Gustafssonu presudili loši rezultati i još lošija igra, traži se peti trener u godinu dana

Gotovo je, dalje nije išlo koliko god je postojala dobra volja da se konačno nekom treneru pruži kontinuitet rada u Hajduku. Jens Gustafsson je bivši, nakon poraza protiv momčadi koja je do nedjelje imala samo jednu pobjedu u sezoni više nije bilo smisla da Hajduk nastavi suradnju sa Šveđaninom. Predsjednik Uprave Lukša Jakobušić i sportski direktor Mindaugas Nikoličius su odluku sigurno donijeli nakon dugog razmišljanja, u Hajduku je uvijek važno što kaže glas navijača, a stav većine simpatizera Bijelih je da Gustafsson mora otići.

Ništa novog u nogometu, trener je u pravilu prvi na listi za odlazak kada rezultati nisu dobri, lakše je promijeniti trenera nego igrače i to smo vidjeli u svakom klubu na svijetu. Samo u vrlo rijetkim slučajevima odgovornost bi preuzeli čelnici kluba, nije Hajduk iznimka ni po tome, na Poljudu je trener najmanje zaštićena osoba. Ruku na srce, Gustafsson je u svom petomjesečnom mandatu bio zaštićeniji od brojnih prethodnika, imao je povjerenje koje mnogi nisu imali. A gotovo svi treneri proteklih godina su na raspolaganju imali znatno slabiji igrački kadar od Šveđanina.

Službeno: Gustafsson dobio otkaz!

Sramotno ispadanje od kazahstanskog Tobola bio je prvi ogroman Gustafssonov kiks, čak i veći od nedavnih prvenstvenih posrtaja koji se s obzirom na trajanje ligaškog natjecanja stignu popraviti. Međutim, u kvalifikacijama za europska natjecanja nema puno popravnih ispita, naročito ako nastupaš u Konferencijskoj ligi, trećem razredu UEFA natjecanja. Još kad tome dodamo da je za Hajduk, kao i sve ostale klubove iz Hrvatske, nastup u Europi važniji od domaće lige i Kupa, ispadanje od Tobola je blamaža koja se nije smjela dogoditi. I nismo sigurni da u nekim ne tako davnim vremenima, kada su klub vodili drugi ljudi, Gustafsson već u srpnju ne bi ostao bez posla. Ali, sportski direktor Nikoličius čvrsto je stao iza svog izbora, predsjednik Jakobušić također, svjestan da brojne promjene trenera nisu donosile rezultata. Šveđanin je nastavio s marljivim, tipično skandinavskim radom, svlačionica se u hodu pojačavala i bilo je jasno da će svima zajedno trebati vremena da Hajduk postane ozbiljna momčad. Gustafsson je stalno ponavljao frazu da „momčad mora rasti, a najbolje će rasti kroz pobjede“, što se u kolovozu i događalo. Četiri pobjede u nizu, protiv kvalitetom slabijih protivnika, podigle su optimizam, rasplamsale ambiciju da Splićani mogu ući u borbu za trofeje. Poraz u Jadranskom derbiju protiv Rijeke na Poljudu smanjio je euforiju, a listopad je donio bolno razočaranje. Zaredale su se ozljede i suspenzije zbog žutih kartona, pomanjkalo je sreće i vještine u realizaciji stvorenih prilika, dogodilo se zapravo sve ono što se u nogometu redovito događa. Na Hajdukovu štetu, svi problemi spojili su se u niz od četiri utakmice bez pobjede i samo dva osvojena boda od 12 mogućih. Mizerno i premalo za klub koji je jasno i glasno poručio kako ove sezone želi trofej. Šansa za to još uvijek postoje, u Kupu je Hajduk očekivano prošao dalje protiv dva trećeligaša iz Biograda i Belišća, u četvrtfinalu ga čeka izazov zvan Lokomotiva.

U prvenstvu je još dosta bodova u igri, 69 u preostale 23 utakmice, ali zaostatak za konkurentima je već značajan. Rijeka i Osijek imaju šest bodova više i jednak broj utakmica. Dinamo ima šest bodova više i utakmicu manje protiv Istre 1961 koju će igrati 15. prosinca, a Hajduk mu još mora doći u goste 4. prosinca. Još kad tome dodamo da Splićani do kraja 2021. godine moraju ići u goste Rijeci i Lokomotivi te da na Poljudu dočekuju Osijek, kalkulacije ne idu u prilog Splićanima. Istina, i drugi će gubiti bodove i igrati međusobno, ali Hajduk sad već osjetno zaostaje i zato je Gustafsson morao otići.

Gustafsson nakon otkaza: Ovo je sjajan klub, hvala svima

U kontekstu osvojenih bodova važno je sjetiti se plana kojeg je spominjao sportski direktor Nikoličius. Želja je na kraju jesenskog dijela sezone biti pri vrhu, s što manjim zaostatkom, nakon čega bi se u zimskom prijelaznom roku radilo na pojačavanju momčadi. Ako taj zaostatak bude veći, manja je mogućnost da će na Poljudu osvanuti neko poznato lice poput recimo Nikole Kalinića. No, o tom potom:

Gustafssonu su presudili loši rezultati u listopadu, ali ni igra nije bila bolja od rezultata. Da promašili su hajdukovci dosta prigoda protiv Šibenika i Gorice, ali ih je u Osijeku spašavao Lovre Kalinić pa su uzeli bod u derbiju. U Koprivnici su igrali slabo, nepovezano, na trenutke nemotivirano. Primili su tri gola od momčadi koja je u prethodnih 13 utakmica samo osam puta zatresla mrežu. S lošim veznim redom i bezidejnim te sporim igračima poput Alexandera Kačaniklića nisu znali kako probiti obranu Farmaceuta. Pojedinačna kvaliteta Marka Livaje i Stipe Biuka samo je pokrila sve loše što se događalo u Koprivnici, Hajduk nije po igri zaslužio niti bod i to je krivnja sad već bivšeg trenera. Nesporno kvalitetnog čovjeka i radnika, ali definitivno nedovoljno dobrog za Hajduk.

Od studenog 2020. do studenog 2021. niz Hajdukovih trenera je sljedeći, Hari Vukas, Boro Primorac, Paolo Tramezzani, Jens Gustafsson. Traži se peti trener u samo godinu dana mandata Lukše Jakobušića.

Piše: Vedran Pavičić