P. ZobecGazdine konje smije vezati samo Gazda
Vrijeme Čitanja: 5min | pet. 16.01.26. | 08:05
Ono u čemu je Alonso pogriješio jest podcjenjivanje onoga što mu je njegov prethodnik, inače karakterno puno opremljeniji za ovakve sredine, 'ostavio' u nasljeđe: grupu igrača svjesnu svoje, praktički neograničene moći koju treba, kako mi to volimo reći, titrati. A kada titranje prestane, nastupa ego
Kada je doveden u Madrid, Xabi Alonso je imao blagoslov klupske hijerarhije da uvede disciplinu u svlačionicu. Novi trenerski stožer želio je više intenziteta na treninzima i utakmicama. „Više presinga, više taktičkih naputaka i analiza. Zahtijevala se već punktualnost i veća privatnost svlačionice“, pišu novinari The Athletica.
Upućeni pratitelji zbivanja ističu kako veliki Gazda - Florentino Perez, nije nikada bio posve uvjeren kako je Alonso pravi čovjek za posao, a što je, iz današnje perspektive, olakšalo odluku o otkazu.
Planet Real Madrid, specifičan kakav jest, teško je mogao prihvatiti tipa poput Alonsa. 'Projekt' trenera koji će uvesti radikalne promjene. Njegov rezervirani karakter, sasvim suprotan od onog na što je pragmatični Carlo Ancelotti naučio dobar dio ove grupe, nije legao ni svlačionici, a ni gornjim etažama.
U oblaku igračke moći, politike i nekolicine loših rezultata, Alonso je otjeran s klupe, a ključnu rolu odigrao je, naravno, Gazda.
REUTERS/Vincent WestVeć su se u listopadu pojavile prve pukotine u odnosu trenera i svlačionice. Uslijedilo je Viniciusovo razmaženo ponašanje prilikom izmjene u El Clasicu, a zatim i sastanak Brazilca s Perezom i popratna javna isprika, zbog čega je ostao bez kazne, koju je, posve zaslužio. Taj trenutak, vele insajderi, bio je početak kraja za Alonsa. Uzde svlačionice su mu počele izmicati iz ruku, iako je pobijedio mrskog rivala 2-1.
Točka pucanja bio je španjolski Superkup. Real Madrid je izgubio od Barcelone 2-3, ali Real se u toj utakmici nadigravao s Flickovim sastavom, a bio je na milimetar od ulaska u raspucavanje. Bilo je tu i rizika i hrabrosti i puno promašenih prilika u finišu. Bila je to momčad koja se tvrdoglavo odbila predati. Čak i ako su neki igrači minirali trenera, na terenu se to nije osjetilo.
Da je čak i ostalo samo na tome, možda bi Alonso još uvijek bio u sedlu. Možda mu ne bi presudila izjava o Mickey Mouse natjecanju, poraz od arhnemesisa i gubitak trofeja. Ali dok je izbjegavao pogled oduševljenog Joana Laporte, Perezu nije mogao promaknuti neposluh igrača. Xabi Alonso pokušavao je dozvati svoje igrače da formiraju tradicionalni špalir za prvake, a Kylian Mbappé je gestikulirao prema svlačionici, povlačeći ostatak momčadi za sobom.
Dok je trener zahtijevao odavanje počasti protivniku, ego francuskog superstara presudio mu je na zelenom travnjaku stadiona King Abdullah u Jeddahu. Perezu nije trebala dodatna potvrda nečega što je znao već neko vrijeme: trener je izgubio autoritet nad svlačionicom. Nasvježiji javni dokaz svojeglavosti igrača poslužio je kao metak koji će prostrijeliti Alonsa. Kada mu već nije javno dao podršku, pa time stao na stranu igrača, bilo mu je jednostavnije otarasiti se mladog trenera čije mu metode ionako nisu legle. Gazdine konje smije vezati samo Gazda…
Uostalom, ako ne ide, ne ide. Stisak ruke, isplata otpremnine i svak' na svoju stranu. U 'normalnim' sredinama to bi bio samo još jedan krizni dan u uredu. No ne i u Realu. Poglavito kada se na ovako kaotičan i mističan način rasplete otkaz trenerskom talentu kakav Alonso nesumnjivo je.
