Filip Krovinović za Germanijak: "Živimo za titulu, a na kritike je najbolje odgovoriti radom jer uvijek bude nagrađen“

Prošlo je više od godine dana, a dogodilo se u srpnju 2021. da se ostvarila dugogodišnja želja na obostrano zadovoljstvo navijača Hajduka i Filipa Krovinovića. Krenula je tog ljeta priča koja traje i danas u kojoj je cilj bio prekinuti rezultatsku sušu i početi ponovno puniti trofejne vitrine koje su godinama bile prazne. U svega dvije godine gotovo cijela momčad se promijenila s ciljem da se u svlačionici pojave drugačiji karakteri. Drugim riječima promijeniti čitav mentalitet od onog kakav je bio prije toga. Sezonu prije priču je pokrenuo Lovre Kalinić svojim povratkom, a onda i Marko Livaja pa njihov ostanak kojim su počeli privlačiti i druge igrače koji su tog ljeta dolazili na Poljud.

Osvojili su prošle sezone Kup, u prvenstvu se borili dugo s Dinamom i na kraju završili drugi, a onda i ostali svi zajedno još na okupu za novu sezonu. Nije u ljetu iza nas krenulo sve kako su priželjkivali u Hajduku. U nekim situacijama poput Konferencijske lige nedostajalo je i sreće u ždrijebu, a sve što se događalo u prvenstvu stvaralo je i dojam opće negativnosti. No, dojam često može i zavarati jer rezultat sugerira da Hajduk ima najbolji ulazak u sezonu otkako je Lige 10. Kad je dojam u pitanju isto se događalo u slučaju Filipa Krovinovića oko kojeg se stvarao dojam 'dužnika' dok je njegov učinak zapravo sugerirao drugačije.

Razgovarali smo s njim nakon pobjede Hajduka na Poljudu od 3:1 u 16. kolu HNL-a protiv Osijeka i dotaknuli se raznih tema vezanih za njega i momčad. Krenuli smo na početku odmah od posljednje utakmice u kojoj su Bijeli upisali vrijednu pobjedu.

 „Pripremali smo se, kao što se vidjelo u utakmici, stvarno jako dobro. Bili smo jako željni pobjede i pokazali smo to svih 90 minuta. Žao mi je samo što smo primili gol iz naše greške gdje imamo napad, brzamo neki aut, iz toga padne kontra, korner, na povratnoj nema nikoga i padne gol. Tako te sitne greške i detalji se trebaju i moraju popravljati. Možda čak i bolje da smo primili taj gol i da nismo stali u drugom poluvremenu. Htjeli smo, stisnuli i zapeli za pobjedu. Penal je bio čist, nema se tu što komentirati. Tu smo zabili, utakmica se malo još otvorila kad su oni trebali napast i mislim da je pobjeda na kraju definitivno zaslužena, a mogla je biti i veća. Sve čestitke momcima, jako smo sretni. Mogu još reći, nemamo se što lagati, otkako sam došao u Hajduk ovo je prvi put da smo pobijedili Osijek. Mogu kazati i da sam radi toga sretan zbog ekipe jer smo zaslužili koliko radimo. Već jednom sam izjavio da odustajanje nikad nije bila opcija, niti će ikada biti. Želim se i ovim putem zahvaliti ljudima koji su došli u ovolikom broju na Poljud po nevremenu i pokazali još jednom da vjeruju u nas“, rekao nam je Krovinović i dodao:

„Sad se treba smiriti, opet biti ponizan. Kao što uvijek kažemo kakav u pobjedi, takav i u porazu. Ne treba raditi veliku euforiju jer je tek pola sezone. Imamo još Kup koji treba proći, završiti s pobjedom u Koprivnici prije pauze, a onda možemo na odmor otići mirne glave.“

Pobjeda koja je trebala Hajduku

Impresivna statistika: Livaja je protiv Osijeka zabio 50. gol za Hajduk

Hajduk slavljem na Poljudu učvrstio drugo mjesto ispred Osijeka

Između one pobjede protiv Vitorije na Poljudu i ove utakmice protiv Osijeka puno toga se događalo u Hajduku. Stvarao se dojam i slika u javnosti da momčad Hajduka ne pruža onoliko koliko se očekuje od nje. Bilo je tu pobjeda u zadnjim minutama, padova nakon vodstva i prosipanja bodova, poraza u derbijima, a sve to je i utjecalo na momčad. Dojam je jedno, a opet statistika i činjenice su na strani momčadi.

