Dječak s papirićem u džepu

Kad na travnjak stadiona La Cartuja u Sevilli istrči taj malac s brojem 7 na leđima, nemojte gledati samo nogometaša. Gledajte dječaka kojeg su u Francuskoj proglasili "prekratkim" za ozbiljan nogomet. Gledajte tipa koji je cijeli život bježao od etikete škarta i koji ispisuje posljednje retke najčudnije romanse modernog nogometa.

Sudbina je ponekad vrhunski pjesnik, ali češće je samo cinik. Griezmann svoju posljednju utakmicu za Atlético u Kupu igra protiv Real Sociedada. Protiv onih koji su mu dali krov nad glavom kad su mu u domovini zalupili vrata pred nosom.

Sve je počelo jednog sivog popodneva u Parizu 2005. godine. Antoine je na probi u Montpellieru, nosi preveliku majicu s natpisom "Jamaica" koja pleše na njegovim mršavim ramenima. Skauti francuskih velikana su već zaklopili svoje teke uz zaključak da je nizak. Zvuči poznato? Očito je sudbina najboljih da ih se odbije zbog visine.

Eric Olhats, skaut Real Sociedada, vidio je nešto drugo. Vidio je savršenu inteligenciju . Prišao je klincu i, kao u kakvom špijunskom filmu, u džep mu gurnuo zgužvani papirić sa svojim brojem. "Ne otvaraj dok ne dođeš kući", rekao mu je. Taj komadić papira bio je Antoineova karta za bijeg. Otišao je u San Sebastián, spavao na kauču kod skauta, plakao noću jer mu nedostaje kuća, ali je postao Bask iz Burgundije. Tamo je naučio da se u nogometu ne raste u visinu, nego u dubinu.

Katalonski grijeh

Maknimo se od romantike, dogodila se Barcelona. To je onaj crni dio priče koji su mu navijači Atlética godinama nabijali na nos. Godine 2019. Antoine je odlučio postati dio svemirskog broda s Camp Noua. Koštao je 120 milijuna eura, ali tamo je bio stranac više nego što je ikad bio u Španjolskoj. Na terenu se sudarao s Messijem, zauzimali su isti prostor, umjetno brate, umjetno je to izgledalo.

U Barceloni je Griezmann izgledao kao vrhunski glumac koji je dobio krivu ulogu u skupom blockbusteru. Bio je tu, zabijao, ali nije bio sretan. Izgledao je izgubljeno. Navijači u Madridu su mu u međuvremenu pljuvali po ploči ispred stadiona, zvali ga izdajnikom. Taj odlazak je bio njegov najveći poraz, trenutak kad je shvatio da novac i sjaj katalonskih reflektora ne mogu zamijeniti osjećaj pripadnosti. Povratak u Madrid 2021. bio je čin poniznosti, a pristao je na manju plaću, na zvižduke, na sve, samo da se vrati 

Suze sina razmetnoga

Diego Simeone ga je dočekao onako kako otac dočeka razmetnog sina i bacio ga je u vatru da zasluži oprost. I Antoine je rudario. Postao je igrač koji u 90. minuti uklizava u svom šesnaestercu, a u 91. rješava utakmicu genijalnim lobom. Postao je najbolji strijelac u povijesti kluba, ostavivši iza sebe legende poput Aragonésa i Torresa. Postao je "nogometni mješanac" – psuje na španjolskom, pije onaj gorki urugvajski mate čaj i igra s francuskom elegancijom.

Krug se zatvara

Finale. Igra protiv Sociedada koji ga je stvorio, za Atlético koji ga je istrpio i zavolio, a mislima je već u Orlandu. Krug se zatvara. Od onog klinca u "Jamaica" majici do kralja Madrida koji večeras skida krunu.

Ako večeras zabije, nećemo očekivati ludo slavlje, samo onaj skromni naklon tribinama. To će biti poruka i Parizu, i Barceloni, i Madridu. Španjolska će od sutra biti malo tiša i manje šarena. Sretno ti bilo Mali. Hvala ti što si pokazao da se i nakon najvećih pogrešaka može vratiti kući kao pobjednik.