Dani Olmo za MD: “Spoj sam nogometa Barçe i Dinama, a otvaranje protiv Hrvatske bit će posebno”
Vrijeme Čitanja: 7min | uto. 04.06.24. | 10:32
Španjolski reprezentativac koji će u La Roji na Euru nositi ‘desetku’ u velikom intervjuu katalonskom sportskom dnevniku Mundo Deportivu prelijepo govori o Hrvatskoj, svojoj drugoj domovini i Dinamu, klubu u kojem je stasao u najosjetljivijoj dobi
Dani Olmo (Terrassa, 7. svibnja 1998.) bit će sjajan domaćin španjolskoj momčadi na Europskom prvenstvu u Njemačkoj. Nogometaš RB Leipziga, jedan od važnijih u Bundesligi i La Roji, već se od prošle srijede u Ciudad del Fútbol u Las Rozasu priprema za svoj sljedeći veliki turnir.
Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Prvo je prošao kroz svoj grad u kojem mu je obitelj i iskoristio priliku da dadne intervju Mundo Deportivu u posebnom prostoru za njega: Estadi Olímpic de Terrassa.
"Ovdje sam počeo igrati kad sam bio mali, a vidio sam i svog oca u našem gradskom timu", započeo je Olmo razgovor s Ferranom Martinezom za MD.
Početak karijere je kovao u inozemstvu, ali to ga nije spriječilo da bude jedan od nositelja momčadi Luisa de la Fuentea. Nakon šest godina u La Masiji otišao je u Dinamo Zagreb, potom u RB Leipzig i ovo ljeto opet može pakirati kofere. Za njega su se zanimali Barça, Bayern i velikani Premier lige. "Što mora biti, bit će". Sada je u Euro modu.
Španjolska - Hrvatska
Počeli ste se pripremati s popisom od 29 igrača. Luis de la Fuente morat će isključiti trojicu. Druga je situacija.
“Da, prije svega, ponosan sam što pripadam predlistu za Euro. Jasno je da to nije konačan popis, da su tri viška, ali na kraju je bitna momčad. Fizički sam dobro pripremljen, sto posto, tako da sam jako motiviran onim što slijedi, a to je uzbudljivo natjecanje.”
U kakvom raspoloženju stiže Dani Olmo?
“Jako cool. Imao sam dobar kraj sezone. Osjećam se dobro i sada sam imao dva slobodna tjedna jer je Bundesliga završila ranije. Ali dobro sam, oporavio sam se i veselim se izazovu.”
Ima sve važniju ulogu unutar reprezentacije, ne samo na terenu, već i u svlačionici.
“Osjećam se vrlo ugodno. Na kraju, natječemo se godinama i dijelimo mnoge zajedničke trenutke. Grupa nastavlja zajedno. Uvijek je bilo nekoliko promjena, ali na kraju mislim da je grupa jako, jako zdrava i ima dosta iskustva. Dokazuju to i posljednje Europsko prvenstvo, Svjetsko prvenstvo, a također i Liga nacija. Natjecanja su mnoga i na kraju to pomaže da kao grupa jako rastemo. Osobno se osjećam jako dobro unutar nje.”
Mlad je, ima 26 godina, ali je već jedan od veterana u reprezentaciji.
“Da, po igrama da, po godinama gotovo također. Ali hej, ima nekih koji me još uvijek nadmašuju. To je izvor ponosa svaki put kad odem, prilika za dodavanje utakmica, međunarodnih, pomaganje momčadi, uvijek pokušavam dati sve od sebe.”
Sve govori da će, uđe li na konačan popis, u sljedećem Euru nositi broj 10. Već ga je preuzeo u prošlom pozivu. Je li to poseban broj?
“Da, nosio sam ga i u U21, pod Luisom de la Fuenteom, s mojom generacijom prije nego što sam napravio korak do seniorske momčadi. Da, to je broj koji volim jer i ja igram na toj poziciji, osjećam se ugodno, pa se nadam da ću moći predstavljati Španjolsku s brojem 10 na nadolazećem Euru.”
