Germanijak u Augsburgu: Prešli 600 kilometara da vidimo trojicu Hrvata i nitko ne zaigra niti sekunde!

Od najavljenog hrvatskog obračuna u Augsburgu nije se dogodilo ništa! Više od 600 kilometara smo prešli da bi svjedočili sudaru Juranovića s Jakićem te da bi vidjeli na djelu Diona Drenu Belju, svu trojicu potencijalnih reprezentativaca na Euru. Međutim - ćorak!

Tercet je propustio utakmicu. Zbog ozljede je Juranović ostao u Berlinu, Jakića smo sreli na tribinama gdje je došla ekipa njegovih Imoćana dok se Beljo zagrijavao cijelo drugo poluvrijeme, ali Jess Thorup, strateg Augsburga imao je druge zamisli…

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Imali smo namjeru provjeriti kako Njemačka diše dva mjeseca uoči početka Eura, no taj turnir kao da se i ne igra. Nigdje, ali apsolutno nigdje u tri dana Njemačke nismo primijetili jedan znak da se u toj zemlji igra smotra najboljih reprezentacija Starog kontinenta.

“Kao da ga nema. Baš nigdje se ne spominje. Možda kada završi sezona Bundeslige krene nešto oko Eura, ali za sada stvarno nema ništa”, potvrdio je i Nenad Bjelica naš zaključak.

Kada smo kod Eura, pitamo Bjelicu za Josipa Juranovića.

“Bori se. Igrao je cijelo vrijeme, pa je dobio ozljedu lista na nekom treningu i imao je pauzu od tri, četiri tjedna. Igrač koji ga je zamijenio bio je solidan i nisam imao razloga da ga mičem. Trebao je biti s nama u Augsburgu ali se ozlijedio. Nije ništa strašno i nadam se da će biti na dispoziciji, odigrati kraj sezone i spreman dočekati Euro”, priča trener Union Berlina koji je svjestan kako Juranovića i u reprezentaciji čeka borba.

“Stanišić igra dosta dobro, iako u Leverkusenu igra više na poziciji stopera. Po meni su različiti profili bekova. Stanišić skloniji defenzivi, Juranović igri prema naprijed i ovisi što će Dalić tražiti za utakmice na Euru. No, u obojici ima sve što mu je potrebno”, zaključio je Bjelica kojeg smo ostavili u pripremi momčadi za utakmicu dan kasnije a mi smo se zaputili prema centru Augsburga.

Miran je to gradić. Nekih 300 tisuća stanovnika, uredno, lijepo i čisto. Na rijeci Lech koja se ulijeva u Dunav. Sušta je suprotnost Münchenu u kojem smo dan ranije bili u potrazi za kolegom Bevandom. Krivi tajming jer je kolega tog dana bio u potrazi za Thomasom Müllerom. I našao ga je, navodno! Jer, špica Bayerna nije se htio fotografirati sa bivšom špicom HNK Brotnjo iz Čitluka. Unatoč uvjerljivosti koja isijava iz našeg Bevande, i kojem malo tko može reći ne, Müller se, eto, uspio nagovoriti… Njemu na dušu.

Kako bilo, u Augsburgu smo imali peh ili privilegij, kako se već uzme, odsjesti u hotelu s navijačima Union Berlina. Iako nije riječ o ultrasima već o običnom navijačkom puku koji je iskoristio termin utakmice u petak pa stigao u Bavarsku na vikend, dobar dio noći probdjeli smo slušajući taktove navijačkih pjesmica. U karaoke verziji. Navikli smo i razumijemo. Kao što apsolutno razumijemo da se za “fruštuk” otvarala boca pive s upaljačem ispred pomalo preneraženog lica domaćice u hotelskom restoranu.

Veseli su bili Berlinčani i dan kasnije, unatoč tome što je Union popio dva komada od Augsburga te još uvijek nije matematički riješio ostanak. Pitamo ih zašto su tako ravnodušni, oni se smiju.

“Mi smo prošli sve s Unionom. Pa ovi nemaju pojma kako je to gledati svoj klub u četvrtoj ligi i onda u ovoj sezoni biti domaćin Real Madridu u Ligi prvaka. I zato cijenimo što smo uopće dio elite njemačkog nogometa. Nije sezona dobra, ali bitno je ostati u ligi pa nastaviti istim putem”, priča nam Tobias, vremešni navijač Union Berlina, pun tetovaža a koji se ne skida iz klupskih boja te je u takvom outfitu namjeravao krenuti put centra Augsburga.

