Glavom kroz zid i potraga za 'Pedrom'

Preboliti onakav poraz od 4:0 na Maksimiru od Dinama teško će biti svakom navijaču Hajduka. Teško se sjetiti utakmice Bijelih protiv Dinama koju su lošije odigrali od te, a u novijoj povijesti bilo ih je. Više puta je konstatirano da nije sramota biti poražen u niti jednoj utakmici, posebice od Dinama, ali na način koji je to Hajduk sinoć izveo itekako je. Borba za duplu krunu bila je cilj ove sezone, a ona je nakon utakmice u Maksimiru smanjila nade i najoptimističnijih.

Još tijekom zimskih priprema taj cilj se činio donekle realnim, a i sistem, ideja i igra za koju su se igrači spremali izvediva. No već u prvoj utakmici nastavka protiv Šibenika isplivali su ponovno ove sezone novi-stari problemi. Priča o igračkom kadru, neuigranost te na koncu i onaj najvažniji izostanak kontinuiteta držanja određene strategije u praksi kojom bi klub trebao ići na sportskom planu.

U onom poslovnom po svim parametrima radi se dobro, napravljeni su i dobri izlazni transferi kojima se napunila blagajna. Marketinški se isto klub digao, a narastao je i broj članova što donosi isto ozbiljan priljev financija u klupsku blagajnu. Svi ti segmenti vezani su uz ljubav navijača koja se pokazala više puta neosporna, ali i velikim dijelom uz rezultat prve momčadi. Osvajanje titula gotovo nitko ne može obećati, tj. može ali ne sa stopostotnom sigurnošću. Borbu za njih je realnije obećanje s kojim se i komuniciralo više puta s Poljuda. No u tom segmentu niz poteza doveo je u pitanje taj cilj već krajem veljače i početkom ožujka.

Već u zimskom prijelaznom roku, a sad nakon utakmice protiv Dinama još više, traži se krivac za trenutnu situaciju. Svatko u svom viđenju ima sliku tko je više, a tko manje dežurni Pedro pa sve na koncu ide po hijerarhiji i težini odluka. Krivnja u ovom trenutku ne bi trebala značiti ni smjene, ni otkaze, jer tim putem se već probalo ići pa je rezultat već poznat. Preuzimanje odgovornosti u ovoj situaciji znači pronalaženje rješenja za izlazak iz iste, a on kreće od vrha.

Lukša Jakobušić se tijekom svog mandata pokazao u brojnim stvarima kao vjerojatno najbolji predsjednik u eri Našeg Hajduka. Ta tvrdnja se mogla čuti više puta, a ima i svoje razloge zašto je to tako. Sjeo je na čelo kluba u jednoj od najgorih rezultatskih situacija i uspio na kraju izgraditi sustav kojim je prvo slagao najkonkurentniju momčad u suradnji sa sportskim direktorom Mindaugasom Nikoličiusom, a potom su i ostvareni rezultati koji su najbolji u proteklih desetak godina. Zakazalo se opet u Europi što se tiče rezultata, ali i u dijelu nadogradnje momčadi za ispunjenje postavljenih ciljeva. Potonje se najviše pojavilo kao problem ove zime kad se zna za zaradu od izlaznih transfera pa se postavlja i pitanje zašto ulog u prvu momčad nije bio veći.

Ono što se najviše zamjera Jakobušiću i Nikoličiusu su česte promjene trenera, a time i skretanje s ideje i puta koji je određen strategijom. Šest trenera se promijenilo u njihovom mandatu, a to po niti jednom parametru nikad nije dobar potez. Ako uzmemo onaj glavni da svaki trener ima svoje zahtjeve u igračkom kadru koji će nositi njegovu ideju onda je i jasno zašto je važan kontinuitet. No i kad se odlučite za takav potez važno je pronaći i iskomunicirati trenera koji se spreman adaptirati na kadar s kojim raspolaže ili mu dovesti pojačanja.

