Marko Lukunic/PIXSELL
Marko Lukunic/PIXSELL

Fruk je Rijekin Roberto Carlos iz ISS Pro Evolution 2, a iako igra nije bila očaravajuća, gosti su pobjedu itekako zaslužili

Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 07.04.25. | 08:00

Po zahtjevnim vremenskim uvjetima i travnjaku koji - na svu sreću - uskoro odlazi u loša spominjanja, momčad s Kvarnera došla je do pobjede koja je mogla biti još uvjerljivija. I sada opet pušu za vratom lideru na čijim je leđima teret od 100 tona.

Poslije utakmice protiv Istre 1961 u polufinalu Kupa, Radomira Đalovića jedno je pitanje na konferenciji za medije 'malčice' izbacilo iz takta. Na opasku kako Rijeka ‘nije bila dobra’ crnogorski strateg reagirao je burnije no inače ne bi li pokušao opravdati blijedo izdanje svoje momčadi. Tom prilikom je, između ostalog, rekao kako je Rijeka bila dobra jer su igrači ginuli jedan za drugog, premda je itekako bio svjestan kako je božica Fortuna te srijede pogladila Riječane po glavi. Znao je Đalović da njegova momčad nije odigrala ‘šampionski’, ali je poput oca zaštitnika stao u obranu svoje ‘djece’. A oni su mu na tome odlučili zahvaliti tako što su svoj posljednji dolazak na ‘staru Kranjču’ okrunili s važna tri boda. Svi za jednog, jedan za sve – baš kako je to pred nekoliko dana rekao Toni Fruk. Koji je, po tko zna koji put, pokazao kako je ove sezone prvo ime HNL-a. I kako će svaki zainteresirani klub, a njih definitivno ne manjka, morati ozbiljno opustošiti u svoj bankovni račun ako će ga htjeti dovesti u svoje redove ovog ljeta.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

No, vratimo se utakmici. U Kranjčevićevoj, po teškom terenu i još težim vremenskim uvjetima, Rijeka je protiv vječno neugodnog domaćina Lokomotive uspjela doći do važna pobjede. Činjenica da su igrali dan nakon svoja dva glavna konkurenta u borbi za naslov prvaka nije ih pokolebala, a iako je nakon samo 10-ak minuta bilo jasno kako će prvi pogodak vrlo vjerojatno biti i odlučujući, Rijeka se nije dala navući na mlin Lokosa već su nekom svojom (ovog puta ne pretjerano dojmljivom) igrom uspjeli doći do cilja kojeg su si zadali. A on je bio prilično jednostavan – pobjeda.

Mnogi koji su se ove nedjelje smrzavali u Ulici pjesnika su već nakon polovice prvog dijela naglas komentirali ‘što je svima nama ovo trebalo’? Igra je bila takva da su gledatelji zapravo više bili fokusirani jedni na druge te se nogometnim pričama kratilo vrijeme. Koje nikako nije prolazilo... No, u takvim utakmicama, većim dijelom čak i negledljivim, pobjednik nerijetko bude onaj koji pokaže gard, koji jednostavno ‘više želi’, koji zna po što je došao i koji milom ili silom planira ispuniti svoj cilj. I nema smisla ‘mrčiti papir’ i pisati o igri koja je bila opskurna s jedne i s druge strane, za Riječane je najvažnije da su sada shvatili da ne moraju uvijek igrati lepršavo, dopadno, atraktivno i očaravajuće da bi slavili. Nekad je jednostavno pobjedu potrebno izgurati na mišiće. I uz vjetar!

Ipak, nepravedno bi bilo ne posvetiti malo prostora čovjeku koji već dvije godine ne prestaje oduševljavati u dresu Rijeke. Jankovićev pokušaj zapeo je u bloku, lopta je u neugodnom luku padala pred Frukovu ljevicu, a on je bez previše razmišljanja opalio pa pogodio suprotnu malu mrežicu. Kad imaš samopouzdanja, onda možeš sve! I nije ova utakmica bila Frukova najbolja ikada, imao je dvije ‘prodane’ lopte u napadačkoj trećini iz čega su se rodili kontranapadi Lokomotive, imao je i promašaj u situaciji jedan na jedan s kojim je mogao prije posljednjeg sučevog zvižduka završiti utakmicu, ali usprkos svemu Toni je podsjećao na ulogu kakvu je Roberto Carlos imao u svakoj momčadi ISS Pro Evolution 2 kada bi se s Barotom, Castolom i ostalim ‘velemajstorima’ pokušavalo osvojiti prvenstvo. Prvi prijelazni rok uvijek je značio isto – kupovina brazilskog beka pa ‘selidba’ u vrh napada. Po R1 se ‘udaralo’ se kako bi se pretrčalo igrača, a onda bi se ‘nježno’ stisnuo kružić (može i kvadratić, zavisi od postavkama) koji je svakom vrataru bio neuhvatljiv.

Isto tako, pohvale je zaslužio i Lindon Selahi koji je još jednom pokazao kako je nogomet puno više od postotka točnih dodavanja, otklonjenih opasnosti, točnih dugih lopti i ostalih, sad već pomalo i napornih, statističkih podataka. U paru s Gojakom, koji je opet pokazao kvalitetu, Selahi je bio taj koji je svojim pozicioniranjem na linije dodavanja radio problem domaćinu, a isto tako je i oduševio dodavanjem za Jankovića u 36.minuti nakon čega su Riječani kreirali svoju prvu veliku priliku na utakmici. Iako će u travnju i svibnju plesati posljednje utakmice u dresu Rijeke, Selahi je – što nam je trener Đalović i potvrdio nakon utakmice – u posljednjih nekoliko utakmica definitivno jedan od najboljih igrača Rijeke. I samo ako ostane na razini na kojoj sada jest, Rijeka može ostvariti svoje ambicije.

Ne mora svaka pobjeda biti izborena čudesnom igrom i prekrasnim pogocima. Slobodni udarac s 30 metara u same rašlje isto vrijedi koliko i autogol. A ako je ‘autogol’ u srijedu presudio Puljanima, ove nedjelje je jedan ‘tap in’ bio koban za Lokose. Igru će se zaboraviti, ali pobjede će ostati. A one su u ovoj fazi prvenstva najvažnije. Dinamo je na minus sedam, Hajduk na plus jedan. Rijeka? Sve se zna: Ona teče nekom svojom brzinom, struja se nije izgubila, a pritisak da se nešto ‘mora’ – ne postoji. Pa gdje ih to odvede – odvede...


Tagovi

HNK RijekaRijekaToni FrukRadomir ĐalovićHrvatska nogometna ligaHNL

Ostale Vijesti