Derbi koji to možda i nije: Sukob PSG-a i Marseillea je isprovocirala televizija, a ne navijači

Piše: Mislav Miličević

Krajem listopada smo u Francuskoj gledali neke zbilja bizarne scene. Krenulo je s neredima, poglavito u Nici gdje su domaći navijači prekinuli susret protiv Marseillea pogodivši Payeta bocom vode u glavu. Nastavilo se u Lensu, a konačno završilo u St.Etienneu gdje je derbi najtrofejnije francuske momčadi i mrskog mu rivala iz Lyona jedva odigran do kraja.

U listopadu, na stadionu Velodorome, gledali smo prvi od ukupno dva derbija između Pocchetinovog PSG-a i Sampaolijeva Marseillea. Iako utakmica nije donijela golove, svi pamte već sada antologijsku scenu huligana koji je uletio u teren i krenuo natjeravati Lea Messija. Dame i gospodo, dobro došli na derbi koji izgleda kao rat, ali ništa ne može prekriti činjenicu da su PSG i Marseille zapravo ispotencirani rivali, koji malo toga dijele s utakmicom koja je insipirirala ovaj “El Clasique”. Naravno, tu mislimo na sraz Barcelone i Reala.

(1.45) PSG (5.50) Marseille (8.00)

Nedavno smo pisali o Španjolcima, Rayu Vallecanu i ostalim momčadima iz Madrida. Dok je primjerice derbi Atletica i Reala personifikacija Davida i Golijata koji s potpuno drugačijim startnim pozicijama izlaze na teren, El Clasico u Španjolskoj znači puno više. El Clasico je utakmica u kojoj je satkan identitet Katalonije i ostatka zemlje, a tamo je kao što znamo, nedavno ista ta politika izvukla građane na birališta, a policiju na ulice.

U Francuskoj, gdje skoro pa svaki derbi izgleda kao nogometni rat, mnogi vole smjestiti upravo El Clasique u fokus. To je možda s nogometnog aspekta i istina jer je St. Etienne tek jučer izašao iz zone ispadanja dok je Lyon daleko od visokih pozicija koja vode u Europu. Što god mi danas napisali, danas navečer nas čeka dvoboj prve i druge momčadi prvenstva, no negdje iza haube se krije zanimljiva priča koja se dotiče francuske TV kuće Canal +, Josipa Skoblara i Marseilleovog biznismena iz osamdesetih – Bernarda Tapieja.

Ako ćemo baš biti studiozni, mogla bi se povući paralela sve do četrdesetih godina prošlog stoljeća. Francuska treća republika je za vrijeme drugog velikog rata njegovala sustav nogometnog natjecanja koji je favorizirao po jednog, ali snažnog predstavnika regije, što automatski ubija konkurenciju a samim time i temelje za lokalna rivalstva. U ovim trenucima u Francuskoj pod pravu definiciju onoga što smatramo derbijem možemo smjestiti Lyon i St. Etienne, jer njihov animozitet jest lokalne prirode. No, ta utakmica je ipak priča za sebe.

Kada govorimo o PSG-u i Marseilleu valja biti svjestan kako su takmaci prvu utakmicu odigrali tek 1971. godine. Bilo je to vrijeme kada je PSG bio novi klub, a u Parizu je taman svoj posljednji ples u prvom razredu nogometa plesao Red Star, za koji je nastupao i Safet Sušić. U Marseilleu je igrao Josip Skoblar, a taj inauguralni El Classique, odigran 12. prosinca 1971.godine prošao je upravo u znaku njegovog pogotka koji je bio dio strašne serije “100 golova u prvih 100 utakmica”.

