Hajduk nije imao igru ove sezone ni prije dolaska Leke, a juniori su najveća pojačanja
Vrijeme Čitanja: 6min | pon. 20.02.23. | 09:30
Pred Lekom je stvar vrlo jednostavna, a to je da u kratko vrijeme mora pronaći način i rješenje za sve probleme koji su se nagomilali u posljednje vrijeme. Promjena sustava, intenzitet treninga, zajednički jezik s igračima, samo su neke od stvari na kojima treba poraditi do Dinama, ali i za nastavak sezone. Stvari koje mu trenutno smetaju sad mijenjati ne može, razlozi zbog kojih je nakon Gorice isijavalo njegovo nezadovoljstvo su opravdani i za to je njegova krivnja najmanja. Isto tako ima priliku svoj dio krivnje sad totalno smanjiti do kraja sezone, a na ljeto ispraviti sve ono što ove zime nije mogao. To je jedna opcija, a o drugoj nakon toliko promjena bilo bi i suludo razmišljati.
Tri boda su tu bilo bi najkomotnije gledajući kroz roze cvike objašnjenje svakog simpatizera Hajduka nakon pobjede(2:1) protiv Gorice. Sve bi tako bilo lakše, ali nije jer ono što je Hajduk pokazao jučer nije više, nažalost, novost već surova realnost u nastavku sezone. Imali su Bijeli nikad bolju priliku ove sezone skinuti Dinamo s trona koji je uljuljan unutarnjim ratovima i koškanjima svoj kaos prenio i na travnjak što je rezultiralo s nekoliko kikseva uključujući i onaj protiv Gorice na otvaranju. Iste one Gorice s kojom se Hajduk na Poljudu mučio do posljednjeg sučevog zvižduka, a za sedam dana Bijele čeka derbi u Maksimiru.
Dobro je rekao trener gostiju Željko Sopić, za neki period svi će se više manje sjećati ta tri boda Hajduka, a ne i šansi koje su promašili njegovi igrači. Sedam utakmica Gorica nije mogla zabiti gol, a onda su stigli na Poljud i prekinuli taj niz. Uoči utakmice slijepo su vjerovali da mogu prekinuti niz bez gola i niz bez pobjede, a da je bilo više preciznosti to je moglo biti lako i ostvareno.
Tome im je puno pomogla i igra Hajduka, točnije nedostatak iste. Više puta smo mogli čuti komentar da zamijene dresove onaj tko ne prati ne bi znao koja se momčad tu bori za ostanak u prvenstvu. Prvih 45 minuta tog susreta na Poljudu nam ne može nitko vratiti i poželjno je da se takav vremenski period više nikad ne ponovi. Ono što smo vidjeli tad, točnije nismo, je najgore poluvrijeme Hajduka na Poljudu ove sezone. Bilo je loših izdanja ove sezone, ali tako loših nijednom. 0/8 ubačaja, tri udarca prema golu najvažniji je napadački podatak i pokazatelj koliko je to bilo loše i zbog čega su se s tribina orili zvižduci.
Nije to bilo bajno ni u drugom dijelu tek sreća za Hajduk što u momčadi ima klase Marka Livaje i Nikole Kalinića koji mogu svojim golovima donijeti pobjedu protiv gotovo svake momčadi u HNL-u. Veliki je plus za Hajduk imati u momčadi takva dva igrača, a bio bi još veći plus kad bi se znala iskoristiti njihova kvaliteta na drugačiji način.
Kao alibi može Ivan Leko uzeti za jučerašnju utakmicu desetkovan kadar ozljedama, a i izostanak kvantitete na klupi s kojom bi proširio rotaciju. Više puta je ponovljeno kako su Bijeli odradili dobro izlazne transfere, ali zakazalo je s ulaznima. Nije zapravo ni problem ova zima, to je tek posljedica, loše je u praksi odrađen prošli ljetni prijelazni rok. Zimski je tek bio panični pokušaj rješavanja problema koji se trebao predvidjeti još na ljeto kad je svima bilo jasno da Hajduk nema dovoljno igračke širine za boriti se na više frontova.
Isto tako još uvijek je u zraku, a pogotovo nakon jučerašnje press konferencije Ivana Leke što je zapravo on dogovorio s upravom i koja su mu obećanja dana. Leko je na pripremama zazivao četiri do pet pojačanja što je razumno s obzirom na to da je ostao bez rotacije ove zime. Momčadi se priključilo nekoliko kvalitetnih juniora koji su Leki sad među standardnim prvotimcima, ali njegova izjava postavlja pitanje je li mu to bila namjera. Zapravo njegova izjava je bila poruka upravi za prijelazni rok u kojem je zasigurno očekivao više.
