Dinamo ima priliku postati 'potpuni' klub!

Autor je dobitnik nagrade za internetsko novinarstvo HZSN-a za 2023.

Premladi smo da bismo se sjećali 1982., ali više-manje, znamo sve o toj legendarnoj generaciji, legendarnom naslovu prvaka. Euforiji i zajedništvu, hrvatskom prkosu, punim tribinama i momčadi, koja je ušla u povijest. Predvođena Ćirom Blaževićem i kapetanom Velimirom Zajecom. Upravo je kapetan Zeko, 42 godine kasnije dobio priliku figurativno vratiti Dinamo u 1982. Koju maksimirski klub nikad kasnije na taj način nije dostigao.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Jer, nikad poslije Dinamo nije imao - sve. Uvijek je nešto nedostajalo. Ili rezultat ili zajedništvo ili publika ili stadion. Ili ga je u procvatu zaustavljala politika. U godinama nakon '82., Zagreb je bio budan, stalno uz svoj Dinamo, ali uslijedio je opet rezultatski pad, uglavnom gladne godine. Kad je Velimir Zajec krajem 80-ih počeo zidati novi, jaki Dinamo, ispriječila se prejaka Crvena zvezda, a onda i rat, koji je zaustavio taj proces. Promjene imena odnijele su zajedništvo i atmosferu, koja se u punom smislu nije vratila niti kad je sredinom 90-ih, povratkom Roberta Prosinečkog maksimirski klub opet postao moćan. Igrala se Liga prvaka, padali su Partizan, Celtic, Ajax, Porto..., ali borba za povratak imena i protiv čvrste političke stege u samom klubu, nosila je 'žrtve' i dijelila modri puk. Onda se vratio Dinamo, kratkoročno i publika, ali klupska je blagajna bila sve praznija, Dinamu je prijetio stečaj, u Europi se ispadalo od Maccabija i Dnjipra, klub je došao do 'lige za bedaka'. Kad je, pak, u Maksimiru počela stasati nova generacija, s Modrićem na čelu, krenuli su stizati i trofeji, maksimirske tribine opet su nudile pozitivu, međutim, izostao je pravi europski rezultat, to čuveno europsko proljeće postalo je sve veća opsesija.

Srušili su Modri još jednom Ajax u Areni, trebala je i to biti svojevrsna prekretnica prema 'potpunom klubu', no ludovanje Zdravka Mamića po povratku iz Amsterdama na zagrebačkom aerodromu pokrenuo je novu bitku i novi bunt. Dinamo je postao igrački moćan, tvornica talenata, dominantni vladar hrvatskog nogometa, igranje u skupinama europskih natjecanja postalo je dio imidža i svakodnevice. Međutim, navijači su bili podijeljeni kao nikad, uslijedile su godine bojkota, previranja, sukoba i svađa. Dinamo je, definitivno, rezultatski imao najuspješnije razdoblje u svojoj povijesti, približio se europskom vrhu, ali uz prazne tribine i na sve derutnijem stadionu. Rezultat nije pratio atmosferu u klubu i oko njega, više se pričalo o kriminalu i politici, nego o dosezima na travnjaku.

Insajderski izvještaj: Ključni vjetar u leđa Zajecu dali su zaposlenici Dinama u povjerenstvu za izbore

Modri od Soluna ulaze u pakleni ritam: Čak osam gostovanja u idućih devet utakmica! Ali, vraćaju se svi ozlijeđeni

Zajec: "Ići će se na promjenu statuta, Modrić je moj izum, ali ne vjerujem da igrački može doći. Uprava? Vlatka Peras mora biti u klubu, a Marić će biti ambasador"

A prije šest godina, dolaskom Nenada Bjelice i fizičkim odlaskom Zdravka Mamića, krenuo je novi Dinamov uzlet. Napokon to europsko proljeće, a istovremeno i povratak publike, barem na europskim utakmicama, redovi za ulaznice i neki novi idoli - Ademi, Oršić, Petković, Livaković, Olmo. Ali, neki su duhovi i dalje ostali u Maksimiru, a ostao je i taj stadion, sve lošiji, sve manje upotrebljiv. Ostao je Maksimir onda i bez istočne tribine, Tottenham, ponajveća pobjeda u klupskoj povijesti, srušen je pred praznim stadionom zbog COVID-pravila i ta priča, ta era, opet nije bila potpuna. Borba dijela navijača za drugačiji Dinamo i dalje je trajala, još je bilo onih, koji nisu svim srcem navijali za Dinamove uspjehe i pobjede, iako je to već bila prava, europska razina.

I, onda je došao Velimir Zajec. Kao simbol '82., igračka legenda, ljubimac navijača. Veliko priznanje njemu, veliko priznanje toj navijačkoj borbi, ali i velika odgovornost i brojni izazovi. Zajec je preuzeo Dinamo, koji je još uvijek u trofejnoj eri, koji igra Europu i u ožujku, s velikim izgledima da produži i na travanj. Dinamo, koji nije na dnu ponora, iako jest u maloj silaznoj putanji. Zajecov dolazak u startu je vratio zajedništvo, apsolutno pozitivnu atmosferu među 'dinamovce', dobio je, što, nažalost, nije nevažno, konsenzus politike, gradske, državne, nogometne vlasti. Dobio je aklamaciju i svih Dinamovih generacija, ima odličnu startnu poziciju da od Dinama napravi 'potpuni' klub. Prilika, kakvu Dinamo dugo nije imao. Dakle, i rezultat, publiku, zajedništvo, atmosferu, financijsku stabilnost, ali i stadion. Zajec i njegovi ljudi imaju šansu i realne okvire povezati sve te segmente u jednu savršenu, idealnu priču. Naravno, to neće biti lagan posao, suočit će se na tom putu s puno prepreka, kadrovskih kompromisa, sve jačim rivalima na terenu, vjerojatno i s nekim kosturima iz ormara.

Dinamo, bez obzira na rezultate i uspješnost, treba reset, treba novu energiju, to nikad nije bilo upitno.

"U Dinamu je puno dobrih stvari, ali uvijek mogu biti i bolje. Želimo podići klub na još višu razinu.", kazao je između ostalog Zajec u svojim prvim javnim istupima kao predsjednik Kluba. Temelji su dobri, perspektiva svijetla, a viša razina bila bi da Dinamo uistinu postane 'potpuni' klub. Kakav je, samo kratko, zadnji put bio te '82.