I dok se još dimilo iz revolvera, Perez je pronašao zamjenu.
„Arbeloa je Pereza osvojio svojim dubokim razumijevanjem, strašću i predanošću Madridismu, utjelovljujući pobjedničku kulturu i povijest kluba“, pisali su španjolski mediji o razlozima imenovanja 42-godišnjaka na mjesto trenera.
REUTERS/Pablo MoranoI već na idućoj prepreci Arbeloa je 'odlučio' testirati dio o „utjelovljenju pobjedničke kulture“.
Real je u osmini finala Kupa Kralja gostovao kod drugoligaša Albacetea, što je, na papiru, bio idealni predložak za raspirivanje sumorne atmosfere. Nekoliko pogodaka u suparničkoj mreži, uz lepršavu igru, nabildalo bi samopouzdanje za nastavak sezone. Teren je pripremio sasvim drugačiju priču. Albacete je nadahnutom izvedbom slomio Kraljeve u samom finišu i samo pojačao madridsku 'kataklizmu', zbog čega se dan nakon španjolski mediji natječu u zgražanju nad situacijom na Bernabeuu.
Marca je na efektnoj naslovnici, preko fotografije očajnog Arbeloe, ispisala „TOTALNI DEBAKL“.
„Herojski Albacate izborio je četvrtfinale kupa preko katastrofalnog Reala. Arbeloa je krenuo potpunim kolapsom. Real je u tri dana ostao bez dva trofeja“.
U kritici nije zaostajao niti madridski As.
„Sve je isto kao i prije... ili čak i gore“, istaknuo je španjolski dnevnik, dok je katalonski Sport izvjesio naslovnicu „Sramota nad sramotama“ uz fotografiju Viniciusa Juniora koji širi ruke prema treneru Arbeloi…
Očekivani je to epilog novog posrtanja Kraljeva koje sada čeka nekoliko turbulentnih tjedana. I ozbiljan remont, prije svega karakterni. Ali nije to jedini problem. Kako to obično biva, aktualna kriza je splet nekolicine tegoba koje se neće tako brzo riješiti.
Možemo li neke igrače Reala nazvati razmaženima? Apsolutno. Nedostaje li u Realu veteranski 'touch' koje je ispario odlaskom Tonija Kroosa i Luke Modrića? Nesumnjivo. Imaju li igrači preveliku moć? Vjerojatno, ali tako je u valjda svim najboljim svjetskim klubovima - ne samo u nogometu.
Ali na kraju dana, treba i to reći - Alonso i Real nisu kliknuli.
I u tome ne bi trebalo biti ničega toliko dramatičnog. Arbeloa je sada dobio priliku da pokaže svoje trenersko umijeće, ali i da nauči nešto iz primjera kolege. Krenuo je kriminalno, ali ako ništa, onda je ovaj put Gazda stao iza svog izbora i prvi put očitao bukvicu igrače. Tako barem tvrde španjolski mediji.
Koliko će izdržati na klupi Reala, ne ovisi isključivo o njemu. Vijek trajanja njegove gaže ovisit će o tome kako će ga, očito kompleksna svlačionica prigrliti. I hoće li uopće. Njegov prethodnik nije pogriješio u ideji, niti u radu, nego u procjeni sredine - Real Madrid nije mjesto za odgoj, nego ustanova za upravljanje egom, a to je lekcija koju je Alonso naučio na teži način.
Ono u čemu je pogriješio jest podcjenjivanje onoga što mu je njegov prethodnik, inače karakterno puno opremljeniji za ovakve sredine, 'ostavio' u nasljeđe: grupu igrača svjesnu svoje, praktički neograničene moći koju treba znati, kako mi to volimo reći, titrati. A kada titranje prestane, na scenu stupa - ego.
