Eduardo za Germanijak: "Brazilci se još nisu oporavili od Hrvatske, nogomet im je trenutno u rasulu"

To je jedan od onih datuma, za koje sigurno znate gdje ste bili i što ste radili. Taj 9.prosinca 2022., velika pobjeda, jedna od najvećih u povijesti hrvatskog nogometa. Po mnogima i najveća, iako smo već i ranije rušili velikane, osvajali medalje. Međutim, kad srušiš Brazil, na takav način, u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva, onda je to još dimenzija više. Gledali smo, kao i mnogi, više puta tu utakmicu i dan-danas je teško povjerovati da se Hrvatska, nakon pogotka Neymara u produžecima, uspjela vratiti. I na taj način. Gol iz kontre, Modrić, Vlašić, Oršić i onda egzekucija Petkovića! A dalje, po starom receptu, u raspucavanju s bijele točke, Livaković, vratnica i večer za sva vremena.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Sjećamo se, Eduardo da Silva, bio je među prvima koje smo tada nazvali. Bio je gdje je i sad, u Rio de Janeiru, nije krio da je navijao za Hrvatsku.

"Gledao sam ovdje utakmicu u Riju, vani u baru, na 33 stupnja. Fantastična atmosfera, možete zamisliti, bilo je pet ili šest velikih ekrana, natiskalo se oko tisuću ljudi. Naravno, svi za Brazil, samo moja supruga, kćer, hrvatski veleposlanik Ranko Vilović i ja navijali za Hrvatsku. Bilo je i nekih sitnih provokacija, kad je Brazil zabio gol zalili su nas i pivom, a mi smo šuitjeli i trpili. No, kad smo mi zabili i kad smo prošli dalje, onda smo si dali malo oduška", pričao je tada Eduardo.

Bio je red da ga nazovemo i sad, godinu dana poslije. Pričamo dok se vozi ulicama Rija, po ljetnim temperaturama. I prisjeća se toga dana.

"Velika pobjeda, pamtit ćemo je zauvijek. A i Brazilci, još uvijek pričaju o tome, svaki put kad netko čuje da imam veze s Hrvatskom, pita me za hrvatski nogomet, naše igrače, koja je tajna hrvatskih rezultata. Iako, moram priznati, znaju oni puno o našem nogometu, poznaju igrače, nismo za njih više tolika enigma. Još nakon Rusije, kad smo igrali u finalu, znali su puno o Hrvatskoj, a naravno da je taj poraz dodatno probudio zanimanje za Hrvatsku. Nakon onog prvog razdoblja šoka i ljutnje, sad je to ipak respekt, veliko poštovanje prema Hrvatskoj", priča Eduardo i otkriva nam da se Brazil, zapravo, još nije oporavio od tog poraza.

"Zapravo, s Hrvatskom je počelo jedno loše njihovo razdoblje. Otišao je izbornik Tite, još uvijek im je na klupi izbornik Fernando Diniz, koji je od prvog dana prijelazno rješenje. Mogu reći da je njihov nogomet trenutno u rasulu, gube utakmice u kvalifikacijama, ne ide im kako bi željeli i traže rješenje za izlazak iz te situacije. Još se ne zna tko će im biti izbornik, priča se stalno o Ancelottiju, međutim, koliko znam, to još nije gotova stvar. Baš su u nekom raskoraku, a sve je krenulo tim šokom u Kataru, nisu očekivali ispadanje od Hrvatske, pogotovo nakon što su poveli 1-0."

Simptomatično je da Brazilci žele trenera iz Europe na svojoj klupi, to bi bila velika promjena?

"Nije slučajno, Hrvatska je tu isto odigrala veliku ulogu. Naime, Brazilci su na zadnjih pet turnira od europskih reprezentacija i shvaćaju da nešto moraju promijeniti. Trenutno nemaju svojih, kvalitetnih trenera u Europi, evo, ako mene pitate, izbornik Albanije Sylvinho najbolji je brazilski stručnjak izvan Brazila! I ovdje u klubovima, najviše uspjeha postižu Europljani, poglavito Portugalci, to je znak da nešto ne štima kao ranije. I zato je ideja da dođe Ancelotti na klupu, da usadi i taj europskih štih, koji je brazilskoj tehnici i talentu očito neophodan."

Igrača, naravno, uvijek ima, iako će Eduardo primijetiti da nedostaju klase, kakve je Brazil nekad imao.

