Evo zašto je Mislav Oršić velik igrač, i još veći čovjek!
Vrijeme Čitanja: 3min | pon. 28.11.22. | 09:42
Igra se 94. minuta vrlo važne utakmice koja je već odavno riješena. Prođete po lijevom krilu i idete sami na vratara Kanade. Nudi vam se prilika, možda i posljednja u karijeri, da zabijete na SP-u.
Zamislite sljedeću situaciju. Za mjesec dana slavite 30. rođendan i svjesni ste kako je ovo prvo i posljednje Svjetsko prvenstvo za vas kao igrača. Imate sjajnu sezonu iza sebe, ali na vašoj poziciji igra senator reprezentacije, igrač Tottenhama i jedno od najboljih lijevih krila u Europi. I znate da ste pored njega osuđeni na sporednu ulogu. Da nećete dobiti puno prostora na turniru u Kataru.
Veći dio karijere borili ste se za da izađete iz anonimnosti i sumnji. Veliku ste satisfakciju doživjeli kada ste došli u Dinamo i pokazali svu raskoš svog talenta. Dobili ste status u gradu kakav zaslužujete. Dobili ste grafite po gradskim zidovima i koreografije na tribinama. I poziv u reprezentaciju.
I onda se igra ta 94. minuta vrlo važne utakmice koja je već odavno riješena. Prođete po lijevom krilu i idete sami na vratara Kanade. Nudi vam se prilika, možda i posljednja u karijeri, da zabijete na SP-u. Da ostvarite nešto o čemu ste kao dijete sanjali upijajući preko televizije kadrove s Lensa, Bordeauxa i Gerlanda… Te mitske 1998. kada ste se zaljubili u nogomet i Vatrene i kada ste odlučili da ćete biti nogometaš.
I idete prema vrataru Borjanu da zabijete taj gol. Da ostvarite te dječačke snove. Možete ga zabiti sada ili vjerojatno nikada viša. I onda na površinu ispliva sva veličana vašeg karaktera. Naime, krajičkom oka opazite Lovru Majera koji je u nešto boljoj poziciji. I kolegijalno mu servirate loptu kao na pladnju da zabije gol!
Eto. Mislav Oršić, jedan od junaka ove priče s Khalife u nedjelju navečer… Veliki igrač i još veći čovjek! A to nije biti lako u ova vremena.
“Znaš, iznenadio bih se jedino da nije dodao”, poslao nam je poruku jedan njegov suigrač iz Dinama nakon utakmice. Zapravo, svatko tko poznaje Mislava Oršića nije iznenađen tim činom. Uvijek je tu bio za momčad, uvijek je svoje osobne ciljeve stavio u službu rezultata. Možda je mogao napraviti i veću karijeru da je pokazao zrno golgeterske sebičnosti. Možda bi prije skrenuo svjetla reflektora u svom smjeru jer talent i znanje ionako su neosporni. Ma jok. Orša će svoje snove podrediti momčadi i dodati tu loptu Majeru kao da igraju na školskom igralištu a ne u važnoj utakmici Mundijala o kojoj je Oršić sanjao cijeli svoj život…
“Odigrati pas u takvoj situaciji… Pokazao je da je timski igrač, da je veliki igrač i možemo biti sretni što takve karaktere imamo u reprezentaciji, dokaz je to također našeg zajedništva”, komplimentirao je Majer nakon utakmice. Nije trebao. Što se Orše tiče, bio je to još jedan dan u uredu…