Europski Hajduk: Sve burne ljetne avanture na bijelom brodu...

ODIGRAJ >>> Gzira United - Hajduk

Crna Gora, Malta, Slovačka, Rumunjska, Engleska, Latvija, Makedonija, Irska, Estonija, Rumunjska, pa dvaput Bugarska. Tako izgleda niz koji će danas zaokružiti još jedna Malta, 11 godina nakon Birkirkare. I svega je tu bilo kroz ovo desetljeće i nešto, avantura koliko ti srce želi, egzotičnih putovanja i više nego što bi trebalo vezati uz klub ovakve povijesti i tradicije, ali i puno uspjeha. I poneki neuspjeh. Samo dvaput Hajduk je zapeo već na prvom koraku, prvo protiv Žiline, u utakmici koja je doslovno bila za infarkt, a onda i protiv Stoke Cityja, u kooprodukciji irskog bacača u dalj i brkatog australskog Hrvata.

Nego, bacimo malo pogled u tu povijest Hajdukovih prvih europskih koraka...

Očajni Cernat i 'napadači za budućnost' prošli Budućnost

Tog je ljeta, povratničkog europskog, Hajduk krenuo u ofenzivu. Uprava na čelu s Brankom Grgićem, koji je svoju sedmogodišnju predsjedničku eru završio samo dva mjeseca poslije, duboko je zagrabila u džep i dovela veliku facu Florina Cernata, bivšeg kapetana reprezentacije Borisa Živkovića, novu senzaciju domaćeg nogometa Antu Rukavinu, a iz Stuttgarta je na posudbu došao Mario Carević... Protivnik na startu europske sezone bila je podgorička Budućnost, protivnik po mjeri, bez skupih stranaca, a opet dovoljno opasan da uzdrmani Hajduk još malo zadrhti na vrelih 35, 36 stupnjeva. I da, nakon gola Mirka Hrgovića iz slobodnjaka sredinom prvog dijela, primi gol za konačnih 1-1, pa do kraja pred 13.000 fanatičnih Crnogoraca sačuva taj rezultat. "Napadački dvojac za budućnost hrvatskog nogometa", kako se tad nazivao duet Ante Rukavine i Nikole Kalinića, ostao je bez municije, a svi koji su od Cernata očekivali nekakva čuda ostali su razočarani. Srećom po trenera Ivana Pudara, u Splitu je gol Darija Damjanovića bio jedini na utakmici i Hajduk je otišao dalje. Na Sampdoriju, koja je ipak bila previsoka prepreka.

Zvijezde, povratnici, reprezentativci i jedan dječak

Godinu poslije europska avantura započela je ondje gdje će započeti i ovogodišnja, na Malti. Protivnik se zvao Birkirkara i smatrala se laganim zalogajem za momčad koja je dobila još nekoliko velikih imena. Kao, recimo, povratnika iz Italije Igora Tudora, latvijsku ikonu Marisa Verpakovskisa, iz Ukrajine se vratio Goran Sablić, iz Grčke Srđan Andrić, iz Kranjčevićeve je stigao Senijad Ibričić, iz Dragovoljca se kući vratio Ivan Strinić... A uz sve njih, prvo ime pobjede 4-0 na otvaranju europske sezone bio je jedan dječak. Ime mu je bilo Mario Tičinović, mjesec dana nedostajalo mu je do 17. rođendana, a golom za konačan rezultat postao je najmlađi Hajdukov europski strijelac u povijesti. I to je ostao sve dok ga nije "skinuo" Nikola Vlašić... Ibričić, Kalinić i Tomislav Bušić zabili su prva tri, "bili Tić" četvrti, i posao je bio završen. Malteških 3-0 samo je zaokružilo uvjerljiv prolazak dalje, za sudar s još jednim (pre)velikim protivnikom. U La Coruni je protiv Deportiva bilo 0-0, ali u Splitu su Španjolci pobjedom 2-0 rekli Hajduku "stop".

Utakmica za infarkt - doslovni, trenerov, zastrašujući...

Novo ljeto donijelo je nove pokušaje s pojačanjima, sad je predsjednik Mate Peroš, a nova imena su zvučna. Dvojica su došla iz Dinama (Buljat i Jertec), dvojica iz Zadra (Subašić i Tomasov), četiri "iskusnjare" vratile su se iz inozemstva (Vejić, Rosso, Šerić i Skoko), došla su i dva u najboljem slučaju osrednja Brazilca (Paraiba i Cassio), a iz Zagreba je stigao aktualni šef skauta i jedan od glavnih likova nedavnog cirkusa Mario Brkljača. I sve to - uzalud! Prva prepreka bila je slovačka Žilina, u toj prvoj utakmici još je ispalo i dobro, jer Rafael Paraiba pogodio je za vodstvo, koje se do kraja pretvorilo u solidnih 1-0. U Splitu je treneru Ivici Kaliniću trebalo ono što je Hajduku uspjelo dvije godine ranije protiv Budućnosti, minimalna pobjeda, ali ovoga puta upisan je minimalan poraz. Lietava je zabio za kobnih 0-1, opalio letvom po glavi hajdučke ambicije, a malo potom trener Kalinić se požalio da se ne osjeća dobro. U bolnici mu je dijagnosticiran srčani udar i više se nije vraćao na trenersku klupu. A Hajduk se okrenuo HNL-u...

