Marko Lukunic/PIXSELL
Marko Lukunic/PIXSELL

Dinamo mora naći sportskog direktora jer je klub bez vizije i strategije! Gabrijel Rukavina je živi primjer toga...

Vrijeme Čitanja: 7min | pet. 20.10.23. | 16:15

Kruno Jurčić imao je zanimljiv nastup u podcastu u kojem je na svoj način, bez šminke i nečeg lažnog, ogolio situaciju u Maksimiru. Iako je kod nas još uvijek bitnije tko priča, a ne što priča - njegova razmišljanja trebala bi se vrtjeti na nekoj od sjednica IO Dinama. Naučilo bi društvo nešto iz toga...

U srijedu je Dario Šimić došao u Maksimir, razdužio se, pozdravio društvo te i službeno završio svoju epizodu. S gorkim okusom, jer za razliku od prosinca 1998., kada je kao igrač napustio Dinamo u transferu vrijednom 10 milijuna njemačkih maraka od kojih je njemu pripalo - 5,5 milijuna, Šimić je ovoga puta otišao bez obeštećenja. Njegova odluka da sam podnese ostavku lišila ga je otpremnine. Iako je imao lobističku akciju, na koncu je osjetio kako je Barišić okrenuo palac dolje… I sam je otišao!

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

O njegovoj ostavštini sudit će vrijeme. Možda će se Kaneko, Bernauer, Mihajličenko i Sosa s vremenom pokazati da su za Dinamo pa dati Šimiću kakvu takvu zadovoljštinu. Možda… No, njegovim odlaskom Dinamo gubi čovjeka zaduženog za struku. Cinik u nama bi rekao; nema štete. No, činjenica da Dinamo nema više nikakvog čovjeka zaduženog za sportska pitanja mogao bi se u bliskoj budućnosti pokazati kao puno veći problem za klub iz Maksimira od pokojeg promašenog igrača.

Okupirani čuvanjem sinekura, a opijeni ulogama “vjesnika demokracije”, ljudi iz kluba zanemarili su osnovnu esenciju Dinama; njegovo veličanstvo - rezultat! I simbol. Jer Dinamo je više od kluba…

I u toj svojoj borbi za vlastite pozicije, pustili su klub da vozi u leru. Pa usput promašili par skretanja te iz Lige prvaka stigli do one Konferencijske. Umjesto Tottenhama i Chelsea, sada smo na Ballkaniju! No, je li taj pad bio dovoljan da se netko otrijezni i zapita? Nismo baš sigurni…

Dinamo nema čovjeka koji se brine za sportski sektor, koji ima viziju i strategiju. A čini se da ga niti ne traži. Sve se prepušta treneru.

Prije kojih tjedan, dva - taman kada smo se vraćali iz Prištine gdje je Dinamo doživio ozbiljnu pljusku, stiglo je nekoliko poruka o zanimljivom nastupu Krune Jurčića na nekom od podcasta. Bivši trener Dinama, na svoj je način ogolio apsolutno sve. Nikome u stranu, nikome dužan - Jurčić je jasno rekao kako stvari stoje. Da je klub iz Maksimira bez jasne vizije i strategije te da je kao takav na putu prema - dolje!

Iako je kod nas uvijek bitno tko nešto kaže, a ne što se kaže, nastup Krune Jurčića trebao bi se zavrtjeti na ekranu tijekom neke od sjednica Izvršnog odbora kluba. Pa da mudre glave, unatoč svom silnom iskustvu višegodišnjih promatrača, nešto i nauče… Da, ako već sami nisu sposobni pronaći viziju, možda da je nauče od čovjeka koji je to radio. I to prilično dobro. Osporavali smo Jurčića a čovjek ima iskustvo, znanje i ne libi se to javno reći. Ima i istančan osjećaj za instinkt. Kada mu je u ljeto 2022. ponuđeno da zamjeni Čačića koji je uletio u travnju pa priveo sezonu kraju na pobjednički način, Dinamo je Jurčiću ponudio mjesto trenera. No, kao da je osjetio što slijedi, Jurčić se zahvalio i odbio.

Kako bilo, puno toga je Kruno Jurčić rekao mudroga u podcastu. Puno toga za zamisliti se… I ne bi imalo nekog smisla sada to ponavljati, ali svakako je za preporučiti.

A neki sukus je kako se u Maksimiru zanemarila strategija kluba da proizvodi, bogato prodaje i od toga živi na jednoj visokoj nozi. Da ti igrači koje proda u europske velikane budu stupovi nekih novih generacija Vatrenih. Pa da opet imamo neku Rusiju i Dohu. Da opet imamo Tottenham u Maksimiru… Da Dinamo ponovno bude regionalni lider. Uzor. Simbol. A ne da nam se smiju granični policajci kada idemo na Kosovo na utakmicu, pa podjebavaju da svratimo do Marakane na Ligu prvaka!

I spomenuo je Jurčić u nekoliko navrata Gabrijela Rukavinu. Tek ovlaš, s dozom nevjerice kako se u Dinamu nitko ne brine za svog talenta, ali sasvim dovoljno da krenemo u potragu i pokušamo približiti tu priču o jednom od najvećih talenata generacije 2004., koji se u Maksimiru sustavno zanemaruje.


