Erlić: “Skupljali smo boce i živjeli u štali, u Dinamu sam plakao, a san mi je zaigrati na punom Poljudu”
.png)
Vrijeme Čitanja: 3min | pon. 29.04.24. | 22:09
Hrvatski reprezentativac uvijek oduševi svojom skromnošću
Nogometaš Sassuola Martin Erlić gostovao je u emisiji HRT-a 'Knjaz kod Vatrenih' u kojoj je otrkio mnoge detalje o svojoj karijeri koji do sada nisu bili poznati javnosti ili barem ne u potpunosti. Među njima su i detalji iz njegovog djetinjstva u rodnom Tinju kraj Zadra.
Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
"Kada sam se rodio, moji su živjeli u štali. Bile su životinje u jednoj prostoriji i od njih nas je dijelio samo jedan zid. Bilo je jako teških trenutaka i skupljanje boca. Koliko danas samo Hrvata skuplja boce... Nije sramota, ali to nikada nisam rekao. Takve neke stvari volim inače zadržati za sebe", rekao je Erlić suznih očiju pa otkrio:
"Otac me naučio da zadnjih 10 kn podijelim s prijateljima. Uvijek mi je govorio da je bitno da me ljudi cijene, a ne da me pamte kao škrtu i sebičnu osobu. Uvijek pozdravljam svaku osobu, to radim iz poštovanja. Od čistačice u klubu pa do direktora.
Javnosti je za oko zapela scena u kojoj je Martin pomagao roditeljima u polju nakon što je debitirao za reprezentaciju.
"Išao sam vaditi krumpire. Oni me ne zamaraju s tim, ne žele da idem raditi s njima, ali ne mogu uživati dok oni rade. Uvijek se opustim kada idem dati ovcama jesti u štali. Mljackaju kad jedu, ali je opuštajuće", kaže Erlić pa je otkrio koja tri alata su mu najdraža:
"Lopta jer od nogometa živim, joystick jer često s prijateljima igram PlayStation, a šrafciger jer uvijek nešto treba popraviti po kući."
Kada se počeo baviti nogometom, imao je dva sna. Jedan je ostvario, član je reprezentacije, a drugi...
"Kao mali sam navijao za Hajduk i nadam se da ću jednog dana zaigrati na punom Poljudu."
Govorio je i o svojim nogometnim počecima.
"Krenuo sam s devet godina u NK Raštane. Išao sam putem na kojem je bilo puno kamenja, a oko mene šuma. Znali smo i po mraku ići s treninga, ali taj put smo znali zatvorenih očiju."
Već s 12 godina otišao je u Dinamo.
"Plakao sam svaku večer prvih mjesec dana. Nisam mogao nazvati majku i oca, rekao mi je ako vidi da plačem, da se odmah vraćam kući. Zvao sam sestre i braću. Nije lako, ali isplatilo se. Nisam bio tehnički potkovan, ali sam radio više od drugih. Prije spavanja sam radio vježbe stabilizacije. Znao sam da će mi se to isplatiti. Malo po malo i to bude puno."
Za hrvatsku reprezentaciju debitirao je u lipnju 2022. godine protiv Francuske.
"Zbog tog poziva sam propustio bratovo vjenčanje. Nije bilo lako, suigrači su mi rekli da pitam izbornika da me pusti, ali san mi je bio igrati za Hrvatsku. Nije mi to došlo u ni jednom trenutku da ga upitam. Brat mi je rekao da se ništa ne brinem, cijeloj obitelji je bio san da zaigram za Hrvatsku. Rekao je brat da će se ženiti još jednom ha-ha."
Otkrio je i kako je prošle godine uoči završnice Lige nacija imao ozljedu zgloba.
"Uspio sam nekako stisnuti, igrao sam pod tabletama. Trenirao sam redovito, da nisam igrao u klubu, ne bih bio niti pozvan u reprezentaciju. To mi je bio motiv da se nastavim boriti."
Erlić će na ljeto pokušati s Hrvatskom napraviti veliki rezultat na Europskom prvenstvu u Njemačkoj. U skupini smo sa Španjolskom, Albanijom i Italijom.
"Protiv Španjolske će biti 0-0, bit će napeto. Zabio sam šest golova u karijeri. Je li vrijeme za sedmi? Ja se nadam da će biti ako bude prilike. Protiv Albanije će biti tvrdo i pobijedit ćemo 2-1. Zabit će Krama nakon nekog lažnjaka i Luka će vanjskom u drugi kut. Italija? Nadam se 1-0 za nas. Budimir će zabiti u 90. glavom. Bit će teško, ono naše, ali uvjeren sam da možemo proći skupinu. "