Takva situacija je bila ove zime kad je odlučeno da se ide po Ivana Leku koji sa svojim trenerskim životopisom spada u najbolje trenere koji su vodili Hajduk u novijoj povijesti. Da je Leko želja uprave znalo se još kad je Valdas Dambrauskas bio bivši, a njegovo mjesto preuzeo Mislav Karoglan koji je svoj mandat odradio bez poraza. Ono što je sad upitno nakon dva mjeseca odmaka od Lekinog imenovanja kakav je dogovor bio njega i uprave. Je li mu nešto obećano i što nije javno komunicirano, a realno u trenutnoj situaciji je i manje bitno jer se sad promijeniti ne može prije ljeta.

Ono što je trenutno bitno je da momčad ne odgovara pozitivno na Lekine ideje i filozofiju nogometa. Bez obzira na to što je na pripremama to izgledalo izvana kao moguće, pokazalo se da nije, a toga je zapravo prije svih i vjerojatno bio svjestan Leko koji je u Istri zavapio za četiri, pet pojačanja i u tom dijelu je zakazao ovog puta Nikoličius. Prvo zbog širine klupe bez koje je Leko ostao prodajama na zimu, a onda i zbog povećanja kvalitete i konkurentnosti koju je trebao za ono što želi igrati. Ne može se kazati da je dobio što je htio, a rezultat toga je i jednim dijelom trenutno stanje.

Određeni suci za Kup: Pajač će suditi u Osijeku, Jović na Maksimiru

Najzvučnija je prinova u dresu Hajduka ove zime, a u derbiju je potpuno podbacio

Melnjak nakon poraza: „I mi se pitamo gdje je pošlo po zlu, ne ide nas baš u zadnje vrijeme“

Bijeli kut: Nije sramota izgubiti od Dinama, ali je ovako

Kvalitete Leke s obzirom na njegove dosadašnje rezultate ne može se sporiti, ali i jedna od kvaliteta dobrog trenera je sposobnost prilagodbe, tj. kad, kako i kome pokazivati autoritet, a kad se prilagoditi stvarnom stanju. Dojam je izvana da Leko to trenutno ne radi već ide glavom kroz zid i očekuje da se momčad prilagodi njemu. Kadar s kojim raspolaže očito ne prihvaća adekvatno i željeno njegovu ideju trenutno, a za neke je upitno hoće li ikada. Zato ima jedan naizgled jednostavan izbor prilagoditi se postojećem stanju s momčadi i izvlačiti najbolje iz njih ili gurati sistem koji se u već šest utakmica pokazao da ne funkcionira.

Kraj prošle sezone na Poljudu je nudio ohrabrujući iskorak. Osvojen je Kup, borba za titulu je bila dugo neizvjesna naspram prošlih sezona. Napravljeno je puno toga pozitivnog na temelju čega je i sadašnje vodstvo dobilo niz velikih pohvala. Iduća je donijela nešto drugačiju sliku i dojam, iako je Hajduk imao najbolji start otkako je Lige 10. Dojam je da sitni problemi koji su izbijali na površinu nisu rješavani na vrijeme pa su postali krupniji, a kad su se nagomilali svaki pokušaj rješenja donio je nove probleme. Što ne bi trebali raditi za primjer su imali od prošlih situacija u klubu, jer ponavljanje istih bi značilo ići glavom kroz zid, a niz poteza doveo je do situacije koja već podsjeća na onu kad je počela njihova era u klubu. Nakon derbija i najoptimističniji traže krivca i klasificiraju razine krivnje kataloški, iako je to kompleksnije od samog upiranja prstom i vješanja dežurnog Pedra. Baš kako su svi raniji potezi bili glorificirani, sadašnja situacija naišla je na prozivanje, a kako su se znali nositi s pozitivnom kritikom, trebaju se svi suočiti i s negativnom. Drugim riječima stati bez ustezanja ispred svojih odluka i poteza te odgovarati za njih bile one dobre ili loše.

Rješenje za trenutnu situaciju postoji, a kako smo već spomenuli ono ne leži u smjenama već u zajedničkom dogovoru i putu kojim će ići te funkcionirati. Ako je to u ovom trenutku ideja koju Leko želi prakticirati onda mu se zato trebaju i osigurati svi potrebni uvjeti, a ako za njih nema mogućnosti u bližoj budućnosti onda se trener treba prilagoditi stvarnom stanju. Svatko treba u trenutnoj situaciji biti svjestan svog dijela krivnje i za njega odgovarati pronalaskom rješenja da se više ne ponovi.