Dakako da smo okrenuli broj od Rukavine seniora. No, nije Tomo bio za priču. Svjestan da se u njemu miješaju emocije roditelja s jedne strane a trenera i bivšeg igrača Dinama s one druge, nije htio pričati o tome. Tek nam je dao naslutiti kako nisu zadovoljni tretmanom i planom te da je lako moguće da ove zime Gabrijel Rukavina napusti Dinamo.

Tko bi se mogao nadati takvom raspletu kada je sa 16 godina, s etiketom najboljeg strijelca u kadetskom uzrastu dobio pred sebe profesionalni ugovor od Dinama. Ugovor koji je bio iznad okvira, ali i njegov talent bio je isti takav. Odmah su ga prebacili u B momčad koju je vodio Igor Cvitanović, da bi kod Krznara potvrdio reputaciju i izborio se za ljetne pripreme kod Ante Čačića kako jedini iz B momčadi. Kasnije mu se priključio Brkljača.

I sve je išlo nekim svojim tijekom. Već uhodana priča. Mladi talent, spreman za izlog a kasnije za veliki transfer. No, negdje je zapelo. Ante Čačić ga nije vidio. A nitko iz kluba, jer Dinamo nema sportskog direktora, nije našao shodno za reći treneru da je Rukavina projekt i da se treba tako i odnositi prema njemu. Doduše, bilo je tu nekih sveznalica iz uprave koji su stručnjaci za sve ali bili su limitirani za neke vizije i strategije na sportskom planu. Da nisu, ne bi Čačiću dali novi ugovor pa ga nakon kratkog vremena isplaćivali…

No, vratimo se Rukavini. On je, uglavnom nestao. Pod izgovorom da nema vremena za razvojni nogomet, vraćen je u juniore. Krasna poruka… Nakon godinu dana ponovno u juniorima. Nanjušili su to neki europski klubovi koji su bili zainteresirani i slali signale da bi ga rado vidjeli u svojim redovima. Juventus, RB Leipzig, Salzburg… Pa PSV je ovo ljeto došao u Maksimir s ponudom od oko dva milijuna eura za Rukavinu.

Uglavnom, radio je razliku u juniorima, htio dodatno trenirati što mu nije bilo omogućeno i skupljao frustracije. Nikome nije bilo jasno zašto Gabrijel Rukavina ne može dobiti desetak minuta u nekoj riješenoj utakmici. Imao je ozbiljniji nastup protiv Hajduka i to je bilo to. Promjenom trenera ništa se nije promijenilo. Čak niti onda kada je Dinamo već osigurao naslov prvaka, Igor Bišćan nije vidio Rukavinu. Radile su se jedna ili dvije izmjene, bez ikakve vizije i strategije.

A nitko iz kluba nije našao shodno da popriča s novim trenerom oko projekta kluba, o viziji Dinama i strategiji. Jer ih zanimaju samo vlastite funkcije…

Stiglo je ljeto i ljudi koji ga vode, tražili su opciju. Pričali su s Rijekom koja voli tu i tamo iskoristiti nesposobnost Dinama da prepozna vlastite talente. Cijeli je niz primjera. Od Kramarića pa do Jankovića. Priča ide da je Mišković dao zeleno svjetlo a da je Jakirović bio oduševljen. No, nije se realiziralo, a Jakir je nakon nekog vremena stigao u Maksimir. I zaboravio na Rukavinu.

A nitko iz kluba nije našao shodno da popriča s novim trenerom oko projekta kluba, o viziji Dinama i strategiji. Jer ih zanimaju samo vlastite funkcije…

Nedavno je Dinamo gostovao na Poljudu. U isto vrijeme su u parku Maksimir Rukavina i Perković istrčavali dionice. Tri puta po 15 minuta. Nisu se u Dinamu pobrinuli niti da im daju trenera koji će biti s njima. A pričamo o jednom od najvećih talenta kluba, dok je drugi mladi reprezentativac Hrvatske. Amaterizam? Malo je reći…

I došle su te Ponikve. Utakmica koja je čisti “copy paste”. U kojoj znaš da će domaćin poginuti, da si došao s momčadi koja treba “odraditi posao”, koja nema ritma i da se čeka taj prvi gol da krene voda na tvoj mlin. I manje više, svi su bili loši u toj utakmici. I Gabrijel Rukavina. No, kako je trener promijenio njega, tako je mogao još njih devet. Koja je to poruka? Da je vrijeme da se traži nova sredina… Bježite što dalje, jer ovdje priliku nećete dobiti. Kao da se netko trudi da uništi te talente od kojih je klub godinama dobro živio.

I zašto se onda čudimo što je jučer bio Tottenham, a danas je Ballkani? I sutra protiv Gorice vjerojatno za Rukavinu neće biti mjesta. Niti ako utakmica bude jednosmjerna, pa se riješi u ranoj fazi.

A nitko iz kluba nije našao shodno da popriča s novim trenerom oko projekta kluba, o viziji Dinama i strategiji. Jer ih zanimaju samo vlastite funkcije…

Možda da Vlatka Peras zaduži nekog od dvojice članova uprave za koje javnost još uvijek ne zna što konkretno rade, pa da okrenu broj PSV-a i pitaju jel vrijedi ona ljetna ponuda za Rukavinu. Možda ne znaju ukucati u GPS lokaciju Pampasa, ali poslati e-mail u Eindohoven i ne bi trebao biti takav problem. Ili se varamo?




Tagovi

Kruno JurčićGabriel RukavinaGNK DinamoSergej Jakirović

Ostale Vijesti