To što Olmo govori ima smisla jer De la Fuente u nekim internim razgovorima uvjerava autora intervjua da je Dani Olmo najbolja ‘desetka’ u Europi, najbolji nogometaš na toj poziciji u sredini. Je li to doista vaša idealna pozicija?
“Tamo se osjećam najbolje. Trener me jako dobro poznaje. Imali smo priliku s njim podijeliti mnoge turnire i mnoge trenutke. Osvojili smo U21 Euro, srebrnu medalju na posljednjim Olimpijskim igrama, posljednju Ligu nacija... Da, dobro me poznaje i to što on govori o meni, istina je da me to motivira nastaviti.”
On je jedan od De la Fuenteovih vojnika, jedan od onih stalnih koji su uvijek tu. Takav je bio i s Luisom Enriqueom, a na Svjetskom prvenstvu bio je jedan od igrača koji je najviše pridonio, pogotovo minutažom uz Rodriga. Je li u savršenom trenutku završiti eksplodiranje na velikom natjecanju? Mora li to biti vaš turnir?
“Da, uvijek sam se tako osjećao. To što sam u Njemačkoj, zemlji u kojoj igram i navikao sam na te terene, poseban je motiv, ali svaki turnir na reprezentativnoj razini me motivira da odem i pobijedim i dam sve od sebe. Osjećam se jako dobro, motivirano, 100 posto. Dakle, idemo po to.”
Prilikom predstavljanja liste slogan je bio “idemo po četvrtu” (titulu). Cilj je ambiciozan.
“Da, ambiciozni smo. Dolazimo iz dobre dinamike, iz dobrih klupskih sezona, iz osvajanja Lige nacija... Znamo da će biti komplicirano, počevši od skupine koja je jedna od najjačih, ali za pobjedu u ovakvom natjecanju morate pobijediti najbolje. Svi smo jako motivirani. Neka sad stigne četvrti naslov.”
Španjolska - Hrvatska
I otvaranje protiv Hrvatske, vrlo posebne zemlje za Danija Olma.
“To je moj drugi dom, jako mi je draga ta zemlja. Imao sam priliku sučeliti se dva puta, i na prošlom Euru, gdje smo pobijedili u produžecima, i u Ligi nacija, koju smo dobili na jedanaesterce. Uvijek nam je bilo teško. Otvaranje protiv njih bit će posebno, k tome još i na Olimpijskom stadionu u Berlinu, gdje sam s Leipzigom osvojio dva kupa. Ne postoji bolji način za početak.”
I kad smo već kod toga, tu će Španjolska i završiti jer će to biti mjesto finala.
“Točno. Želimo započeti i završiti u Berlinu.”
Drugi suparnik bit će Italija, koja je također imala težak put do Njemačke, a zatim Albanija, koja je svoju skupinu osvojila u kvalifikacijama.
“Oni su suparnici koje poznajemo. Na prošlom Euru smo se suočili s Italijom, kao i u Ligi nacija, a protiv Albanije smo igrali ne tako davno u Barceloni. Ali od tada su se promijenili. Izravni su i teški suparnici.”
Španjolska se nije toliko promijenila, ali ulaze vrlo mladi talenti. Nico Williams, Lamine, Cubarsí…
“Vrlo su mladi, ali već igraju gotovo kao veterani. Navikli su igrati mnoge utakmice u eliti. Lamineu i Pauu je ovo prva godina, ali oni imaju iskustvo igranja u Ligi prvaka protiv PSG-a, Napulja... Imaju puno iskustva, navikli su se natjecati na ovoj razini i siguran sam da jesu puno će nam pomoći.”
Pričajte malo o treneru, o Luisu de la Fuenteu.
“Vidim ga u dobrom svjetlu. S njim sam imao puno uspjeha i zahvalan sam mu. Uvijek sam mu želio uspjeh jer njegov uspjeh je svačiji. Momčad umire s njim i sa stožerom i svi idemo zajedno.”
