Germanijak u Njemačkoj: Velika nada HR nogometa iz Hajduka preko Bayerna do reprezentacije

Dok smo ovih dana krstarili Njemačkom, u razgovorima s ovdašnjim Hrvatima ponovno smo osjetili onaj naboj i strast kada su u pitanju korijeni. Idu nove generacije, polako se gubi neki nacionalni identitet no nogomet je taj koji ponovno spaja iseljenu Hrvatsku s maticom. Zaputili smo se u München s jasnom namjerom da razgovaramo s Josipom Stanišićem. Međutim, tražeći kontakte stalno smo nailazili na spomen dva prezimena, istog imena: Gabriel. Dakle, u redovima Bayerna možda se krije budućnost hrvatskog nogometa.

Jer dok se u domovini sport smatra neželjenim djetetom koji je u fokusu samo kada se treba ubaciti u ulogu čestitara nakon velikih uspjeha, u Njemačkom divu itekako cijene nogometnu genetiku naših prostora. Trenutno je u Bayernovoj akademiji nekoliko igrača koji vuku hrvatsko porijeklo, najbolji među njima su Gabriel Vidović i Gabriel Marušić.

Do Vidovića nismo uspjeli doći. Na odmoru je u Augsburgu odakle su njegovi, no zato smo razgovarali s Marušićem. Otac Damir bio je spona s klubom koji je upalio zeleno svijetlo. Tata Marušić je podrijetlom iz Biograca kod Širokog Brijega, majka Antonija je iz Ljutog Doca. Sin Gabrijel rođen je 2003. u Nürnbergu a prve korake započeo je u lokalnom Hajduku. Riječ je o klubu naših iseljenika. Da mali ima nešto brzo su primijetili te je prešao u SG Nürnberg-Fürth. Tamo je opet skrenuo pozornost na sebe pa preko 1.FC Nürnberg stigao do Bayerna.

“To je bio moj san. Puno djece u Njemačkoj navija za Bayern. Čast svim ostalima, ali to je ipak kategorija za sebe. Sedam godina sam proveo u 1.FC Nürnberg, a s 14 sam otišao u München. Nije to bila laka odluka jer sam morao napustiti obiteljski dom i nastaviti školovanje i život u kampusu Bayerna, ali nije mi žao. Ovdje se osjećam ugodno i tu sam stekao novu obitelj”, priča Marušić koji je sljedećih godina nastavio uzlaznom putanjom. Tome svjedoči i ugovor koji vrijedi do ljeta 2023. godine. Igra na poziciji srednjeg braniča, nije mu strana niti ona na lijevom beku.

Privatna arhiva

Privatna arhiva

“Bayern je nešto veliko i to se ne odbija. Pustimo sada prvu momčad koju znaju svugdje u svijetu, meni je bitno da sam kroz igre s najboljim igračima svoje dobi u akademiji nastavio se razvijati. Moj nogomet je puno ozbiljniji i bolji upravo zbog uvjeta koje imam u Bayernu. Puno znači za mladog igrača kada ste okruženi takvim igračima i trenerima”, objašnjava nam Marušić. Otkriva da nogometnog uzora ima u Sergiu Ramosu, da mu se sviđa David Alaba. Kao vrline naveo je sklonost radu i disciplini a skromnost pokazuje kada ga pitamo gdje još ima prostora za napredak.

“Puno radim na sebi i dalje razvijam… Idem polako. Korak po korak. Učim, upijam i usavršavam se. Vjerujem da ću jednoga dana ostvariti svoje snove u potpunosti”.

Privatna arhiva

Gabriel Marušić ne želi puno o sebi. No, ono što smo čuli od drugih jest kako je van terena staložen i miran. Da svaki svoj slobodan trenutak poklanja prijateljima i obitelji te da mu jako dobro ide u stolnom tenisu. Obitelj je ostala u Nürnbergu, no svaku priliku koriste da budu zajedno. Uostalom, odluka da Marušić prihvati poziv Vatrenih stigla je nakon što je obitelj sjela za stol i zauzela stav da je Hrvatska najbolji izbor za njega.

“Svi mi koji smo odrasli u drugim zemljama njegujemo isti stav prema Hrvatskoj. To je zemlja mojih roditelja i od rođenja su nam usadili ponos zbog korijena koje nosimo u sebi. Kada je stigao poziv da bih mogao igrati za Hrvatsku bio sam izuzetno uzbuđen, baš kao i moja obitelj. Onda smo zajedno odlučili da je to poziv koji se ne odbija. Izuzetno sam ponosan što nosim kockasti dres i taj grb na prsima. Činit ću sve od sebe da jednoga dana debitiram za seniore.

Privatna arhiva