„Igra nije bila onakva kakva se očekivala od nas. Uvijek može bolje, mora i bit će. Na momente smo bili lošiji, a nekad pokazali ono što mi znamo. Moram kazati da je ovaj put statistika na našoj strani. Prošle godine u ovo doba smo imali manje bodova. To je realno stanje, a otkad je Lige 10 Hajduk nije imao bolji start. To je super, ali moramo znati i da Dinamo nije imao nikad bolji start od ovog sad. Zbog toga je tu i ta neka bodovna razlika, koja nije nedostižna. Definitivno na nekim utakmicama nismo bili na razini, a pomazio nas je rezultat. S druge strane na nekim smo bili na razini poput one u Osijeku gdje smo zaslužili minimalno bod, ako ne i tri, a na kraju smo izgubili. U nogometu se uvijek na kraju pišu bodovi, a ne dojam. Dobro ja sam takav igrač volim igrati lijep nogomet, no nekad bi definitivno uzeo radije tri boda da je malo slabija izvedba, nego da nam se dogodi da smo bolji i na kraju izgubimo. Tad te svi potapšaju po ramenu, kažu bilo je odlično, ali eto peh. To nam ništa ne znači. Više bi nam značilo da smo dobili i Lokomotivu u 93. minuti na primjer. Igra naravno može biti bolja, ali na kraju svega statistika ne laže i na našoj je strani. Treba popravljati igru definitivno, ali i treba pobjeđivati. Nedostajalo je Hajduku zadnjih 10-15 godina da se pobjedi nekad i u sudačkoj nadoknadi, na mišiće, braniti se pa pobijediti, jer na kraju naslovi se tako osvajaju i tako se stvara mentalitet pobjednika“, govori nam Krovinović koji zna kako do naslova. Jedan je od iskusnijih u svlačionici Hajduka, a igrao je u Premier ligi i Championshipu te osvojio naslov prvaka Portugala s Benficom.

„Imao sam prilike igrati u velikim klubovima. S Benficom sam osvojio naslov, a ni tu uvijek igra nije bila bajna. Recimo da smo od deset utakmica u pet slavili u sudačkoj nadoknadi. Jednostavno se tako pobjeđuje i stvara ta navika, a na koncu i osvaja naslov. Tako je i Dinamo prošle godine osvojio naslov, a i ove godine su imali par takvih utakmica. Ne želim da se sad to izvuče iz konteksta jer samo dajem primjer kako to funkcionira i kakav je to mentalitet kad ideš do kraja i vjeruješ da tvoja ekipa može. Na kraju te tu nagradi rezultat.“

PA Images/PIXSELL (Filip Krovinović u dresu WBA)

Potenciralo se i ove sezone u nekoliko navrata da je Filip Krovinović jedan od 'dužnika' iz momčadi Hajduka. Njegov učinak bio je često tema, ali često na račun dojma. Hajdukov veznjak najbolji je u HNL-u po točnim dodavanjima u protivničkoj polovici i zadnjoj trećini, a uz to je ove sezone jednom zabio i tri puta asistirao. Primarno njegova pozicija i nije ta na kojoj bi trebao isporučivati golove, a od kritika ne bježi. S njima se nosio dobro, a pokazatelj toga je i jedan odgovor navijaču koji mu je poručio da treba popraviti centaršut na što mu je Krovinović odgovorio da se slaže.

„Bila je to utakmica protiv Rijeke koju smo dobili i stvarno sam bio zadovoljan sa svojom izvedbom, ali nisam bio zadovoljan prekidima. Stvarno je taj dečko koji je napisao tu kritiku imao opravdan razlog, a ja sam mu napisao da ću poraditi na tome. Već u utakmici iza je to bilo bolje izgledalo. Radim na tome stvarno, znam da imam dobar prekid i vjerujem u sebe. Onda sam asistirao iz kornera protiv Varaždina i Gorice, a i protiv Dinama smo imali uigrani ubačaj na Melnjaka kad je on prebacio Livaji. Što se tiče kritika, na njih sam nekako navikao. Otkako sam ušao u profesionalni nogomet bio sam svjestan da će toga uvijek biti. Bilo je tako i prije, a bit će i u budućnosti. Jednostavno nogomet je takav kao i u svemu u životu, kao u važem poslu, kao i u poslu bilo koga u Hajduku ili drugog. Najbitnije je kako se nositi s tim kritikama. Zato uvijek pokušavaš ispraviti, samo raditi i raditi jer će rad uvijek biti nagrađen. Uz to biti uvijek uporan, vjerovati u sebe i nikad neodustati bez obzira u kakvoj situaciji bili. Ponovno ću kazati. Nikad nismo bili bolji, drugi smo na tablici, blizu smo Dinama. Naravno mogli smo biti i bolji. Uvijek može bolje počevši od mene pa do ostalih u svlačionici“, rekao je pa se još osvrnuo na kritike na svoj račun:

„Definitivno sam svjestan da će kod nas takvih kritika na račun nekog dojma biti. Oduvijek sam volio taj pritisak i govorio 'dajte sve na mene, mogu svi protiv mene' jer ću nositi sve na leđima i za momčad ću dati sve. Kako uvijek kažem što te 'ne ubije, to te ojača', a ove kritike me nisu mogle ubiti. Mogu pisati i govoriti što hoće, a na meni je da ove pozitivne poboljšam, a loše ispravim na bolje. Prvi bih ja bio najsretniji da imam još koji gol jer mislim da nema boljeg osjećaja. Ali opet bio bih još sretniji da se osvoji titula u kojoj ne moram zabiti nijedan gol već samo da sam zdrav jer znam da takav mogu pomoći ekipi. Naravno i ako se popravi moja statistika da će se vjerojatno popraviti i stanje na tablici, a i općenito neki segmenti u igri Hajduka. Ostalo je na meni da radim, šutim i ne padam na neke provokacije te da se ne zamaram time. Znam da su ljudi uz mene koji podržavaju Hajduk i nas. Nemam nikakvih problema jer gdje god prođem na ulici dobivam riječi podrške. Zato na kraju mislim da smo na dobrom putu te da definitivno možemo još bolje.“

Ostao je žal nakon remija s Dinamom na Poljudu te onog u Kranjčevićevoj s Lokomotivom gdje su imali priliku biti još bliže prvom mjestu. No i nakon toga u momčadi vlada optimizam da još uvijek tu imaju što za reći i pokazati.

„Naravno ostaje za tim utakmicama žal, kao i za onom u Šibeniku kad je bio trener Valdas te zadnje protiv Istre na Poljudu. Imali smo u tim utakmicama vodstvo, a onda iz nekih naših grešaka ispadne tako. Dinamo smo kako se kaže pojeli prvo poluvrijeme, a u drugom pali. To su sve neke stvari iz kojih trebamo učiti. Ovo je škola, svaki dan je nova lekcija i radimo na tome. Skupa smo u tome, živimo za to, svi živimo za te snove i živimo za tu titulu. Svi to znamo otkako smo došli u Hajduk koliko je velik klub, a pogotovo ljudi iz Splita. Mi koji nismo znali smo koliko je Hajduk velik, ali tek kad smo došli tu shvatili smo da je to to i da se Hajduk tu živi. Stvarno dajemo sve od sebe i oni istinski navijači će uvijek znati da smo mi uvijek na svom maksimumu. Evo ne znam koliko se to primijetilo, ali poslije onog sprint Livaje i mene sad protiv Osijeka osjećao sam se najsretnijim ikad. Zato što smo pred kraj utakmice sprintali kako najvjerojatnije u nekom drugom klubu ne bi to napravili, ali tu te nekako to vuče. Želiš sve najbolje i stvarno mi je to bio top osjećaj. Radimo, želimo, sanjamo i ne odustajemo jer ne bi dolazio ovdje da ne mislim da možemo nešto napraviti s ovom ekipom. Stvarno imamo dobru ekipu, imamo sve, klub raste u svim segmentima iz dana u dan.“

XINHUA/PIXSELL (Krovinović u dresu Benfice)

Nikad nije skrivao da navija za Hajduk, a dolazak u bijeli dres bila mu je dugogodišnja želja.