"Ronaldo, Ronaldinho, Kaka... To su bili najbolji igrači svijeta u svoje vrijeme, tipični za Brazil. Danas nema takve zvijezde, iako, naravno, Brazil uvijek ima velike igrače, kao što su Vinicius, Rodrygo..., koji su još mladi i tek trebaju napraviti najbolje stvari u karijeri. No, kažem, generalno je brazilski nogomet u svojevrsnoj krizi, nedostaje prave oragnizacije, a bez toga se danas ne može napredovati."

Eduardo iz Rija za Germanijak: "Brazilci su poludjeli, zalijevali nas i pivom, ali onda im se srušio svijet. Sad idemo do kraja!"

Ibáñez za Germanijak: "Argentinci su slavili pobjedu Hrvatske kao svoju, svi plačemo zbog Messija, on ovo mora osvojiti"

Hrvati iz Brazila: “Naša je povijest puna takve borbe, puna prkosa, zato su nam se i igrači tako predano borili”

OCJENE - Hrvatska: Livaković za 10, gol karijere Brune Petkovića

Stiže i nova mlada zvijezda, Endrick, koji trek treba zakoračiti u europski nogomet. Real ga je već kupio, čeka se da napuni 18 godina i da krene putevima slavnih sunarodnjaka.

"Endrick je veliki talent, pratim ga otkad je imao 14, 15 godina, nije čudno da ga je Real već kupio i da se od njega očekuju velike stvari. No, prvo treba doći u Real, nametnuti se u velikom klubu, a to nije lako. Tek ćemo vidjeti je li on igrač za Real Madrid i najveće klubove svijeta, trebat će mu vremena za prilagodbu, možda i neko vrijeme u drugoj momčadi Reala pa polako u prvoj. On će, sigurno, biti sjajan igrač, a sad, hoće li biti prevaga u tih TOP 5 najvećih klubova ili za neke druge razine, rano je još procijeniti. Ima u Brazilu uvijek talenata, pravih igrača, nogomet je ovdje djeci u krvi, svi sanjaju da će jednog dana igrati u nekom velikom klubu. Međutim, put do toga nije lagan i ne mogu svi uspjeti."

U međuvremenu, Eduardo je postao i počasni konzul Hrvatske u Brazilu, pomaže na dodatnom približavanju dviju zemalja u svim segmentima života.

"Meni je to prije svega velika čast, ponosan sam na tu ulogu i pomažem koliko mogu. Razgovarao sam i s nekim brazilskim, velikim tvrtkama, koje bi mogle ulagati u hrvatske kompanije, ali na druge načine pokušavam Brazilcima približiti Hrvatsku. Iako, kažem, dosta oni već znaju, a nogomet je tu odigrao vrlo bitnu ulogu."

Odlično se razvija i Eduardov sin Matheus. Ima 12 godina, igra za Flamengo i već je sad jedan od talenata pred kojim bi mogla biti svjetla nogometna budućnost.

"Ne volim previše pričati o njemu, jer kao otac nisam niti objektivan. Ali, činjenica jest da mu ide dobro, u zemlji u kojoj se milijuni klinaca bave nogometom i maštaju o karijeri, on igra u jednom od najvećih klubova, s jednom od najboljih nogometnih škola na svijetu. Što će dalje biti, vidjet ćemo, samo da mu je zdravlja. Imamo neki plan, želju da ide igrati u Europu, da se i on igrački nadograđuje."

Možda u Dinamo, da krene očevim stopama?

"Možda, Dinamo je isto opcija, ali rano je još za tu odluku. Postoje i opcije da ide u Portugal, Španjolsku, možda Red Bull Salzburg, ima puno klubova u kojima bi mogao jednog dana nastaviti nogometni razvoj. Ima vremena. Bitno je da sad usvaja ovo što treba u Brazilu, prije svega tehniku, a onda će, ako nastavi ovako, biti puno mogućnosti."

Promet je u Riju, naravno, gust. A ima i to veze s nogometom.

"Neki su prosvjedi po gradu, razočarani navijači Santosa izašli su na ulice, klub je prvi put u povijesti ispao iz prve lige. Ma, ovdje su svi ludi za nogometom, to se zna."

Nismo više htjeli gnjaviti, bit će prilike za druge teme, za Dinamo, HNL, Hrvatsku na Euru. Dolazi Eduardo uskoro u Zagreb, ovdje će provesti blagdane, tako je uglavnom svake godine. Dotad će još desetak dana živjeti kao hrvatski navijač u svojem Brazilu i, godinu dana poslije, slušati pitanja o Hrvatskoj i toj velikoj pobjedi. Od koje se Brazil još nije oporavio.