Germanijak insider iz Španjolske: Sve što ste htjeli znati o Villarrealu kao klubu i momčadi
Vrijeme Čitanja: 5min | sub. 03.04.21. | 09:58
Kako su dobili ime Kraljevski grad, a kako nadimak Žuta podmornica, ko je najdugovječniji predjednik španjolskog nogometa, a ko prve zvijezde
(Od dopisnika Germanijaka iz Španoljske)
Španjolske momčadi su poznate čak i onima koji ne prate nogomet: Real, Barcelona, Atletico, potom Sevilla, Athletic Bilbao, Valencia itd.
Ali što uopće znamo Dinamovom predstojećem suparniku u Europskoj ligi?
Do prije par desetljeća nije ni nastupao na europskoj sceni, a danas je sigurno jedan od jačih klubova Primere i sasvim ozbiljan protivnik u međunarodnim natjecanjima. Posebno treba istaknuti upravo tekuću sezonu, jer, dok su čak i oni najveći, tzv. „povijesne“ momčadi, upale u teške financijske i nogometne probleme, Villarreal je jedan od rijetkih svijetlih primjera pozitivnog poslovanja i pametnih kupoprodajnih poteza.
Možda će iznenaditi činjenica da je klub utemeljen još davne 1923. i da od te iste godine igra na istom stadionu - danas poznatom kao „La Cerámica“. Mjesto iz kojeg potječu je također mnogima nepoznato, premda se radi o starom španjolskom gradu, utvrđenju Jaimea I - čak iz XIII vijeka, pa otud i ime Vila-real ili kraljevski grad. Pripada valencijskoj regiji i broji oko 50.000 stanovnika, od kojih su 11.000 članovi kluba. Na stadion može stati 23.500 gledatelja, dakle polovina ovog gradića koji živi od keramičke industrije i uzgoja agruma. Villarreal nosi nadimak „Žuta podmornica“ zbog slavlja priređenog pri usponu u treću ligu uz ovu poznatu pjesmu Beatlesa. Usput budi rečeno, radilo se o ne tako davnoj 1967. godini.
„Keramičari“ su prvi puta zaigrali u Primeri u sezoni 1998/1999. Najveći uspjeh im je nesumnjivo bio dolazak do polufinala Lige prvaka 2005/2006, pod vodstvom Manuela Pellegrinija. Tada su izbacili Glasgow Rangerse, a potom i moćni Inter, i proglašeni su najboljim debitantom ovog europskog natjecanja. Sezonu 2007/2008. okončali su kao viceprvaci na tablici španjolskog prvenstva i od tada se manje više održavaju u „zlatnoj sredini“, s prilično redovnim plasmanima u Europsku ligu, a ponekad i u Ligu prvaka.
Sve je ovo bilo moguće zahvaljujući, sada već najdugovječnijem klupskom predsjedniku u Primeri, Fernandu Roigu. Ovaj poduzetnik, vlasnik grupe Pamesa, se prema magazinu Forbes nalazi među 30 najbogatijih Španjolaca, a posjeduje i udjele u španjolskom distribucijskom gigantu Mercadona koji pripada njegovom bratu, Juanu. Villarreal je preuzeo 1997. godine, i od tada je preuredio stadion, sagradio dva velika trening kompleksa s 13 igrališta, školu i rezidenciju za buduće nogometaše, a pod njegovom upravom momčad je prvi puta dobila službenu himnu (do tada je pjevana samo „Yellow Submarine“).
Što se tiče momčadi, najskuplji transferi Villarreala do sada su Paco Alcácer koji je stigao u sezoni 2019/2020 za 23.000.000 eura i Gerard Moreno, koji je godinu ranije plaćen 20.000.000. Radi se o brojkama koje ne trpe usporedbe sa španjolskim moćnicima, ali nam daju uvid u isplative i promišljene poteze kupnje igrača. Gerard Moreno sa 72 gola je, na primjer, drugi po redu strijelac u cijeloj povijesti kluba, a sigurno će biti jedna od poslastica ljetnog prijelaznog roka. Slična je situacija i sa braničem Pau Torresom koji je ujedno i najvrjedniji igrač momčadi (50.000.000, a za njim idu Moreno, Alcácer i Nigerijac Samuel Chukwueze). Pau Torres i Gerard Moreno su postali nezamjenjivi i u španjolskom nacionalnom sastavu Luisa Enriquea.