„Svi znaju da sam oduvijek htio doći u Hajduk. Ostvarila se tako moja dugogodišnja želja. Neću nikad zaboraviti, ne znam i jesam li to kome rekao, kad sam bio u Benfici uvijek bi pratio utakmice Hajduka. Tako bi znao bratu poslati sliku ekrana gdje igra Hajduk protiv nekoga, a on bi mi rekao 'stvarno nisi normalan'. Na to bi mu rekao da ću jednog dana završiti u Hajduku, a on je tad govorio, s obzirom na to da sam igrao dobro prije te ozljede u Benfici, možda na kraju karijere. Na to sam mu odgovarao 'ma vidjet ćeš, nikad ne znaš što život nosi'. Dogodila se ta ozljeda, a prvi ja bi da se nikad nije dogodila, ali da je nije bilo možda bi mi karijera išla u drugom smjeru. No, uvijek kažem u svakom zlu neko dobro, a ovdje je ispalo tako. Stvarno uživam u svakom danu u Splitu, grad je super, ljudi top, blizu sam Zagreba i Petrinje gdje odem kad god mogu. Tako da se nadam da će se nastaviti ta idila.“

Foto: Hajduk Split

Veliki udarac za momčad bila je ozljeda kapetana Lovre Kalinića u utakmici protiv Lokomotive. Kapetana čeka oporavak od najmanje šest mjeseci što znači da ga nema do kraja sezone, a koliko je Lovre važna karika u momčadi današnjeg Hajduk otkrio nam je Krovinović.

„Mislim da smo protiv Osijeka pokazali koliko smo htjeli tu pobjedu i sigurno je jedan od faktora bila i želja da to napravimo zbog Lovre. Imali smo prije utakmice majice s podrškom za Lovru. Rekao sam mu više puta i nikad mi nije problem to ponoviti. Nemamo se tu što skrivati i lagati jer da nije bilo Lovre mislim da barem pola igrača ne bi bilo danas tu. Svi mi znamo da je on dijete Hajduka, išao igrati u inozemstvo, mogao je otići bilo gdje drugdje, ali se htio vratiti u Hajduk i napraviti nešto. Osvojili smo Kup prošle godine po čemu ćemo sigurno ostati zapamćeni, ali svi znamo da želimo i više. Povukao je Livaju, mene na ljeto. Uvijek kad smo pričali govorio sam mu da mi je želja Hajduk, a on je govorio 'riješit ćemo, ne brini se'. Na to bi mu odgovorio da sam ozbiljan i da se ne zezam. Tu je i jedan veliki Danijel Subašić, moj top prijatelj kojeg moram pohvaliti. Iako ne igra tu je uvijek za ekipu i ne mogu opisati koja je to veličina od čovjeka. Ima uz Nikolu Kalinića najveću karijeru, osvojio je srebro na Svjetskom prvenstvu i može raditi što hoće, ali maknuo je svoj ego sa strane. Da se razumijemo nikad nije ni bio egoist i stvarno je velika podrška svima. Brat kako se kaže. Vratit ću se na Lovru i kazati da je on pokretač ove priče u Hajduku i svi su mu zahvalni na tome. Želim mu zdrav oporavak, da se vrati i da više nikad nema problema s tom ozljedom. Prošao sam to, znam kako je naporno i teško. Dao sam mu već neke savjete i radi na oporavku. Mislim da ne treba žuriti s oporavkom jer uvijek se može vratiti, zato želim da se zdrav vrati i da nas opet povede u nove pobjede. Ima podršku svih nas i svoje obitelji.“

Spomenuli smo nekoliko puta osvajanje drugog mjesta i Kupa prošle sezone u kojem ih je vodio trener Valdas Dambrauskas. No, i o dojmu kojem smo govorili činilo se da u novu sezonu nisu ušli u istom ritmu kao što su završili prošlu. Dosta toga nije izgledalo dobro na početku sezone, a nakon remija u Šibeniku došlo je i do oproštaja s Dambrauskasom. Zanimalo nas je iz njegove perspektive gdje je 'puklo'.

