Donna, rum(m)a i škrinja s blagom

Kad netko samo 22 godine skupi više od 250 utakmica za prvu momčad kluba kao što je Milan, nema nikakve dvojbe, riječ je zasigurno o igračkoj veličini. Ne nekome tko će to tek postati, nego već sad je, jer taj broj nastupa nisu skupili ni neki igrači kojima se navijački puk obojan u crveno-crne boje klanjao na San Siru.

Da bi se bolje shvatio kontekst koliki je to broj utakmica, dovoljno je samo naglasiti kako ih je Zvone Boban u dresu Milana skupio baš onoliko koliko ih danas ima Gianluigi Donnarumma, mladić koji je prema apsolutno svim parametrima jedan od najboljih vratara današnjice. A ono što je još zastrašujuće u njegovom primjeru je to što ima podosta mjesta za napredak.

Kad bismo gledali njegove mane, mnogi bi prvo rekli kako djeluje 'teretno'. No, što to uopće znači? Da je velik, da je stasit, da je sila? Englezi su često isticali kako je Joe Hart spremniji od mnogih igrača s kojima je dijelio svlačionicu. Kao da su htjeli poručiti – naš vratar je bolji od vašeg. A nije.

Ono čime se Donnarumma ističe je nevjerojatan refleks. Suviše smo mladi da bismo ga mogli uspoređivati s Lavom Jašinom, Gordonim Banksom, Seppom Maierom, Dinom Zoffom ili Vladimirom Bearom, ali nekako smo uvjerenja da je Donnarumma, barem u toj kategoriji refleksa, netko tko već sada može stati u istu rečenicu s navedenim legendama. Gigio je u reprezentaciji imao mentora u liku i djelu Gigija, a on je sigurno jedan od najvećih svih vremena. Gigi je u svim kategorijama u samom vrhu, a ono po čemu se odvajao od konkurencije je konzistentnost i činjenica da se na prste jedne ruke mogu nabrojati golovi u kojima je on direktan krivac za pogodak.

Talijani su stilom ‘kupili’ svijet, no Englezi su odlučni u vraćanju nogometa ‘kući’ (GRAFIKA)

Za razliku od brojnih drugih vratara, Gigio je odmah postao prvotimac nekog velikana. Nije išao stepenicu po stepenicu, nije ostvario dva do tri transfera prije nego li je stigao na gol kluba kao što je Milan već je odmah 'bačen u vatru'. Naravno, ne doslovno, ali kad je San Siro prepun do posljednjeg mjesta, pritisak je, vjerujemo, isti. No, on pod tim pritiskom nije popuštao. Jedino što je morao bilo je prijevremeno odrastanje. I to ne zato jer su ga okolnosti na to natjerale, već jer je jednostavno bio predobar i u prvoj momčadi Rossonera to nisu mogli ignorirati. Odnosno čekati.

Donnarumma je bio najmlađi vratar u povijesti Italije koji je bio u kadru reprezentacije za neku utakmicu (Francuska), baš kao što je bio najmlađi vratar koji je započeo neku utakmicu (Nizozemska). Puno je tu rekorda koje još može, a neke vjerojatno i hoće, 'skinuti', ali konkurencija mu nije baš slaba. Zoff i Buffon vratari su koje će mnogi bez imalo razmišljanja uvrstiti u listu 10 najboljih svih vremena. Donnarumma? On je na dobrom putu da se jednog dana nađe na toj listi, također.

Mladi vratar nije tipični 'talijancin'. Tijelo mu ne krase brojne tetovaže, nema najmoderniju frizuru, dizajnerske kopačke ili rukavice. On i dalje djeluje kao netko tko je tu, eto, samo zato jer je krajnje kvalitetan. Ne priča previše, njegove izjave nisu upečatljive, od kamera bježi kao da je i dalje netko tko je tek prešao iz juniorskog u seniorski nogomet pa tako nije njegovo da ga na svakom koraku prate svijetla reflektora.

