Dobitnici Lige nacija: Sučići, Baturina, Jakić i Ćaleta-Car prije svih, Perišić ispod razine

“Osnovni cilj je napraviti sistem i reprezentaciju za ono što nas čeka u kvalifikacijama za SP. No, imamo ciljeva i u Ligi nacija”, rekao je Zlatko Dalić uoči okupljanja za Portugal s kojim je Hrvatska počela novi ciklus. Preiskusan je Dalić da ne bi znao da se na ovim meridijanima priznaje samo njegovo veličanstvo - rezultat. A kada on ide ruku pod ruku s implementacijom novih ideja i imena - onda je to puna šaka brade.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Uostalom, malo tko će danas odati primjereni respekt Otti Bariću i njegovoj ulozi u stvaranju kulta Vatrenih. Naime, Herr Otto je preuzeo reprezentaciju u ljeto 2002. u iznimno osjetljivom razdoblju nakon lošeg rezultata na SP-u i s generacijom na odlasku... Pa otišao na Euro u Portugal s nekim imenima za koje bi u tom trenutku malo tko stavio neki novac da su sposobni i da imaju kvalitetu igrati na razini reprezentacije.

U svakom slučaju, Zlatko Dalić je ostvario rezultat jer će Hrvatska u petak ponovno biti u ždrijebu elitnog dijela Lige nacija, a usput je utabao stazu novom sustavu i nekim novim imenima na kojima će ležati temelji reprezentacije idućih desetak godina. Neke je Dalić revitalizirao, neke druge održao na razinama na koje su nas godinama navikli, a trećima usporio pad koji je očekivan...

Hrvatska nastavlja u ožujku s Ligom nacija, kvalifikacije za SP počinju u rujnu

Portugalski mediji se čude zvižducima Perišiću i dive Gvardiolu

Dalić je kupio mir i vrijeme, ali posao je daleko od završenog

Jakić za Germanijak: "Prvi put u životu sam vidio ćaću da mi plače"

Nakon ljeta reprezentacija je ostala bez Vide i Brozovića što je ponudilo prostor nekim novim imenima. Ova Liga nacija bila je promocija za trojicu mladih veznih igrača. Dakle, Luka i Petar Sučić, odnosno Martin Baturina spremno su ponijeli teret igranja za izabranu vrstu. I demantirali mnoge koji su tvrdili da nakon “najboljeg veznog reda na svijetu” Hrvatska nema nikakvu perspektivu. OK, daleko je to još od te razine, ali dolazak na veliku scenu prošao je bolje od očekivanog. Uostalom, puno je tu prostora pred njima. Baturina igra svoju prvu ozbiljnu nogometnu jesen. S Dinamom u Ligi prvaka, s reprezentacijom u Ligi nacija gdje skuplja iskustvo pored Modrića i Kovačića, Bati može samo rasti. Sučići se vjerojatno niti u najluđim snovima prije godinu, dvije nisu vidjeli skupa u reprezentaciji, a Hampden je pokazao da se i na Kotarskog može računati. Iako, on bi se mogao dosta načekati pored ovakvog Livakovića, a sigurni smo kako Labrović i Ivušić imaju svojih argumenta.

U toj kategoriji još uvijek nema Matanovića koji je dobio minutažu u pet od šest utakmica u skupini. Dojam je kako to još uvijek nije - to! Ante Budimir možda je nepravedno zapostavljen jer je pokazao da je puno konkretniji, ali ima jedna bitna razlika - godine. Budimir ima 33, Matanović dvanaest manje i to je osnovni razlog zašto je u prednosti kod Dalića. Na svu sreću, golgeter Osasune je iznimno karakteran i kao takav nije “digao nos” već je prihvatio svoju ulogu prve zamjene za opće dobro Vatrenih.

Za razliku od Perišića kojem je Dalić pružio ruku spasa, ali ovaj to nije vratio na travnjaku. Upravo suprotno, Perišić je bio među najslabijim pojedincima u ovom mini ciklusu. To je na neku ruku i logično jer se vraćao nakon duge i teške ozljede i mijenjao pozicije na travnjaku, ali niti njegov doprinos kao mentora nije bio na razini. Često je svojim reakcijama prema mlađim suigračima na terenu širio nervozu i to je nešto s čim će se Zlatko Dalić morati pozabaviti ako želi stvoriti harmoniju odnosa u svlačionici. Ne pričamo napamet...

U pozitivi je Kristijan Jakić koji je na Poljudu pokazao zašto je uvijek tu negdje. Ako ne može dobiti priliku na prirodnoj poziciji u veznom redu, svoju će ulogu negdje drugdje odraditi na jednoj vrlo visokoj razini, kao što je to bilo protiv Portugala. Tu je i Nikola Moro koji ima identičan problem konkurencije na svom radnom mjestu. No, tu je. Šuti, radi i strpljivo čeka svoju šansu kao što je dobio u Splitu. U Bologni je standardan, igra Ligu prvaka i sigurno će u bliskoj budućnosti imati veću ulogu u reprezentaciji.

Veliki Dalićev plus je revitalizacija Duje Ćalete-Cara. Prije nekoliko godina bio je standardni stoper reprezentacije. Bio je u Rusiji, standardno je igrao na Euru 2020., no nakon uvodnog poraza od Austrije u Osijeku u Ligi nacija - nestao je s mape. Vratio se na turniru u Egiptu i to s pretpoziva, potom preskočio Euro da bi u ovoj Ligi nacija dobio minutažu koju je apsolutno opravdao na travnjaku. Ne znamo što bi se trebalo dogoditi da Ćaleta-Car izgubi svoj status u godinama koje dolaze. Osim, naravno, ako uplati odmor na Maldivima u nekom od termina rezerviranih za reprezentaciju.

Naravno, bilo je i onih koji su napravili korak nazad ove jeseni. Ozljeda je spriječila Lovru Majera i Ivana Stanišića, dakako i Juranovića, a nepovjerenje klupskih trenera Mislava Oršića, odnosno Luke Ivanušeca. Na Pongračića se Dalić obrecnuo u Lisabonu, protiv Poljske je bio na klupi da bi akciju u listopadu propustio zbog ozljede. Ponovno je bio u zadnjem terminu, ali bez sekunde u igri.

Osim pojedinaca, Dalić je implementirao i novi sustav s trojicom u zadnjoj liniji. Ima tu još dosta prostora za peglanje po detaljima, ali dobro je da smo dobili na raznovrsnosti. Uostalom, promjena u poluvremenu protiv Portugala zatekla je Roberta Martineza i otvorila put do tog boda za četvrtfinale.

U zaključku, Hrvatska možda dojmom nije bila na očekivanoj razini, ali ima nešto i u prevelikim očekivanjima odnosno zaboravljanju činjenice da su rezultati Vatrenih posljednjih šest godina nadrealni i oni ne bi smjeli biti neko standardno mjerilo uspjeha. Ako ćemo se uhvatiti u tu zamku da na svakom SP-u moramo barem do polufinala - onda nas netko treba probuditi i objasniti da živimo u zabludi. Druga je stvar što imamo privilegij svjedočiti velikim godinama HR nogometa. No, pad je očekivan - najvažnije je bilo da ne tresnemo na pod. I nismo. Ostvarili smo rezultat uz dosta muke i stresa, dobili nekoliko novih lica i Hrvatska će spremno dočekati početak kvalifikacija za SP 2026. koje su primaran cilj reprezentacije. A rekonstrukcija se i dalje nastavlja u hodu...