Bili su to dani kada se PSG mučio ostati dio elite, dok je Marseille već bio dobro znano ime u nogometnim krugovima. Tako je i bilo prvih petnaestak godina ovog “rivalstva”. Tek je dolazak kontroverznog Bernarda Tapieja 1986.godine otvorio nešto više anemoziteta. Te godine je PSG uzeo svoj prvi naslov prvaka države, a Marseille krenuo u ofenzivu. Trošio se novac na igrače poput Deschampesa, Desaillyja i Cantonu, čime su stvari u neku ruku sjele na svoje mjesto. Dok je PSG u svojim začecima bio u puno jačem dosluhu s navijačima, Marseille je od svojeg osnutka bio povezan s lokalnom sportskom aristokracijom.

U neku ruku, OM i PSG od svojeg začetka imaju sve sastojke za rivalstvo, no tek su optužbe za namještanje i ulazak medijskog kapitala u Pariz podigao ovu utakmicu na višu razinu i donio mu titulu “klasika”. Početkom devedesetih je Marseille uzeo četiri naslova zaredom, no ta cijela era dominacija ostat će uprljana skandalima s namještanjem susreta koji su tajno obilježili tu eru.

I upravo tu je stigao kapital i komercijalizirao derbi u namjeri da na istome profitiraju. Ono što danas radi Amazon, početkom devedesetih je to radio Canal +. Pretjerana dominacija Marseillea i sve slabiji Bordeux su natjerali tada vodećeg TV operatera ne visoki ulog u Parižane kako bi liga bila atraktivnija. U nedostatku drame i priče, Canal + je odlučio napraviti svoje nogometno zviježđe, pa su tako početkom i sredinom devedesetih Parkom Prinčeva trčale veličine poput Weaha i Djokareffa.

I upravo je ta era donijela ono što imamo danas. Već spomenuti skandal namještanja je gurnuo Marseille u drugu ligu što je PSG iskoristio i veliku većinu devedesetih bio prva sila francuskog nogometa. Nestankom Marseillea iz prve lige, PSG više nije bio toliko poželjna investicija, no sve se vratilo na svoje mjesto ekspresnim povratkom OM-a u društvo najboljih nakon dvije godine u drugom razredu.

I gdje smo danas? PSG danas izgleda kao da je cijeli svijet smješten u Parizu. Mbappe i Neymar predvode zvijezde s Parka Prinčeva, pa je Marseille sve do ove sezone bio u principu nebitna karika za prvake iz metropole. Neumoljiva je i statistika. Otkako su u vlasničku strukturu PSG-a ušli bogati Katarci 2011.godine, Marseille ima svega tri pobjede preko svih natjecanja.

I upravo bi zato eventualna pobjeda protiv poljuljanih Parižana danas imala dvostruku vrijednost. S jedne strane, otvara se prvenstvo nekoliko kola prije kraja, a s druge, temperamentni Sampaoli i Guendouzi bi otvorili novo poglavlje ovog rivaliteta.

Možda i jest svemu kumovala televizija i brisani prostor koji je pod sobom ostavio Marseille krajem osamdesetih. Sigurno je i marketing bio na visokoj razini u prvim godinama dolaska, pa nam je svima kolektivno u sjećanju ostao taj animozitet s malih ekrana. Najbitnije, navijači su prigrlili rivalstvo, pa se eto netko usudio ući na teren i ganjati Messija po zelenom travnjaku.

Što bi bilo kad bi primjerice St.Etienne tražio naslov protiv Lyona na svom stadionu, ne želimo ni znati. Možda je i bolje da su primat preuzeli PSG i OM. Utakmice s početka sezone, one regionalne poput Lensa i Lillea ili Nice i Marseillea nam daju do znanja koliko daleko nogomet može otići. Podulja je i lista incidenata s El Classiquea, posljednji je donio sukob Neymara i Alvara nakon ispadanja PSG-a iz Lige prvaka.

Ponekad je potrebno tako malo da u Francuskoj “zaiskri”. Povijest nas uči da se ponavlja, pa možemo slobodno reći da ne znamo što nas čeka večeras. Nadamo se nogometu.

(1.45) PSG (5.50) Marseille (8.00)

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. Igraj odgovorno 18+