Svoju 'donnu' je pronašao, a njezino ime je Alessia Elefante. Par je zajedno pet godina, ali crveni tepisi nisu mjesto gdje se mogu vidjeti. O njoj se malo zna, dobro je čuvana tajna prvog golmana Azzurra i Milana. Talijanski mediji nadali su se novoj Wandi, ali Alessia je njena čista suprotnost. Tko je, gdje je i čime se bavi... Nitko ne zna osim najužeg kruga prijatelja i obitelji.

Jednako tako, ovaj dobri div (196 cm) nije ni od nekih pretjeranih izlazaka. Talijanski mediji navode kako ga zanimaju samo treninzi i utakmice, kako ne priča ni o čemu drugome osim nogometu, kako je sav njegov fokus stavljen isključivo na to da svakim danom bude sve bolji i bolji. Ako mu netko kojim slučajem poklonio bocu crnog vina, ili za ovu priču prigodnije ruma, on će sigurno ostati dobiti na vrijednosti. Jer, za oboje vrijedi, što je starije, to je bolje i kvalitetnije. Baš kao što je to slučaj i kod vratara...

No, ti dobri dečki poput Donnarumme pored sebe moraju imati jednog morskog psa koji je spreman ugristi svakoga. Nekoga tko nogometnim vodama pliva brže od drugih, čija pojava sama po sebi jasno daje naslutiti kako su svi drugi u opasnosti. A Mino Raiola je taj morski pas.

Fratelli su zrelli: Talijani su ispisali povijest, a sada nastavljaju prvenstvo sa stilom

Priče oko Milana, Donnarumme i novog ugovora svima su se popele navrh glave. To kakav je Raiola pregovarač znaju svi od ranije, ali s Donnarummom je dosegao neke nove visine. Paralelno je pregovarao s PSG-om, Juventusom, naravno i Milanom... I ništa ga, zasad, nije zadovoljilo. On je taj koji inzistira na škrinji zlata, na novcu kojeg dosad nijedan golman nije dobio, a povrh svega, odbija svaku mogućnost da njegov štićenik potpiše višegodišnji ugovor. Dvije godine su za njega 'plafon', jer on smatra da na taj način Donnarumma ima potrebnu fleksibilnost za razgovore koji će uslijediti već za godinu dana. Vodi se logikom – nitko za njega nije platio odštetu, stoga ne mora istu ni očekivati. Dajte mu ugovor, pustite ga da brani, a ako ste zadovoljni, platit ćete ga još više. Ako niste, već će se naći netko tko hoće.

Osim Donnarumme, Raiola brine o karijerama Haalanda, De Ligta, Pogbe, Verrattija, De Vrija, Lozana, Malena, Dumfriesa, Stengsa, Boadua, Kluiverta, Wijndala, Keana, Ihattarena... Gotovo je svaki njegov igrač 'u izlogu' ovog ljeta. Naravno, Gigio je ipak prioritet, jer izuzmemo li mogući transfer Haalanda u Chelsea, teško da se netko može približiti nulama koje će se naći na ugovoru na kojeg će potpis staviti vratar Azzurra.

Na 22-godišnjem vrataru je samo da nastavi s onim što već tako dobro radi otkako je uvršten u prvu momčad i udarnih 11 Milana i Italije. Ostalo... Za ostalo će se pobrinuti Raiola.

Ukoliko se Italija danas okiti naslovom prvaka Europe, dionice mladog vratara, i igrača s najvećom tržišnom vrijednošću koji nema poslodavca, još će malo porasti. Izgleda kako je PSG svakim danom sve bliži njegovom dovođenju, a kad bi se to u konačnici dogodilo, oni bi vjerojatno posali i glavni favoriti za naslov prvaka Lige prvaka sljedće sezone. Hakimi, Perreira, Wijnaldum i Ramos, pa još i Donnarumma... I to u momčad za koju već igraju Mbappe, Neymar, Di Marija, Verratti, Marquinhos i Icardi – snovi Nassera i Khalida Al-Khelaifija da u svojim rukama drže 'ušati trofej' uskoro bi mogli posati java.