Dođite gledati Baturinu, jer jednom će vam biti žao...

Tisuću dvjesto i nešto sitno gledatelja pratilo je s maksimirskih tribina Kup dvoboj Dinama i Lokomotive. Premalo, baš premalo, takva je utakmica zaslužila više promatrača, ali znamo, zagrebačkoj je publici uvijek lako nabrojati alibije. Radni dan u 15 sati, hladno i vjetrovito vrijeme, borba za vlast u klubu, koja već mnogima ide na živce pa i zbog toga izbjegavaju tribine, a ima još uvijek onih koji ne vjeruju u novorođeni rivalitet Dinama i Lokomotive, iako sad već postoji dovoljan uzorak spektakularnih i neizvjesnih utakmica ova dva kluba, koje demantiraju stare običaje.Nećemo lagati, pomislili smo u jednom trenutku - iz čisto sebičnih razloga, jer hladnoća se uvukla pod kosti - kako bi bilo dobro da je Lokomotiva (još) filijala Dinama i da ova utakmica završi što prije, u 90 minuta. No, gledali smo opet odličnu predstavu, u kojoj je Lokomotiva još jednom bila blizu, ali opet nije ugrabila priliku koja joj se ponudila. Puno šansi, uzbuđenja, na kraju i golova, bila je to ukusna nogometna srijeda u Maksimiru.

Ali, da i sve to maknemo u stranu, u Maksimir se danas isplati doći zbog jednog dječaka, zbog Martina Baturine. I u toj je utakmici bio prvo ime, odskakao u svim dijelovima terena, bilo ga je posvuda. I dvaput se greda ispriječila da ne bude i strijelac, da je ušao onaj projektil s 20-ak metara, bio bi to spektakularan gol. A njegove točne lopte i lucidna proigravanja teško je više i brojati, jedno takvo dodavanje, baš tamo gdje treba, pronašlo je Josipa Drmića, koji je prelomio utakmicu i poslao Dinamo prema polufinalu. Da, nije više tajna da u Maksimiru raste igrač svjetske razine, no Martin Baturina u svakoj utakmici ponovno oduševi.

Za mladog igrača nije neobično da nakon onakve partije u derbiju s Hajdukom tri dana kasnije protiv Lokomotive, ponudi siromašnije izdanje, oscilacije su kod tih mladića logične i očekivane. Međutim, s Baturinom to nije slučaj. Nije se uljuškao u hvalospjeve i svojevrsni status mlade zvijezde, nije se zadovoljio time što je na koljena bacio najvećeg rivala, već je protiv Lokomotive još malo dodao gas i ponovio sličnu utakmicu. A to već odaje zrelost, stabilnost i, da, dokazuje tu njegovu klasu. Svaki njegov dodir s loptom je poseban, čini se kao da pleše, s takvom lakoćom probija suparničke redove, a svoje suigrače čini boljima. U momčadi već ima takvu ulogu da ga i stariji kolege iz momčadi traže na terenu, imaju u njega potpuno povjerenje, daju mu u ruke ključeve igre i očekuju pravo rješenje u pravom trenutku.

"Vidjet ćete, taj mali će biti fantastičan. Najbolji koji se pojavio nakon Kovačića na toj poziciji", rekao nam je prije gotovo dvije godine Vedran Attias tadašnji analitičar Damira Krznara, dok smo zajedno na pripremama u Sloveniji prvi put gledali Baturinu u prvoj momčadi. I, odmah je odigrao vrhunski, s nekoliko poteza i golom očarao prisutne. No, naravno, dug je put od blistave predstave u jednoj prijateljskoj utakmici do razine Matea Kovačića. Ili, pogotovo, Luke Modrića, s kojim ga neki već sad uspoređuju. I premda se dvije godine kasnije u igri Martina Baturine vidi nešto 'modrićevsko', premda je u nekim segmentima, posebno završnom 'pasu' i egzekuciji možda i bolji nego što je u Dinamu bio Mateo Kovačiću, njemu takve usporedbe ne trebaju. Nije pravedno ni prema njemu, niti prema onima s kojima ga se uspoređuje. Daj Bože da jednog dana dostigne njihove visine, kako je krenuo, mogao bi do njih doći. Ali, polako... Ne trebaju mu niti priče o reprezentaciji. Iako ne bi bio prvi koji je tako strelovito došao do Vatrenih, ako to i ne bude odmah, neće mu pobjeći, nastavi li igrati kao ovog proljeća.

Kada ne zabiješ što moraš, primiš

Revija promašaja i obrana, Aliyuova 'glupost' i Drmićeva presuda u prvom produžetku!

Izvršni odbor razriješio Antolića i potjerao povjerenike iz kluba, odlazi i Peternel, Šimić ulazi u novu Upravu!

Martin Baturina je uhvatio dres standardnog Dinamova prvotimca, iz utakmice u utakmicu postaje sve važniji kotačić modrog stroja i treba ga samo pustiti da igra, uživa i razvija se u pravom smjeru. I treba ga doći gledati u Maksimiru (naravno, i na drugim stadionima), jer nogomet koji on nudi vrijedan je i plaćene ulaznice i malo smrzavanja. Znamo ljude koji nikad uživo nisu gledali Luku Modrića, jer su uvijek imali neki alibi. Slaba liga, derutan stadion, loši tereni... Danas im je žao što tada, dok je bio u Dinamu i bio im pred nosom, nisu vjerovali da mogu u svom dvorištu vidjeti veliko nogometno ime. Dobro, nitko nije mogao misliti da će postati tako velik. Joško Gvardiol, primjerice, nikad nije igrao pred punim Maksimirom i malo je onih koji su mogli uživati u njegovim izvedbama u Dinamu. No, to je uvjetovala pandemija, kad je Gvardiol bio u Dinamu, tribine su bile prazne ili s tek nekoliko sretnika, koji su ispunjavali uvjete za dolazak na stadion. Zato, nemojte propustiti priliku vidjeti Martina Baturinu, dojam je sasvim drugačiji, jači uživo nego pred ekranom. Nemojte propustiti priliku, jer, ako i neće biti najveći transfer u Dinamovoj povijesti kako je neki dan kazao Ante Čačić, Baturina neće još dugo biti ovdje. Martin je došao u Zagreb, ali brzo će iz Zagreba, jer, granica mu se zasad ne vidi. Dođite ga gledati, jer, jednom će vam biti žao što ste čekali. I tražili alibije.