
Dinamo is on fire! Jedna velika prednost pred rivalima i zašto euforiji još nema mjesta
Vrijeme Čitanja: 5min | ned. 03.08.25. | 09:01
Već je prva utakmica donijela neke odgovore Mariju Kovačeviću i rekla dosta o Dinamu. Trener Modrih ima širok izbor, ali čekaju ga i teške odluke
Tih 0-2 na Opus Areni, definitivno, zapalilo je Dinamove navijače. Ovo jest bilo nešto novo, nešto što dosad nisu imali prilike vidjeti, toliko novih igrača odjednom na terenu, toliko znatiželje na licima svih onih koji su došli bodriti Modre na osječkom Pampasu, toliko želje da ova priča uspije. S istom željom vjerojatno se zadnja dva mjeseca srastao i Mario Kovačević, Dinamov trener, koji se samo nadao da će iz ove bitke, svoje prve na Dinamovoj klupi, izaći kao pobjednik. Jer, bez obzira što ima neupitnu podršku, što se svi deklarativno 'razbacuju' strpljenjem i razumijevanjem za 'rudarski' posao, koji čeka Kovačevića, svi znamo da porazi u Maksimiru, pogotovo oni u HNL-u uvijek unesu nelagodu i neugodna pitanja. Jednostavno, puno je lakše raditi i graditi kad pobjeđuješ.
Dinamo is on fire! Dinamo je vruć, gori, ne samo na terenu, već i oko njega, ova momčad pršti nekom pozitivom, nekom novom energijom. To je bilo očito i u Osijeku i to je nešto što će joj, možda, biti trademark. Međutim, unatoč svemu tome, unatoč mnogim dobrih stvarima, koje smo vidjeli od Modrih na Opus Areni, euforiji još uvijek nema mjesta. Puno je tu još posla za Kovačevića i igrače, puno je i upitnika. Svatko tko je gledao utakmicu i samo ugrubo secirao igru Dinama, došao je do sličnih zaključaka. Izdvojili smo pet stvari, koje je pokazala i najavila Dinamova osječka premijera.
POLAKO... OVAKVIH UTAKMICA BIT ĆE JOŠ
Stop euforiji, to je ono što iz Maksimira moraju stalno ponavljati. Jer, sudeći po oduševljenju, koje je na kraju izazvala ova pobjeda, po raznim objavama na društvenim mrežama, koje ponekad reflektiraju navijačko stanje uma, svi su već sad uvjereni da je pred ovom momčadi siguran 'marš na HNL'. Da je nitko ne može zaustaviti. Ali, polako... Bila je to utakmica koja je mogla otići i na drugu stranu, osječku, da je, recimo, Omerović pogodio onaj zicer u prvom dijelu. Bilo je, pogotovo u prvih 45 minuta, dosta loših i bezidejnih Dinamovih faza a činjenica jest da su Modri riješili utakmicu tek kad su se glavne osječke snage 'ispuhale' ili napustile teren. Na neki način bila je to utakmica koja je najavila ono što ćemo gledati još neko vrijeme. Bit će još takvih susreta, s dosta oscilacija unutar 90 minuta, s praznim hodom, obrambenim promašajima i možda će neke otići i na suparnikovu stranu. Rezultat uvijek puno toga baci u drugi plan, ali jasno je da Dinamo još nije 'gotova' momčad.
JEDNA VELIKA PREDNOST NAD RIVALIMA. OVO NEMA NITKO!
Ono što se naslućivalo i ranije, dobilo je potvrdu već na Opus Areni. Dinamo ima širinu, koliko ona nosi u Europi, tek ćemo vidjeti, no, za HNL je u ovom trenutku velika prednost pred rivalima. Prvo, nitko si od najvećih Dinamovih suparnika ne može dopustiti luksuz da mu s klupe ulaze igrači poput Stojkovića i Kulenovića i rješavaju utakmicu. Drugo, u odnosu na Rijeku i Hajduk, u čije dvorište iz Maksimira najviše gledaju, Dinamo je, praktički, završio prijelazni rok. Odlazaka ključnih igrača više neće biti, kao što neće biti niti senzacionalnih dolazaka, koji će promijeniti ideju nove momčadi. Kostur momčadi je tu, Kovačević može slagati, uigravati, podizati formu... Dok dečke na Poljudu, a pogotovo prvake s Rujevice, još uvijek čekaju veliki izazovi mercata. Ne samo to, Dinamo ne igra europske utakmice sve do 24. rujna, Modri se mogu mirno pripremati iz vikenda u vikend za novu utakmicu.