Pred sam start ove sezone, Villarreal je privukao pozornost nogometne javnosti prije svega zbog dva poteza. U srpnju 2020, poslije Paris Saint Germaina i Arsenala u španjolski nogomet je vratio Unaia Emeryja (podsjetimo, on se od istoga oprostio 2016, nakon dvije vrlo uspješne godine u Sevilli). Taj potez je već jasno ukazao da Villarreal cilja ka vrhu, ali i da za to ima potrebna financijska sredstva, te da sportski rukovoditelji ne sjede skrštenih ruku. Potom su počeli preuzimati nogometaše svoga susjeda i povijesnog rivala – Valencije, koja je, kao potpuno oprečan primjer, krenula vrtoglavim silaznim putem pod lošom upravom Petera Lima. Francis Coquelin je kupljen za 6.500.000 (trenutna mu je vrijednost više nego dvostruka), a sam kapetan Valencije, Dani Parejo, je stigao besplatno, zahvaljujući Limovoj opsesiji ravnotežom bilance kluba. Kupljen je također i Pervis Estupiñán, uz nekih 7-8 igrača koji su se vratili s posudbi. Velike nade je početkom godine je probudio i dolazak mlade Realove nade, Takefuse Kuba, ali projekt je potrajao kratko.
Bilo kako bilo, Villarreal se i dalje drži zlatne sredine. Prvu polovicu sezone odigrao je solidno. Dosta je dobro funkcionirala strategija igre s Iborrom u zadnjem veznom redu uz Triguerosa i Pareja, sa Gerardom Morenom po desnom krilu i Pacom Alcácerom u špicu napada. Međutim ozljede i izostanak više igrača poremetili su ovaj sustav, pa je došlo do bitnog rezultatskog pada početkom godine. Poslije poraza na Mestalli od 5. ožujka, čini se da su se opet vratili na pravi put i zaredali 4 uzastopne pobjede u Primeri i Europa ligi.
Nakon te loše odigrane utakmice protiv Valencije, Emery je odlučio uložiti sve karte u ofanzivni nogomet, pa je postavio Chukwuezea kao krilnog napadača, a Gerardu Morenu je dao slobodu kretanja na poziciji drugog špica. Uveo je opet u igru Carlosa Baccu koji je iskoristio pruženu s golovima, brzinom i promjenom ritma. Tako su uspjeli postići veću vertikalnost i približiti se kaznenom prostoru protivnika, pa su odmah uslijedili i rezultati.
Općenito su vrlo učinkoviti u napadu. Nakon Barcelone, druga su po redu španjolska momčad po broju golova kad se zbroje sva tri natjecanja (prvenstvo, Europa liga i Kup kralja). Postigli su ukupno 73 u 42 utakmice, dakle 1,8 po susretu.
„Zadovoljan sam“, nedavno je ustvrdio Unai Emery pa dodao: „Namjera nam je stvoriti mjesto u Europi, približiti se naslovima koji su nam do sad odolijevali, i pokušati napraviti još korak dalje“.
Trener Villarreala je veliki stručnjak za Europsku ligu i od srca hvali ovo natjecanje, ističući kako je svake godine sve bolje i kako je dovoljno pogledati tko sve igra u četvrtfinalu kako bismo to i potvrdili.
S Dinamom se Villarreal do sad susreo dva puta. I to upravo u fazi skupina ovog istog natjecanja, kad je Žuta podmornica pobijedila s 3:0 kod kuće i izgubila s 2:0 na Maksimiru. Sad su pak općenito zadovoljni žrijebom, mada je Emery po izvlačenju suparnika naveo kako je Dinamo dobro organizirana momčad s odličnim pojedincima. „Izbacivanje Tottenhama govori samo za sebe. Analizirat ćemo njihovu igru, ali vjerujem da su sposobni za sve“, ocijenio je šef stručnog stožera Keramičara.
Prije susreta sa modrima, Villarreal čeka zanimljiva prvenstvena utakmica protiv Granade u gostima. Već je najavljen povratak ozlijeđenog Pau Torresa, kojem je reprezentativna stanka dobro došla, a moguće je da će zaigrati i Coquelin. Emery je osobno zahvalio Luisu Enriqueu jer nije forsirao Gerarda Morena, imajući u vidu da ga očekuju teški susreti s klubom. Jedini koji izvjesno neće igrati je Estupiñán, jedina žrtva FIFA virusa u Villarrealu.