip Elez, a duže bi mogao sad pauzirati i Emir Sahiti nakon ozljede protiv Rijeke. Jasno je onda gdje je trebao biti uložen veći dio novca zarađenog od izlaznih transfera, naravno ako je stvarno želja da se osiguraju svi preduvjeti za ostvarenje ambicije duple krune.

Tijekom posljednjih dvije godine momčad koja je slagana posljednjih par godina odgovara nekim stilovima igre, a po svemu sudeći to nije onaj koji želi Leko da njegova momčad prikaže na terenu. Ono što smo vidjeli protiv Istre 1961(0:3) i Rijeke(1:2) bez dublje analize i običnom laiku pokazuje da to ne mogu igrati. No, Leko za svoje zahtjeve koje postavlja pred igrače ima i rezultat iza sebe s kojim je došao u Hajduk. Stigao je kao trener koji je osvajao trofeje u Belgiji, što mu daje za autoritet pravo, no postavlja se i njemu pitanje dokad će tvrdoglavo gurati nešto što očito u ovom trenutku ne daje rezultat i na što momčad očito ne odgovara kako bi želio.

Sličnu situaciju je Hajduk imao s Igorom Tudorom 2020. godine kad je Damir Burić dobio otkaz jer je 'u javnosti stvorena negativna atmosfera'. Burićev Hajduk nije igrao najljepši nogomet, ali je bio na putu da igra kvalifikacije za Ligu prvaka. Držao ih je na drugom mjestu koje je te godine vodilo u pretkola Lige prvaka. Tudor je imao, a ima i danas u Marseilleu, istu ideju nogometa kao i Leko sa sustavom 3-5-2 i intenzitetom koji je na velikoj razini. No, za ono što je Tudor htio igrati, i što vidimo danas u Marseilleu kako može dobro izgledati, nije imao igrače, a nema ih ni Leko danas. Problem je što Leko nema trenutno igrače za gotovo nijedan sustav. Ozljedom Sahitija ostao je praktički bez krila, nedostaje mu zadnji vezni igrač, a ne bi bilo loše i osvježiti obranu s par novih lica.

Leko: „Ovo izgleda kao momčad bez trenera, duše i karaktera. Nemoguće sam razočaran, tužan i ljut“

Luda završnica na Poljudu: Labrović junak Rijeke, obranio Livaji penal u sudačkoj nadoknadi, vraćaju se kući s tri boda

Draženko Kovačić: "Drugi jedanaesterac za Hajduk nije trebao biti dosuđen"

Ne znamo kako su tekli pregovori uprave i Leke, ali vjerujemo da su mu je obećano da će biti ispunjeni svi preduvjeti za ostvariti rezultat. To vjerojatno uključuje i igrače s kojima bi mogao dobiti odmah rezultat i igru za koju ima ideju. Baš ta pojačanja je i Leko spomenuo već nakon druge prijateljske utakmice, a to se brzo primilo i u javnosti jer je od početka sezone još bilo jasno da će se Hajduk trebati pojačati ako želi parirati Dinamu u pohodu na titulu, tj. ako je želi osvojiti ili biti barem korak bliže nego prošle sezone.

Nemoguće je kako se neke situacije iznova ponavljaju na Poljudu i to taman kad malo nedostaje za sreću navijača. Deja vu i kružni tok iz kojeg kad se i nazire izlaz ponovno zatvori sve svoje smjerove i ostaje samo vrtnja. Teško je pronaći ikakvo opravdanje za situaciju u koju su se sami doveli ove zime. Kad se znalo da dolazi na mjesto trenera Ivan Leko, znalo se i da njegova ideja i stil igre imaju određene zahtjeve koji trebaju biti ispunjeni i pripremiti te složiti momčad za to. Momčad Hajduka nije loša, naprotiv, to je ista ona momčad koja je prošle sezone osvojila Kup, ali nije slagana za ovo što želi Leko igrati i igrači jednostavno ne upijaju njegove zamisli, a upitno je koliko je postojeći kadar spreman na intenzitet koji on traži od njih na treninzima i utakmicama te je pitanje hoće li neki od njih ikad biti. Stoga je nejasno kako su se ponovno našli u situaciji kakvu su već prolazili? Ako je dovođenje trenera bilo strateški rađeno, onda je po svim parametrima trebao već prvog dana prijelaznog roka imati dogovorena imena na koja može računati. Opravdanja za sportskog direktora Mindaugasa Nikoličiusa mogu sad biti razna od situacije na tržištu do drugih faktora koji utječu na transfere i to je legitimno, ali ovog puta očekivanja su s razlogom bila drugačija. Na kraju letvicu su visoko sami postavili, a tako su porasla i očekivanja navijača.

Dodatna šteta za Hajduk je i nered kroz koji prolazi Dinamo što se vidi i kiksevima koje bilježe. Dinamo se nudi sam, a Bijeli jednostavno propuštaju jednu za drugom priliku i rade još veće kikseve, a za to nisu samo krivi igrači i trener, već i oni iznad njih u hijerarhiji koji su imali dovoljno vremena za pripremiti se za ovu situaciju koja je bila predvidljiva i laicima. Ponavljanjem istih grešaka koje su se događale prije ishod će biti na kraju isti kao prošle godine, a ako se ne nauči iz grešaka i dogodine.

I u ovoj situaciji najgore što se može dogoditi su nove promjene jer pokazalo se više puta da to nije put, a zbog učestalih promjena vidimo što bude rezultat. Jedini ispravan stav uprave u ovoj situaciji je da stane iza trenera bez ikakve fige u džepu jer angažman Leke nije u nikojem slučaju greška već dugoročno gledano može biti najbolji potez dosad. Leko s druge strane mora pronaći balans između svoje ideje i trenutne situacije u kojoj se nalazi s igračima. Ono što on želi igrati htjeli su i njegovi prethodnici, ali su se na kraju ipak prilagodili kadru koji imaju na raspolaganju. Kako vrijeme bude odmicalo, a Leko nađe balans te mu se dovedu još neka pojačanja onda će i rezultat prije doći. Često mijenjanje strategije, jasno, nema smisla, ako je ovog puta odluka da je pravi put ideja koju ima Leko onda svi zajedno u klubu trebaju i stati iza njega, a to znači pokazati i primjerom bez da ostane samo strategija na papiru i u govoru.