Dvaput preko Rumunja za jednu i jedinu skupinu

Evo novog ljeta, nove prilike, a novi je i predsjednik, jer ovoga puta ljetni shopping diktirao je osebujni Joško Svaguša. Krafnice, kiflići i što već ide s tim... Vratio se u Split Florin Cernat, malo stariji i jednako neuvjerljiv, nešto manje od 600 tisuća eura odlučili su na Poljudu uložiti u Ivana Rodića, Krešu Ljubičića i Marija Sačera, ali glavna priča ljeta bila su dva brata koja imaju istetovirane jedan drugoga na prstima. Anas Sharbini bio je želja i cilj, brat Ahmad uvjet, a sve je to bilo moguće jer se za sedam milijuna eura u Blackburn prodao Nikola Kalinić. No ostali su na Poljudu Ibričić, Tomasov, Andrić, Vejić, Subašić... Stari trenerski lisac Stanko Poklepović - pokoj mu duši - smislio je piriju, pričao duhovito i smušeno, a momčad vodio sve do skupina Europske lige. Jedini put u ovih 12 godina. Iako, početak je bio dramatičan. Takva momčad, u tom trenutku još uvijek bez tetovirane braće, u prvom je pretkolu izvukla Dinamo iz Bukurešta, pa u prvoj utakmici doživjela težak udarac. Završilo je 3-1 za Rumunje, ali taj '1' pokazao se ključnim. Gol Marina Tomasova ostavio je nadu živom, a tjedan dana poslije Poljud je doživio erupciju. Uragan je trajao 26 minuta, od 12. do 38., kad su Ante Vukušić, Mario Brkljača i opet Tomasov doveli Hajduk pred vrata prolaska dalje. Tako je i ostalo do kraja, a onda je slijedio još i dvostruki okršaj preko novih Rumunja, Uniree, koji je odveo Hajduk u društvo AEK-a, Zenita i Anderlechta. Iz tog dijela povijesti sjetit ćete se vjerojatno sinjskog dijamanta, iskopanog u 95. minuti sudara s Anderlechtom, ali i Jurice Buljata, stopera koji je "kosio sve u 16". Svoju epizodu u skupini Hajduk je završio s ta tri boda protiv Anderlechta...

Bacanje auta s parkinga i Ljubine krokodilske suze

U želji da i godinu potom ponove nešto slično Splićane je spriječio - ždrijeb. Stigao je, hvala na pitanju, novi predsjednik, uzde je preuzeo Hrvoje Maleš, koji je za početak zaradio devet milijuna eura prodajom Ibričića i Strinića. Mato Neretljak i Drago Gabrić vratili su se kući, a došli su i Crnogorac Vuković, Japanac Inoha, Portugalac Ruben Lima, hrvatski Danac Sarić i australski Hrvat Ljubo Miličević. Koji je svoje dao u uzvratu. Svoje svome... Na Britanniji je irski bek Rory Delap bacao rukom i s parkinga, radio nered u bijeloj obrani, no konačnih 0-1 bio je rezultat koji je nudio barem mali komadić nade. Koja je trajala sve do sudačke nadoknade uzvrata, kad je jedan "karambol" od leđa Ljube Miličevića, čovjeka prozvanog "Crocodile Dundee", završila iza Subašićevih leđa. Bio je to debi Miličevića i njegova brka u Hajdukovu dresu, njegov prvi gol, no problem je što je ta lopta završila u krivoj mreži. I frustrirajuće rano okončala Hajdukovu europsku sezonu. Ništa od Europske lige, bio je to početak čekanja koje do dan danas nije završilo.