NE SMIJE BITI NEZAMJENJIVIH!
Prvih 11 u Osijeku bilo je bez ijednog iznenađenja. Onako usput zaključili smo da je tih 11 u Dinamu 'nacrtano' još 15. lipnja, da će svi novi igrači koji dođu igrati od prve minute, bez obzira na sve. I, od onih koji su pristigli nakon Bobanova dolaska u Maksimir (Mudražija i Soldo došli su ranije) starter nije bio jedino Bruno Goda. Samo zato jer nisu mogla zaigrati dva lijeva beka, a prednost ima Perez Vinlöf. Koliko je god dobro imati u glavi udarnu momčad i nju standardizirati, istovremeno nije dobro unaprijed imati 'nezamjenjive' igrače. One čiji je status neupitan. Sastav se 'crta' na terenu, a ne unaprijed u uredima. Pokazalo se odmah na startu da će Kovačević u toj priči morati dobro kormilariti, između standardizacije momčadi i dovoljnog kredita svakom igraču s jedne i činjenice da moraju igrati najbolji i najraspoloženiji s druge strane. I tu ne smije biti kompromisa, jer širina izbora brzo se može pretvoriti u nezadovoljstvo onih koji ne igraju, ako ne postoji balans.
ENERGIJA I SINERGIJA, JAKO ORUŽJE OVOG DINAMA
Ono što se Dinamu u većini utakmice u Osijeku ne može osporiti jest energija, želja, koju su Modri uložili za pobjedu. Do kraja u svaki duel, trka, požrtvovnost, Moris Valinčić koji ne staje i traži još jaču podršku s tribina, Dion Beljo se hrva i bori s osječkim stoperima pa igra zamotane glave, Mateo Lisica koji 'ubada' i kad mu ne ide pa Kulenović i Stojković, koji ulaze na teren kao pušteni s lanca. Da, ova momčad jest, definitivno, 'gladna'. A sve to uz kulisu s tribina, na Opus Areni dosad nikad nije bilo toliko Dinamovih navijača, bili su glasni, poticajni, neupitno je da je sinergija terena i tribina jača nego ikad u novije vrijeme! I to bi moglo biti jako oružje ovog Dinama.
VEZNA LINIJA, IZNENAĐENJA, UGODNA I NEUGODNA
Ako su Moris Valinčić, prije svih, i Mateo Lisica bili pozitivna priča ove utakmice, ugodna iznenađenja, ako možemo reći da je snažni i čvrsti Scott McKenna zadovoljio izvedbom, mladi Sergi Dominguez i nešto više a Dion Drena Beljo najavio da će biti jaka napadačka struna Dinamovog orkestra, onda trebamo zaključiti i da su dvojica igrača, koji kod Kovačevića (i Bobana) imaju neupitne kredite i status, nisu opravdala očekivanja. To su Gonzalo Villar i Gabriel Vidović. Španjolac se trudio, tražio loptu, ulazio u duele, ali je premalo bio konkretan, okomit. I, dojma smo da Dinamo ne izgleda tako opasno i goropadno dok Mišić, Villar i Ljubičić igraju zajedno na sredini terena. Treba li Villaru još vremena za fizičku spremu, trebaju li se njih trojica bolje uigrati i razumjeti, jasnije podijeliti uloge? Što se kaže, pokazat će vrijeme. Vidović, pak, njega znamo od ranije, i dalje pokazuje iste boljke kao i u prvom mandatu u Maksimiru. Igra na bljeskove, često se izgubi na terenu, doprinos u defenzivi tanak. 'Desetka' na leđima je velika čast, ali i odgovornost, ovakvim partijama teško će zadržati status prvotimca, ono što je odigrao u Osijeku potpuno odudara od ideje ovog novog Dinama. Neka pogleda snimku i pogleda kako su to na desnoj strani radili Valinčić i Lisica!