Germania
Germania

Germanijak.hr postava Eura: La Roja dominira, Gruzijac na golu, englesko-francuska stoperska kombinacija

Vrijeme Čitanja: 8min | pon. 15.07.24. | 16:00

Iako je zabio svega dva pogotka, u vrhu napada je Füllkrug koji je svojim ulascima u igru radio dosta velike probleme svojim protivnicima.

Pobjedom Španjolaca protiv Engleza na Olimpijskom stadionu u Berlinu (2-1) zaključeno je još jedno Europsko prvenstvo. S ovom pobjedom, La Roja je postala apsolutni rekorder po broju naslova prvaka Europe, a zanimljivo je da su se u Njemačkoj – odvojili od Njemačke! Španjolci su tako na krovu Europe bili 1964., 2008., 2012. i 2024., a Nijemci 1972., 1980. te posljednji put 1996. Taj njihov posljednji naslov posljednjih je dana bio jako puno spominjan zbog Garetha Southgatea, vjerovalo se da će engleski izbornik 'prevariti sudbinu' i ispraviti nepravdu, ali njegova momčad u finalu jednostavno nije imala ideju kako svladati izabranike Luisa De la Fuentea.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Španjolci su do naslova došli potpuno zasluženo. Zapravo, kad se malo dublje zagrebe ispod površine, vjerojatno je njihov naslov najzasluženiji ikada! Naime, da bi postali prvaci Europe, upisali su čak sedam vezanih pobjeda. Samo su protiv Njemačke do slavlja stigli nakon produžetaka, dok su sve ostale protivnike bez prevelikog stresa 'riješili'. A protivnici i nisu bili baš liliputanci… Hrvatska (3-0), Italija (1-0), Albanija (1-0), Gruzija (4-1), Njemačka (2-1, 1-1), Francuska (2-1), Engleska (2-1)… Njihov put nije mogao biti teži!

Što se tiče individualnih nagrada, pokupili su sve! Olmo je zajedno s još petoricom igrača postigao tri pogotka, najbolji mladi igrač je čudesni Lamine Yamal, dok je najbolji igrač Eura Cityjev Rodri. Da su Građani prošle sezone uspjeli obraniti naslov Lige prvaka, Rodri bi već mogao stvarati mjesta na polici u dnevnom boravku za Zlatnu loptu, dok ovako borba za tu prestižnu nagradu ide dalje. Tko će ju osvojiti? Ne znamo, Bellingham i Vini Jr. zasad su najizgledniji kandidati, ali nikad se ne zna…

Što se tiče najboljih 11 Eura, neke pozicije nije bilo teško odabrati, dok je za neke bila prava avantura pronaći adekvatnog igrača. Španjolci su bili 'beton' na bekovima i na krilima, baš kao su Rodri i Olmo članovi svake postave prvenstva. Bellingham, ako ne ništa zbog onih škarica Slovacima, jednostavno nije mogao izostati, s tim da je on od svih igrača Tri lava bio nekako na najvišoj razini. Naročito kad ga se uspoređuje s Kaneom, Fodenom

No, nećemo preskakati igru, igrat ćemo kao La Roja. Po podu, brzo, bez prevelikog širenja i tiki-take u prazno. Imamo cilj predstaviti vam Germanijakovu postavu prvenstva efektno i brzo, a očekivano pregled počinjemo s vratarom koji je oduševio:

Vratar – Giorgi Mamardašvili (Gruzija)

Ako volite La Ligu, njegovo ime nije vam novo. Jer, sjajno je branio na golu Valencije, s razlogom je na oku brojnih najvećih klubova, s tim da nakon ove predstave na Euru, njegova je vrijednost dodatno narasla. Briljirao je protiv Češke, sjajno se obračunao i s Portugalcima, a natjecanje je na kraju završio kao vratar s uvjerljivo najviše obrana. U samo četiri utakmice, 23-godišnjak iz Tiflisa skupio je nevjerojatnih 29 obrana! Dakle, u prosjeku oko 7.5 obrana po utakmici. U redu, Gruzija nas je sve iznenadila, igrala je Sagnolova momčad zanimljiv nogomet, ali nemojmo se zavaravati – da nije bilo Giorgija, danas bismo svi pričali kako su Gruzijci na Euro – zalutali!