Skontali Skonto, pa se na San Siru pripremali za - Zagreb

Došao je, niste valjda sumnjali, novi predsjednik kluba, u tu je fotelju zasjeo Marin Brbić, koji se u njoj i zadržao sljedeće četiri godine. Tog su ljeta na Poljud došli neki jako dobri igrači, prije svih Jean Evrard Kouassi, Tino Sven Sušić i Avdija Vršajević, a stigli su i Maglica, Stojanović, Jakolić, kriminalno loši Brazilci Patinho i Cassio, a na mala vrata došao je i potpuno anonimni stoper Zoran Nižić... Došli su tu i neki novi klinci poput Radoševića i Andrijaševića, a san je dosanjao i dečko kojeg je jedno slovo djelilo da postane novi Toni Kukoč. Zvao se Tonći Kukoč. I sve to pod vodstvom Miše Krstičevića, trenera koji je psovao toliko da je imao čovjeka zaduženog da makne televizijske mikrofone od njega, da ljudi ne čuju u kojem kontekstu spominje katolička božanstva i članove obitelji svojih igrača. Više od 22.000 ljudi došlo je na Poljud pogledati otvaranje sezone protiv skromnog Skonta iz Rige, a strijelci u pobjedi 2-0 bili su Ante Vukušić i Dinko Trebotić. I tu je bilo sve ok. Kao što u uzvratu ništa nije bilo ok. Uspio je Hajduk izgubiti 1-0 od momčadi koju je vodio legendarni Latvijac Marians Pahars, drhtali su Splićani do kraja, pa ipak prošli dalje. I otišli na milanski Inter. Na Poljudu su se Talijanom lakoćom prošetali do pobjede 3-0, da bi na San Siru, sjetit ćete se toga, pobijedili 2-0. I, odlukom svog trenera, čuvali taj rezultat do kraja?! U prvenstvu je koji dan kasnije dolazio Zagreb, pa je Mišo odlučio, osim rezultata koji mu ne donosi prolazak, čuvati i snagu za tu utakmicu. Koju je, recimo i to, Hajduk dobio 5-1. Da se nije čuvala snaga u Milanu, tko zna kako bi to završilo...

Eh, da je meni Iluridze... Pa da se baš ništa ne promijeni

Evo nas i u ljetu 2013. godine, u prijelaznom roku koji je izrodio bisere poput Harisa Bukve, Gruzijca Iluridzea i Uzbeka Abdukholikova. Trenersku klupu preuzeo je Igor Tudor, a prvi izazov bilo je makedonsko Turnovo. Na tribinama Poljuda, kažu zapisi, bilo je 75 gledatelja, a zapravo je istina da se igralo bez gledatelja. U komornoj atmosferi Marko Bencun je sprašio prvi gol, Makedonci su izjednačili, a pobjedu 2-1 Hajduk je donio Mario Maloča. Trebalo je to sačuvati u uzvratu, uz puno opreza da nešto ne "zaluta" u mrežu mladog Lovre Kalinića, a sve je riješio Mijo Caktaš u 59. minuti. Izjednačili su opet Makedonci, ali do kraja je i ostalo tih 1-1, dovoljno da Hajduk izbori novu europsku priliku. No na tome je i ostalo, jer prilika je ispala žešće propuštena... Dila Gori, gruzijski klub za koji znamo jedino iz ove epizode, pobijedila je dvaput po 1-0 i nanijela Hajduku jedan od težih udarac u europskoj povijesti. Nakon toga je trener Tudor ispalio onu "eh, da je meni njihov Iluridze, sve bi bilo drukčije". Koji dan poslije dobio je Iluridzea, Hajduk ga je kupio od Gruzijaca, ali malo je toga, naravno, bilo drukčije.

I od Dundalka se može izgubiti doma, zar ne...

Novo ljeto, novi izazov. Za početak, putovanje u Irsku. Hajduk je pobijedio Dundalk 2-0, u toj je utakmici Nikola Vlašić postao najmlađi europski strijelac u povijesti kluba, i sve je izgledalo idilično. A opet, zašto bi bilo jednostavno kad može biti komplicirano... Skromni Irci u Splitu su pobijedili 2-1 protiv momčadi koja je u sezonu ušla "pojačana" za tipove kao što su Mezga, Gotal, Kurbanov, Jo... I, naravno, za Artema Milevskog, koji je u Split donio dah nogometne romantike. Problem je, međutim, bio što je u tome dahu prečesto bilo viskija... Sve su njih te srpanjske nogometne noći zasjenili stanoviti Patrick Hoban - eno ga i danas u Dundalku, zabija i dalje! - te Kurtis Byrne, koji je kasnije u karijeri dogurao do... Ma nije do nigdje dogurao. Uglavnom, njih dvojica su zabila u pobjedi na Poljudu, jednoj od najvećih u povijesti Dundalka. U Hajduku su se tješili prolaskom dalje, nakon kojeg je slijedilo i izbacivanje Šahtera iz Karegandija, da bi kraj priče došao u dvostrukom sudaru s danas ugašenih Dnjiprom.