„Izgubili smo Superkup u kojem je prvo poluvrijeme bilo dobro, a u drugom su nas realno 'pojeli'. Da smo mi osvojili tad na penale sve bi bilo vjerojatno drugačije. Imali smo onda dvije pobjede u prvenstvu. Igra nije bila idealna, ali tko te pita jer tri boda su tri. Bolje to nego 2:2 u Kranjčevićevoj i ići kući tužan nakon što si vodio 2:0. Treća stvar, zaredalo se nekoliko poraza. Dobili smo Vitoriju kući pa smo išli u Portugal. Prošli smo to, izgubili u Guimaraesu, ali prošli. Ali opet znamo koja je razlika u psihi kad pobjeđuješ i gubiš. Nakon toga smo išli na gostovanje u Zagreb gdje smo poveli prvo poluvrijeme, igra nije bila idealna, a na kraju smo pokleknuli i rezultat je bio užasan. To je bila druga zaredom i to 4:1. Nakon toga ideš u Valenciju igrati protiv Villarreala i izgubiš 4:2. Ok, zabio si dva gola, živ si, ali primio si četiri komada. Ukupno je to u tri utakmice devet primljenih. Poslije toga smo išli u Osijek koji je bio u padu i mi ih dignemo iz mrtvih. Bili smo bolji u toj utakmici, ali na kraju izgubili 2:1. Gubiš tu 2:0 pa se vraćaš, onda zabiješ dva koji su bili zaleđe pa nije gol i onda ideš kući s razmišljanjem da si bio bolji, no opet bez bodova. To je bila četvrta zaredom koju smo izgubili, a onda je došao Villarreal na Poljud. Igrali smo dobro, dali sve od sebe, živjeli smo za tu utakmicu, svi su pljeskali, ali eto bio je poraz. Znamo svi kako je to kad se zaredaju porazi. Uđe ti to u glavu, počneš se pitati što se događa. Imaš osjećaj da ne možeš ni zabiti, ali opet se izvučemo. Onda dođe utakmica sa Šibenikom u kojoj si puno bolji, vodiš 1:0 i neobjašnjivo povlačenje. Padne tu svima samopouzdanje od igrača do stožera. Svi upadnu u sivilo i tu negativu, puno je tu pitanja, a malo odgovora bilo. Tako to bude u svakom poslu. Osjeti se kad nešto nije dobro. Ja koji sam prepozitivan vidim da nešto ne valja, koliko god bio sretan i nasmiješen. Tako padne samopouzdanje, to se onda očituje na igri, pogube se svi i jednostavno se to tako dogodilo. Odluka uprave je bila takva da je trener trebao otići i to je tako u životu.“

Karoglan: "Mogu vam obećati da ćete imati jako dobrog trenera u nastavku sezone“

Dambrauskasa je na klupi zamijenio dotadašnji pomoćnik Mislav Karoglan koji je imao prilike upoznati jako dobro momčad kroz dvije sezone. Bio je pomoćnik i Jensu Gustafssonu, a momčad pod njim ne zna za poraz. Nakon utakmice protiv Osijeka trener i momčad dobili su pohvale za izvedbu.

„Da možemo bolje je bilo neupitno, samo je bilo pitanje vremena. Sreća da smo tu blizu i ništa nije izgubljeno. U situaciji smo gdje nemamo pravo na kiks i znamo što Dinamo može. S trenerom Karoglanom nemamo izgubljenu utakmicu i to je neki pokazatelj da imamo taj mentalitet. Nismo još izgubili i nadam se da će se tako nastaviti. Zabijali smo u posljednjim minutama u nekim utakmicama što mi je stvarno drago jer tu se pokazuje pobjednički mentalitet. To nam definitivno treba u sezoni bez obzira na to što se priča. Baš neki dan mi je naš analitičar pokazao statistiku kakvi smo u smislu što se tiče pobjede. Imamo taj pobjednički prosjek koji je iznad onog kad se osvajaju titule u ovim utakmicama s Mislavom. Kao što sam rekao prije, može i mora bolje. Bit će tako, radimo na tome. I mi bi stvarno najviše htjeli da igramo kao recimo Barcelona, ali opet moramo biti realni i kazati da nismo oni. No težimo lijepom nogometu i želimo tako igrati jer imamo takav profil igrača. Prvenstveno možemo krenuti od mene koji bi bio prvi lud kad bi momčad napucavala. Tako da to ne radimo, želimo igrati, dajemo sve od sebe i uvijek ginemo jedni za druge. Živimo za to. Mislim da smo s trenerom na dobrom putu. On nas zna od prvog dana svakog u dušu, mi njega znamo i respektiramo se, super su odnosi. Mislav je trener koji puno razumije nogomet i svaki dan radimo s njim na novim idejama“, zaključio je Krovinović u razgovoru za Germanijak.