Obrana – Dani Carvajal (Španjolska), John Stones (Engleska), Willam Saliba (Francuska), Marc Cucurella (Španjolska)

O bekovima ne treba trošiti riječi. Carvajal je bio jedan od lidera La Roje, obrambeno je bio sjajan, a pamtimo i njegov izvrstan pogodak protiv Hrvatske nakon dodavanja Yamala s kojim je zapečatio sudbinu Vatrenih na otvaranju Eura. Carvajal nije najsimpatičniji nogometaš na svijetu, ali je frajer, fajter, baraba. Igrač i koji zna i koji može. Španjolska s njim i bez njega nije ista momčad…

Oko stoperskog dvojca vodila se najveća diskusija, ali na kraju je odabir pao na englesko-francusku kombinaciju Stones Saliba. Stoper Cityja bio je sjajan na ovom Euru, za klasu iznad Guehija ili Konse koji su mu 'asistirali'. Nije isto igrati kad ti leđa čuva Ederson ili Pickford, ali Stones je i u dresu Engleske uspio pokazati klasu. Primjerice, onaj blok Willimasa na početku finala… To su majstorski potezi. Kako se kod veznjaka ili napadača slave golovi iz slobodnjaka, kod stopera bi se trebali slaviti ovakvi potezi.

Saliba je pak na ovom Euru potvrdio kako je već sada jedan od najboljih stopera svijeta. Snažan, skočan i – jako brz. Naročito za nekog tko je visok 1.92m. Sve utakmice odigrao je od prve do posljednje minute, a koliko je bio bolji od kolege mu Upamecana teško je uopće objasniti. Istina je da su Francuzi zapeli u polufinalu, ali Saliba za to sigurno nije kriv…

Na poziciji lijevog beka nametalo se jedno ime. Ime igrača o kojem se najviše pisalo prije, za vrijeme, a pisat će se i poslije Eura – Marca Cucurelle. U narodu se voli reći kako 'trener uvijek ima pravo na jednog svog', a taj De la Fuenteov, barem ako pitate novinare Marce, Munda i ostalih španjolskih medija, bio je Cucurella. Zašto on, a ne Grimaldo? Zato jer ga De la Fuente poznaje 'u dušu'. Vratio mu je asistencijom za pobjednički gol Oyarzabala, baš kao i vrlo korektnim predstavama za vrijeme cijelog Eura. Gary Neville rekao je kako smatra da zbog Cucurelle Španjolska ne može otići do kraja, a Španjolac je jučer nakon finala objavio taj njegov citat uz poruku 'hvala na podršci'. Servirao mu je svoju osvetu hladno, baš onako kako treba… Marc – Gary 1-0. I u izjavama, a i u naslovima prvaka Europe.

Vezna linija – Dani Olmo (Španjolska), Rodri (Španjolska), Jude Bellingham (Engleska)

Možda u Lijepoj našoj nismo objektivni kada pričamo i pišemo o Daniju Olmu, ali da je kojim slučajem bivši veznjak Dinama osvojio nagradu za igrača Eura, nitko ne bi mogao reći da nije bilo zasluženo. Prvotno je De la Fuente u njemu vidio 'jockera', a na kraju se prometnuo u standardnog prvotimca i igrača odluke. Briljirao je protiv Njemačke, zabio onda i Francuzima, a zanimljivo je kako je u svim utakmica osim finala u nokaut fazi imao ili pogodak ili asistenciju. U grupnoj fazi je još asistirao za jedini pogodak u pobjedi protiv Albanije. Rodri igrač prvenstva? Prihvaćamo, bio je sjajan, ali Olmo je isto tako zaslužio tu nagradu…

A kad smo kod Rodrija, valja reći kako je on bio procesor ovog brzog i ubitačnog španjolskog kompjutora. Sve zna, sve vidi, sve osjeća. Nije čak do progresivnih dodavanja, presječenih lopti ili osvojenih duela, ono u čemu Rodri dominira je ta kontrola prostora, taj jedan korak gore, dolje, lijevo ili desno. To kako prekida linije dodavanja, to kako vidi potez protivnika par sekundi unaprijed. Guardiola i De la Fuente ne mogu zamisliti svoje momčadi bez njega, a to u prijevodu znači kako Rodri – cijenu nema! Igrač prvenstva, majstor nad majstorima…