"Zvijer" Ohandza premoćan za Estonce, kraj sa Slovanom

Evo i ljeta 2015., onog kad su na Poljud sletjeli igrači kao Ohandza, Velazquez, Jefferson i Bilyi, ali i odavno zaboravljeni poluigrači kao što su Radčenko, Arteaga, Velez. Sezona je kretala u Dugopolju, jer na Poljudu se plesalo u ritmovima elektronike, a jedina sreća bila je što je protivnik bila estonska Sillamäe iz Kaleva. Protivnik ozbiljan koliko i njegov teren, na kojem je Hajduk odigrao 1-1 u prvoj utakmici. Mijo Caktaš je golom već u 6. minuti najavio ono što će se događati tjedan dana poslije u Dugopolju, gdje je Franck Ohandza dao naslutiti kakva je zvijer od napadača. Zabio je dva komada, sprdao se s obranom Estonaca, a Hajduk je na kraju pobijedio 6-2. I otišao na norveški Strømsgodset, prošao ga s dvaput po 2-0 (opet je Ohandza čuda radio), da bi rampu spustio Slovan iz Libereca. Trener Damir Burić nije, naime, pronašao načina kako zabiti gol, a u svakoj utakmici Hajduk je primio po jedan. I okrenuo se domaćem prvenstvu. Opet.

Kako je Pušnik našao sreću u šalu... I ostao bez nje na penalima

Kad je sljedećeg ljeta ždrijeb donio Rumunje, na Poljudu su već trljali ruke. Tu je već drmao predsjednik Ivan Kos, Portugalac Mario Branco doveo je u Split likove poput Futacs, Saida, Barryja, Savvasa, Memolle i čuvenog Maganta, a na mala vrata došao je Ante Erceg. Prva europska prepreka bila je Politehnica Iasi, a ključnim se pokazao gol Saida u 95. minuti prve utakmice. Rumunji su imali 2-0 nakon 24 minute, siroti Marijan Pušnik na klupi gledao je gdje mu je šal, snima li ga itko kako ljubi i za pomoć moli odjevni predmet koji inače služi za zagrijavanje ljudskog organizma, a sreću je i prizvao. U Splitu je Hajduk, u uzvratu, slavio 2-1, što znači da je taj Saidov, točnije golmanov gol, bio presudan da se ode dalje, na ukrajinsku Oleksandriju, pa onda i na Maccabi, koji je prošao dalje na penale, nakon što je Marko Ćosić, danas igrač Rudara iz Velenja, zapucao svoj udarac.

Sofija riješena, Danska također, a onda... gol "iz Solina"

E, ovo su sad već nešto svježije uspomene. Levski iz Sofije došao je u Dugopolje, na Poljudu je opet bio ultra dobar provod, a prednost na kraju - minimalna. Penal je izborio Fran Tudor, gol zabio Marko Futacs, a tribine su gorjele. Vratili su se kući Josip Radošević i Mario Tičinović, kao pojačanja su predstavljeni i Carbonieri, Fomitschow i Filip, stigao je i dobri stari Hugo Almeida, a takva je momčad bila dovoljno dobra da nakon tih dugopoljskih 1-0 dođe do pobjede (2-1) i u Sofiji. Trener Joan Carrillo uspio je nakon toga proći i danski Brondby, da bi se europska priča zaustavila na Evertonu i onom golu Sigurdssona "iz Solina" kojeg je primio Dante Stipica.

Opet prolaz preko Bugarske, pa "stop" u Rumunjskoj

Prošlo ljeto opet je na startu ponudilo Bugare, trener Željko Kopić pronašao je recept i s dvije pobjede osigurao sljedeće pretkolo. U Splitu je završilo 1-0, junak je bio Ahmad Said, da bi u Sofiji bilo 3-2 za "bijele", u utakmici koja je pokazala da Stanko Jurić vrijedi dovoljno da se odustane od već isplaniranog odlaska na posudbu. Ostat će taj uzvrat zapamćen i po dva gola Mije Caktaša, ali i po teškoj ozljedi Dina Beširovića, jednog od tek pristiglih pojačanja. U tu su rubriku trebali spadati i Stipe Vučur, Božo Mikulić i Mirko Ivanovski, ali pokazalo se da to baš i nije tako. Sljedeće pretkolo nudilo je ogled sa Steauom, koja se počela predstavljati kao FCSB, a ujedno i kraj mita o Hajduku koji "šamara" Rumunje gdje god stigne. U Splitu je završilo 0-0, sve do 93. minute uzvrata Hajduk je imao 1-1, rezultat za prolazak, a onda je igrač prezimena Gnohere zabio svoj drugi gol i s tih 2-1 "bijeli" su ispali. Nova šansa stiže danas, malteška Gzira United ne bi trebala raditi takve probleme...

(foto:pixsell)