Dinamo je, jednostavno, slab!

Sjedila je ekipa još sat vremena nakon utakmice u restoranu u sklopu velikogoričkog stadiona, previše suza bilo je u njihovom pivu.

"Inače smo iz Bugojna, ali živimo u Hamburgu. I prešli smo dugačak put zbog ove utakmice, sad moramo nazad 1000 kilometara", rekao nam je jedan od njih, utučen zbog poraza, no ipak ispunjen, kako je rekao, zbog dobrog društva i 'zezancije'. Što drugo i preostaje Dinamovom navijaču nego doći na stadion i sresti staro društvo, ljude, koje nije vidio godinama, sjetiti se nekih davnih pobjeda i utakmica. Jer, novih se neće baš nauživati! I bilo je još utučenih, pokisnulih, šokiranih, Dinamovi navijači na ovakve šamare nisu naviknuli, Gorica je slavila 2-1 i gurnula Modre još dublje u glib.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

No, najteže je saznanje s kojim su se Dinamovi navijači susreli na putu kući, svejedno žive li u obližnjem Novom Zagrebu ili dalekom Hamburgu, da rješenje Dinamove krize nije pred vratima, ne ovisi o jednom potezu ili odluci. Ako netko dosad nije shvatio, morao se s time pomiriti ove subotnje večeri, Dinamo je, jednostavno, slab! Ništa se neće, generalno, promijeniti ako će, primjerice, Ristovski umjesto stopera igrati desnog beka (ili obrnuto), ako će Baturina umjesto na desnom krilu zaigrati na svojoj prirodnoj poziciji, ako će umjesto Bernauera zaigrati Boško Šutalo, Kevin Theophile ili bilotko, ako Drmića zamijeni Emreli, njega Kulenović... Dinamo danas više nije 'onaj' Dinamo, koji će u kontinuitetu pobjeđivati na mišiće, na individualnu kvalitetu, koji će zabiti jedan gol ni iz čega i zakapariti tri boda. Kao što je godinama radio u HNL-u. Maksimirski vlastodršci, svi oni koji su kreirali politiku i nadasve sportsku politiku kluba zadnjih šest mjeseci ili nešto dulje, uspjeli su srozati klub na svim razinama. A u toj priči rezultat mora doći na naplatu, ne može ostati izolirani otok usred oluje.

Ne tako davno Dinamo je imao najboljeg vratara lige (Livaković), najboljeg stopera lige (Josip Šutalo, prije njega Gvardiol), najboljeg desnog beka (Ristovski), najboljeg veznog igrača (Ademi), najbolje krilo (Oršić), najboljeg ili ponajboljeg napadača (Petković)... Pa ode Oršić, njegovu ulogu preuzme Ivanušec, prije je tu bio Dani Olmo, kojemu je zamjena bio Lovro Majer...Shvatili ste poantu, Dinamo je, jednostavno, igrački bio toliko moćan da je uvijek netko iskočio, da je uvijek na terenu bilo dovoljno klase, dovoljno igrača koji mogu riješiti utakmicu, odlučiti pobjednika. Današnji Dinamo to nema, danas je u Maksimiru malo igrača, koji se mogu pohvaliti da su dominantni, najbolji na svojoj poziciji među konkurentima u ligi! Zašto je to tako, treba pitati one koji su ovaj Dinamo slagali, selektirali, prodavali i kupovali igrače!

Dosta je skrivanja, uvrede su išle i prema loži! Što bi donijela Jakirovićeva smjena?

Najveća priča HNL-a: "Veliki sam dinamovac od malih nogu, ali drago mi je da sam zabio i Modrima i Hajduku! Možda promijenim broj na dresu u - 92!

Jakirović: "Džaba meni što sam ja ljut jer mi prosipamo bodove"

Još jedan detalj. Dinamovi igrači u Velikoj Gorici zaradili su čak šest žutih kartona. Plus još netko od 'staffa' na klupi. Trebalo bi uistinu duboko kopati po arhivi i naći kad je Dinamo utakmicu, a da nije derbi s Hajdukom, završio s toliko javnih opomena! Nije suđenje Patrika Kolarića bilo savršeno, imao je nekoliko grešaka i spornih odluka, Dinamovi igrači često su mu prigovarali, nekad i opravdano. Međutim, suđenje, naravno, nije razlog Dinamova poraza u Velikoj Gorici, da ne bi to netko pomislio. No, i ta činjenica pokazuje da je Dinamo izgubio autoritet i respekt i kod protivnika i kod sudaca, Dinama se nitko više ne boji, štoviše, tko god ima priliku, 'zakuca' ga još dublje. Uz svesrdnu potporu velikih pogrešaka Dinamovih igrača, koji u svakoj utakmici daruju suparnike. Pritom je gotovo nevažno tko u tom trenutku bio na terenu!

Nešto treba mijenjati, ali što? Ili koga? Dinamo je promijenio Upravu, pa člana Uprave, trenera, igrače. A priča samo ide prema dolje i ne vidi se kraj toj krizi. Opet ćemo ponoviti, Dinamo može smijeniti Sergeja Jakirovića, jer rezultati su mu uistinu loši. Četiri poraza u 12 utakmica, to je puno. Sparta, Hajduk, Ballkani, Gorica. Jedan teži od drugog! Ali, stvar je u tome što takva promjena neće ništa suštinski riješiti. Jakirović je nakon Prištine dobio povjerenje Uprave, dobio je odriješene ruke da dogura Dinamo do zime, a onda posloži momčad po svom ukusu. Jakirović je počeo već raditi na tome, slagati plan za siječanj, vuče određene poteze u svlačionici, crta i precrtava one koji jesu, odnosno nisu za Dinamo. I sad, kad bi opet došao drugi trener, koji bi ponovno kretao ispočetka, sa svojom vizijom, svojim planovima, bi li to zaustavilo Dinamov pad? Teško.

Trener je uvijek prvi na udaru i naravno da Jakirović ne može do unedogled gubiti utakmice. Dinamo je preveliki klub da bi se tako olako prolazilo kraj poraza. No, veći je problem u ovom trenutku što u Dinamu trenutno nema nekoga tko će udariti šakom o stol, prelomiti neke stvari, preuzeti odgovornost i usmjeriti letjelicu opet prema gore. Ne može smjena trenera uvijek sve ostalo sakriti pod tepih. Niti na terenu Dinamo nema takvu količinu klase koja će odjednom isplivati, prevagnuti i donijeti pobjede. Dinamo je, jednostavno, slab. Na svim razinama. I, s obzirom da znamo da oni koji bi trebali za to neće odgovarati, već mudre šute, doima se da ne postoji drugo rješenje osim pričekati zimu i nadati se da će Dinamo polusezonu završiti sa što manje štete. Da će pobijediti Viktoriju Plzen, naći put do drugog kruga Konferencijske lige i u HNL-u se držati pri vrhu s nevelikim zaostatkom. A onda u siječnju pokušati ispraviti greške i propuste, koje gomilaju mjesecima!