Na našu konstataciju kako to možda i nije mudra ideja, samo je odmahnuo rukom.

“Vidi, ja sam običan navijač koji je došao gledati svoj Union a ne tražiti kavgu. Volim svoje, došao sam bodriti svoje i poštovati tuđe. Ima navijača koji imaju drugačiji stil i to isto treba respektirati. No, oni već pronađu istomišljenike iz drugih skupina pa rješavaju to na svoje načine negdje daleko. Mi smo došli popiti, pojesti, navijati i vidjeti Augsburg, kasnije idemo u München i vraćamo se doma. Bez bodova, ali punog srca”.

Pita nas Tobias kojim dobrom je Hrvat u Augsburgu. Kad je čuo priču da smo stigli gledati trojicu naših a niti jedan nije zaigrao, počeo se smijati.

“Nije ni tebi lako”, dodao je stavivši bocu pive da isperemo gorak okus.

Loš tajming. Naime, sada je preneražena domaćica dobila podršku u našoj preneraženoj gospođ i koja još nije shvatila da je za nazdraviti presudno dobro društvo a ne vremenski okvir. No, ima to svojih prednosti. Barem je “omerta” s gospođom zbog jutarnje pive zagarantirana u povratku do Zagreba. Što i nije nužno loše…

Prije polaska za Hrvatsku svratili smo do stadiona Augsburga na čvenk s Jakićem i Beljom. WWK Arena je na nekoliko minuta vožnje od centra. Otvorena je 2009. godine, prima tridesetak tisuća gledatelja i dan ranije bila je puna. Još su dugo nakon utakmice navijači ostali pjevati i slaviti tri boda koja su ih primakla mjestu koje vodi u Europu.

“Sljedeći vikend putujemo u Frankfurt. S njima se tučemo za to mjesto i bit će puno jasnije”, tumači nam Kristijan Jakić koji je imao trening dok je ostatak momčadi bio slobodan. Međutim, Dion Drena Beljo nije iskoristio tu povlasticu već je samoinicijativno došao na trening.

Dok razgledavamo, svako malo se začuje neki prodoran zvuk sa zvučnika.

“To ti je stroj koji tjera ptice. Uključen je i redovito ispušta zvukove ptica grabežljivaca kako bi maknuo ove druge da ne prave nered”, objašnjavaju nam domaćini.

Stadion je koštao 45 milijuna eura, odnosno puno manje nego za dvije tribine Maksimira a u Njemačkoj dom Augsburga uspoređuju s Anfieldom. Ima 3500 parking mjesta, a VIP sektor je tvornica novaca… Karta je skupa, ali VIP lounge može primiti 1600 posjetitelja koji uživaju u takvom izobilju da vam bude pomalo i žao kada lopta krene s centra.

Prošli smo puno stadiona u Europi, ali ništa se ne može mjeriti s onima u Engleskoj i Njemačkoj. Svaki centimetar je osmišljen s ciljem zabave, ugode i izbijanja i posljednjeg centa iz džepova navijača.

Inače, kada smo kod financija, Augsburg je poznat kao klub koji najbolje zna i umije s novcima. Nije čudno što su tijekom epidemije svi njemački bundesligaši poslovali s minusom osim Augsburga. Nema velikih razlika u ugovorima, ali su balansirani i sukladni budžetu koji se može probiti tek slučajno. Europa im je dobra prilika da ga podebljaju, ali eventualni kiks ne igra im preveliku ulogu po pitanju financija.

Igrači žive u gradu gdje im je sve nadohvat ruke. Zračna luka u Münchenu je blizu a poneki slobodni dan iskoristi se za izlete po Bavarskoj. Ljudi su srdačni, veseli i spremni pomoći. Engleski je drugi jezik i svi ga znaju i koriste a ima i Hrvata. Prema nekim informacijama, doduše neslužbenim, trenutno je svoj dom u Augsburgu i okolici pronašlo oko petnaest tisuća Hrvata i njihovih potomaka.