Bijeli kut: Nije sramota izgubiti od Dinama, ali je ovako
Vrijeme Čitanja: 4min | ned. 26.02.23. | 19:15
Kako su došli do ovoga, ponovno, pitanje koje traži odgovor svih dionika u klubu od uprave do trenera i momčadi. Ovaj poraz je na odgovornost svih, nekima više, nekima manje, a igra koju je Hajduk prikazao, točnije nije, je bila sramotna. Na stranu sve ozljede i problemi u kojima su se našli u nastavku sezone, Hajduk ovako loš nije bio dugo u derbiju. Bez konkretne napadačke akcije, praktički bez ijednog čvršćeg duela i bez pokazane želje za pobjedom Hajduk je djelovao danas kao niželigaška momčad protiv Dinama, a ne netko sa šampionskim ambicijama. Poraz nije sramota u derbiju, ali na ovakav način je...
Koji god sinonim za katastrofu koristili nakon derbija na igru Hajduk ne može se pogriješiti. Bijeli su došli na Maksimir stigli desetkovani ozljedama i s još uvijek neizgrađenim sustavom igre koji bi trebao funkcionirati. Nade da će biti ishod drugačiji od današnjeg bile su minimalne, ali ono što nitko nije očekivao je da će momčad izgledati kao da se potpuno predala. Sramotan pristup najjednostavniji je opis onog što je danas pokazala momčad Ivana Leke. Kod pojedinaca se vidjela želja, ali kolektivno je to bio apsolutni podbačaj koji je još jednom razotkrio sve mane i probleme s kojima se Hajduk susreće ove sezone. Da, sezone. Jer nije prvi put ove sezone da Dinamo razotkriva što Bijelima nedostaje još da bi ugrozili Zagrepčane na prvom mjestu HNL-a.
O problemima s kadrom pričalo se već nakon Superkupa, zapravo i na austrijskim ljetnim pripremama kad su i igrači sami na onoj presici glumili novinare i postavili pitanje upravi za pojačanja. Istom tezom se vodio i Livaja kad se predstavljao njegov novi ugovor proteklog ljeta, a svaka iduća ozljeda ili izostanak ponovno je otvarao to pitanje. Kvaliteta kadra leži u pojedincima kojima to ne može nitko osporiti poput Livaje, oba Kalinića, Krovinovića i drugih, ali rezultat kojem uprava Hajduka teži iziskuje širinu kadra koju Hajduk nema.
.jpg)
Nakon zimskog prijelaznog roka krenule su ponovno kritike oko pitanja ulaznih transfera, a onda su naglo porasla i očekivanja od juniora pred kojima je svakako svijetla budućnost, no pretjerano je za očekivati da bi oni trebali biti nositelji u ovom trenutku. Taj trenutak nije nimalo ugodan za ikoga u klubu jer je dojam da su na putu da se ponovi slična situacija onoj kakva je bila kad je krenula njihova era u kojoj su imali niz dobrih poteza i rezultata koje sadašnji kompromitiraju.
Neki od tih dobrih rezultata bili su i u derbijima kad je i pristup momčadi bio drugačiji, kao primjerice u zadnjem na Poljudu pod Mislavom Karoglanom, a ono što smo danas gledali je bio debakl. Hajduk je izgledao kao momčad koja dolazi na Maksimir iz niželigaškog društva, a ne pretendent za naslov i problem je što igra Bijelih u nastavku sezone ne djeluje nimalo obećavajuće, a nije bila ni od početka iste. Nije se to gotovo previše razlikovalo od prijašnjih utakmica u nastavku prvenstva, a i ovog puta je momčad s druge strane s lakoćom znala iskoristiti svaku grešku, kao što su to ranije napravili Istra 1961 i Rijeka.
U prvom poluvremenu samo jedan bezopasan udarac prema Livakoviću, 27 posto posjeda, niz netočnih dodavanja, gotovo nijedan čvršći duel i lako primljena tri gola. Nije to bilo puno bolje ni u drugom dijelu i kolektivno je pristup kao i nedostatak igre bio sramotan. Teško je iz ove perspektive shvatiti izostanak motivacije, barem pokazane, u derbiju, pogotovo pored podrške navijača koji su danas unatoč teškim vremenskim uvjetima stigli do Maksimira. Jedna od svijetlih točaka je debi Luke Vuškovića koji je i danas u ovakvoj situaciji ostavio dobar dojam naspram većine starijih suigrača. Još manje je teško shvatiti zašto se Leko nije prilagodio u ovoj situaciji protivniku od početka. Iako ni to nije donijelo rezultata u drugom dijelu je odlučio mijenjati sustav. Onaj isti koji već šestu utakmicu pokazuje da ne daje gotovo nikakav rezultat te je pitanje s postojećim kadrom hoće li ikad i dati.
Za pitanje kadra Lekina krivnja je možda kod ozljeda pojedinaca, gdje mu se može pripisati pokoja zbog intenziteta treninga koji traži od igrača. Lekina krivica u ovom trenutku je i ta što se nije prilagodio na ono što ima i što očito nije pronašao zajednički jezik s igračima s kojima raspolaže kako je vidljivo iz utakmice u utakmicu. Iako je samo, ni to nije malo, jer svojim odlukama i vođenjem momčadi direktno utječe na rezultat koji nikome, pa ni najmanje njemu, nije zadovoljavajuć.
Među nekim komentarima zazivaju se smjene i otkazi, ali pokazalo se već više puta u novijoj povijesti Hajduka da to nikad nije bilo rješenje. Kontinuitet bi trebao biti jedino ispravno uz pronalazak zajedničkog rješenja za situaciju u kojoj su se trenutno našli te puta kojeg će se držati bez čestih skretanja i kojim bi trebali doći opet barem blizu rezultata za koji imaju ambiciju.
Ovaj poraz je na odgovornost svih od uprave, preko sportskog direktora i trenera do momčadi, nekima više, nekima manje, a igra koju je Hajduk prikazao, točnije nije, je bila sramotna. Na stranu sve ozljede i problemi u kojima su se našli u nastavku sezone, Hajduk ovako loš nije bio dugo u derbiju. Poraz od Dinama nije sramota, ali način na koji je danas došlo do njega je.