„Kada sam govorio o famoznih četiri-pet igrača, nisam govorio da kukam. Mi smo ostali s osam-devet. Nisam ja došao promovirati i trenirati juniore“, izjavio je Leko nakon utakmice rečenice koje su odjeknule odmah. Činjenica je da Leko ima svoj stil igre i treniranja koji je htio implementirati u Hajduku. S druge strane igrači koje ima na raspolaganju nisu adekvatni za ispuniti njegovu ideju, a za neke je upitno hoće li ikad to i biti jer za ono što Leko traži nemaju kvalitete. Zato imaju za drugi sustav i drugačiji nogomet koji je dosad davao neki rezultat pa se postavlja pitanje hoće li Leko i dalje tvrdoglavo inzistirati na svojoj ideji koja u ovom trenutku blago rečeno ne daje rezultat i ne izgleda dobro? Hajduk je na pripremama izgledao bolje i postojale su naznake da bi to sve moglo izgledati dobro, no u kratko vrijeme od priprema Hajduk izgleda kao raspadnuta vojska na terenu.
Tim gore što se radi o momčadi koja je ne tako davno imala samo niz pozitivnih rezultata. Još jedna je činjenica da osim onog jednog poluvremena protiv Vitorije Guimaraes na Poljudu ove sezone nismo vidjeli nijednu utakmicu u kojoj su Bijeli odigrali tako suvereno i dominantno. Drugim riječima neke konkretne i prepoznatljivo dobre igre tu nema cijele sezone, no sustav koji su prakticirali davao je rezultate. Dao ga je na kraju i jučer, doduše čistom individualnom kvalitetom.
Lekine izjave nakon utakmice mogu se protumačiti na više načina, a sve uvelike podsjeća na situaciju kakvu je Hajduk imao s Tudorom 2020. godine. Nije ta epizoda navijačima ostala u dobrom sjećanju i već sad svi uspoređuju taj period s ovim danas. Način komunikacije koji odabrao Leko slanjem poruka koje se mogu shvatiti na više načina i biti odaslane na više adresa nikome neće donijeti ništa dobro u klubu. Ako ima problem s upravom i nečim što mu je obećano prilikom dolaska onda ima samo dvije opcije, iskomunicirati to direktno javno bez ikakve dvosmislenosti ili u drugoj riješiti to isključivo unutar poljudskih zidova.
Sve drugo izgleda kao priprema alibija za nešto još lošije od ovog što smo vidjeli dosad.
Izjava da nije došao trenirati juniore sumnjamo da je upućena tim momcima, a to je i potvrdio izjavom da će mladima uvijek davati priliku, jer oni su se pokazali kao najveća pojačanja ovog prijelaznog roka. Marko Capan u dva nastupa ima isto toliko asistencija, a njegovi prekidi su pola gola. Rokas Pukštas je u Varaždinu zabio dva gola, a i protiv Gorice je bio standardno solidan kao i Dominik Prpić. Manje greške imao je Karlo Sentić, a poljudska publika još jednom je pokazala, barem onaj dio na istočnoj tribini, koliko je nedosljedna. Zazivaju se uvijek mladi igrači iz Akademije, ali čim isplivaju njihove mane i greške koje u dogledno vrijeme mogu ispraviti odmah kreću zvižduci. Najblaže rečeno, glupe reakcije publike pokazatelj su još jednom kod dijela simpatizera Hajduka koliko su dosljedni u svojim stavovima, u ovom slučaju od toga da treba podržati mladog igrača i da može biti vrhunski do toga da ga okarakteriziraju u kratko vrijeme kao 'škovacu'.
To je još jedan razlog zašto ovakav tip Lekinih izjava nikome ne pogoduje. Pred njim je stvar vrlo jednostavna, a to je da u kratko vrijeme mora pronaći način i rješenje za sve probleme koji su se nagomilali u posljednje vrijeme. Pronalazak sustava koji daje rezultat, intenzitet treninga, zajednički jezik s igračima, samo su neke od stvari na kojima treba poraditi do Dinama, ali i za nastavak sezone. Stvari koje mu trenutno smetaju sad mijenjati ne može. Razlozi zbog kojih je nakon Gorice isijavalo njegovo nezadovoljstvo su opravdani i za to je njegova krivnja najmanja. Isto tako ima priliku svoj dio krivnje sad totalno smanjiti do kraja sezone, a na ljeto ispraviti sve ono što ove zime nije mogao. To je jedna opcija, a o drugoj nakon toliko promjena bilo bi i suludo razmišljati.