Reprezentaciju na stranu, hajdemo više o vama. Odrastali ste u La Masiji, trenirali u Hrvatskoj i sazrijevali u Njemačkoj. Što Olmo ima od svakog od tih mjesta?
“Od svega pomalo. Proveo sam šest godina u La Masiji, tamo sam dosta odrastao igrajući na prednjim pozicijama. U Dinamu sam počeo igrati više unutra, kao vezni. Sve o Barçi je ostalo u meni, kvaliteta, dodir, ideja igre. U Zagrebu je bio moćniji nogomet, više 'box to box'... Od svega sam pomalo, od Barçe i Dinama. I također iz Leipziga jer je preseljenje u Njemačku bilo jako dobro.”
Često ga viđaju u dvorani u Leipzigu. Radite li tamo puno više na fizičkom dijelu?
“Nogomet se jako promijenio. U Njemačkoj je vrlo fizički, trka naprijed-natrag, sa suparnicima koji se zatvaraju i fizički su vrlo jaki. Za sve korake koje sam poduzeo, dobro sam se pripremio. Prilagodba na Njemačku je bila jako dobra, osvojili smo tri trofeja u četiri godine, tako da mislim da je dobro prošlo.”
Cijelu profesionalnu karijeru proveo je u inozemstvu. Kako španjolski nogomet izgleda izvana?
“Pa malo kao reprezentacija. Nogomet na dodir, tiki-taka. Paradigma nogometaša bio bi Pedri. Puno kvalitete, igre u posjedu. To je drugačiji nogomet. Sjećam se kad smo se suočili s Real Sociedadom u Europskoj ligi, oni su pokušali ponuditi više posjeda, a mi smo pokušali biti izravniji. Izvana svi vide da su španjolske momčadi slične reprezentaciji.”
Igra s reprezentacijom, ali nikad nije igrao u Španjolskoj. Imate li imigrantski sindrom?
“Da vidimo, dobro mi ide. Uvijek sam navikao pobjeđivati. Iz omladinskih pogona Barçe i Dinama. Uvijek sam volio posjed lopte, dodir... Kad bacamo duge lopte ponekad se naljutim, ali hej, to je drugačiji nogomet. U Leipzigu želimo dominirati u igri, ali kroz tranzicije. To je stil u kojem se osjećam ugodno, ali volim i sporiji tip nogometa, posjedovanje lopte, napadanje prostora. Ali nemam nikakvih problema, svestran sam i u tom smislu.”
Je li španjolski nogometaš koji igra u inozemstvu manje cijenjen od onog u Ligi?
“Donedavno sam bio jedini bundesligaš koji je došao u reprezentaciju, no sada je tu i Grimaldo. Koristim ovu priliku da mu čestitam na nevjerojatnoj godini koju je imao s Bayer Leverkusenom. Bundesliga nije liga koja se toliko prati i možda su me ljudi više navikli gledati samo s reprezentacijom ili u Ligi prvaka. Ali svatko tko poznaje nogomet zna me i kada dođem u reprezentaciju pokušavam dati sve od sebe za pobjedu i za svoju zemlju.”
Obavezno je pitanje o njegovoj budućnosti. Postoji interes Barçe, Bayerna, premierligaša...
“Miran sam i fokusiran na ono što dolazi, a to je Euro, što nije mala stvar. Jasno je da je dobro vidjeti svoje ime povezano s velikim momčadima u Europi i svijetu, to me motivira, ali fokusiran sam na Euro i nadam se da se možemo vratiti s trofejom. Onda ćemo vidjeti.”
Opet Barça. Ne znamo koliko su ga puta već došli tražiti.
“Lijepo je vidjeti da se vaše ime povezuje s velikanima, ali inzistiram na tome da me ništa ne ometa. Fokusiran sam na teren i onda što bude, bude”, poručio je Dani Olmo, naš Olmić zauvijek, za Mundo Deportivo. (G)