Za kraj, barem što se tiče vezne linije, tu je Jude Bellingham. Možda su neki ubacili Ruiza, možda neki Kantea, ali Jude Bellingham je čudesan igrač. Ako ne ništa, samo zbog onih škarica protiv Slovaka mora biti u postavi kola, s tim da je njegov doprinos bio puno veći od tog jednog gola. Zanimljivo, nije djelovao kao da je na 100 posto, pred kraj svake utakmice 'disao je na škrge', ali taj potez, taj rad nogu, taj osjećaj za napad prostora iz drugog plana… Ne može se to naučiti, to ili imaš ili nemaš. A Jude to ima. Osvojit će Zlatnu loptu jednog dana, već sada je to svima jasno, a iako nije uspio vratiti 'football' tamo gdje on nikada nije ni bio, njegova zasluga za plasman Engleza u finale je ogromna. Podbacio je Kane, podbacio je Foden, ali Jude… On je klasu pokazao i potvrdio.

Napad – Lamine Yamal (Španjolska), Niclas Füllkrug (Njemačka), Nico Williams (Španjolska)

Nema smisla trošiti riječi o dvojici krilnih napadača. I da odmah prekinemo sve priče, sva razglabanja, sva teoretiziranja – sve osim Yamala desno i Williamsa lijevo je krivo! I točka. Yamal je wunderkind, mladić koji je s trona skinuo Kralja, koji je finale Eura igrao sa 17 godina i jednim danom. Zabio je onaj veličanstven pogodak Francuzima, s tim da je prethodno poslao u šetnju po Sendlinger Strasseu svojeg 'prijatelja' Rabiota, a onda je još i nemoćnim učinio ogromnog Maignana koji kod njegovog udaraca nije mogao ništa. Kakav igrač, kakav velemajstor! On je i sadašnjost i budućnost nogometa, on je igrač kojeg već sada djeca pokušavaju imitirati. Što je zanimljivo, jer nije baš da Yamal – nije dijete…

Nico Williams ima 22 godine, što znači da je već sada 'iskusan igrač'. Za njega vrijedi ista stvar kao i kod Mamardašvilija, svi oni koji prate La Ligu jako dobro znaju o kakvom je igraču riječ. Iako mu prošla sezona nije bila savršena, iako nije imao 'stotinu pogodaka ili asistencija', njegova je klasa bila vidljiva i golom oku, a pokazalo se kako je formu tempirao za finale Eura. Zabio je prvi pogodak u finalu nakon dodavanja Yamala, zadržao je hladnokrvnost u ključnoj situaciji, a isto tako je odigrao ključnu ulogu u pobjedi protiv Gruzijaca kad je u 4-1 slavlje ugradio pogodak i asistenciju.

U vrhu napada, kao devetka, smjestio se Niclas Füllkrug. Konkurirao je Cody Gakpo (Nizozemska), čak i Georgesa Mikautadzea (Gruzija), ali Füllkrug je ipak bio nešto bolji. A nije bio prva špica, član udaranih 11… No, klasu je pokazao, dojam je da bi čak Nijemci s njim bili još opasniji nego s Havertzom, ali to su sad priče 'što bi bilo, kad bi bilo'.

Što se tiče sudaca, nećemo izdvajati ni najboljeg, a ni najgoreg. Iako, reći ćemo da gore suđenje od ovog na Euru dugo nije viđeno. Teško je objasniti zašto, ali pored 'zdravih očiju' su nas 'najbolji u Europi' uvjeravali da su njihove odluke ispravne. Sreća pa smo imali kvalitetnu pripremu na to unazad pola godine i nešto dulje…

Germanijak.hr postava Eura:

Oglas

Zaigraj odmah, Germania!


Igre na sreću mogu dovesti do ovisnosti. Igraj odgovorno.



Tagovi

EUROEuro 2024Giorgi MamardašviliDani CarvajalJohn StonesWilliam SalibaMarc CucurellaRodriDani OlmoJude BellinghamLamine YamalNiclas FüllkrugNico Williams

Ostale Vijesti